OPĆINSKI sud u Puli 2008. godine donio je presudu da je Grad Pula imao svako pravo uskratiti suglasnost za koncert Marka Perkovića Thompsona u prostoru kojim upravlja. Ta je sudska presuda postala pravomoćna 2012. godine kada ju je potvrdio Županijski sud. Presuda je aktualna i danas u kontekstu činjenice da već neko vrijeme traje svojevrsni rat između Perkovića i zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića.
Priča je eskalirala kada je Perković objavio video u kojem Tomaševića poziva da se urazumi te prijeti da će, ako Tomašević ne odustane od zabrane njegova koncerta, "povući puno radikalnije poteze". Tomašević je odgovorio da "ako Thompsonov menadžment smatra da je nešto u toj odluci protupravno, za to postoje pravni instrumenti". Jučer je Perkovićev menadžment na presici poručio se zabranom drugog koncerta krše principi pravne država.
Podsjetimo, 2008. godine tadašnji IDS-ov gradonačelnik Pule Boris Miletić rekao je kako ne može "podržati ustašku ikonografiju" te da je Grad Pula utemeljen na vrijednostima antifašizma i multikulturalnosti.
"Nije prihvatljivo veličanje ustaštva, ksenofobije, nacionalizma i netolerancije prema nacionalnim manjinama", rekao je Miletić obrazloživši odluku o uskrati suglasnosti na koncert. Nakon što nisu mogli nastupiti u pulskom Amfiteatru, Perkovićev tim tužio je Grad Pulu. Sutkinja Mirna Frančišković tu je tužbu odbacila kao neosnovanu. No, što točno u toj presudi piše?
Thompsonov odvjetnički tim u tužbi se pozivao na Europske konvencije te na to da svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima. Pozivali su se na pravo na slobodu mišljenja, primanja i širenja informacija.
Isto tako u svojoj tužbi Perkovićevi odvjetnici pozivali su se na Ustav te na Zakon o diskriminaciji. Perković i njegov tim tvrdili su na sudu da su uvrijeđeni izjavom gradonačelnika Pule da on "ne može prihvatiti veličanje ustaštva, ksenofobije, nacionalizma i netolerancije prema nacionalnim manjinama".
Na suđenju su tvrdili kako Perković nigdje i nikada "nije promicao i širio ustaštvo, ksenofobiju ili bilo koji oblik netolerancije". Na sudu su rekli i kako je Perković "vrlo uspješan umjetnik s vrlo širokom publikom te da je nedopustivo od grada Pule da mu ograniči pravo na javni nastup i izražavanje mišljenja te na slobodu kulturnog i umjetničkog stvaralaštva".
Grad Pula od te se optužbe branio kako odluka o tome da se Perkoviću uskrati nastup spada u nadležnost gradskog poglavarstva kao i da je donesena sukladno odredbama Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi, Statutu grada Pule i Pravilnika gradskog poglavarstva.
Sutkinja je u obrazloženju presude naglasila kako je zaključak poglavarstva grada Pule donesen na temelju čl. 60. Statuta grada Pule. U točki 7. tog članka navedene su ovlasti gradskog poglavarstva o upravljanju nekretninama.
"Zaključak o nesuglasnosti gradskog poglavarstva je prema mišljenju suda nesamostalan, preparatoran i neupravni akt kojim se prethodno razmatra i priprema donošenje glavnog akta - zaključenja ugovora o korištenju (zakupu) kulturnog dobra kod organiziranja glazbeno scenskih programa u amfiteatru od 01. lipnja do 30. rujna tekuće godine, sve sukladno odredbama Pravilnika koje je donijelo to isto poglavarstvo, a s obzirom na čl. 35. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojoj poglavarstvo upravlja i raspolaže nekretninama u vlasništvu jedinica lokalne samouprave", stoji u obrazloženju.
Sud je također utvrdio kako ta odluka nesumnjivo spada u nadležnost gradskog poglavarstva kao izvršnog tijela koje upravlja nekretninama u vlasništvu grada Pule. Vezano za povredu Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda sud je zaključio da donošenjem spornog zaključka Perkoviću nije povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja.
"Koncerti naime nisu mirni prosvjedi ili okupljanja građana ili udruživanja s drugima kako je to predviđeno odredbom čl. 11. navedene Europske Konvencije, stoga se niti ta odredba na konkretni slučaj ne može primijeniti", stoji u toj presudi.
Sud je u obrazloženju naglasio i da to što Perković nije dobio odobrenje za održavanje koncerata u pulskom amfiteatru ne predstavlja ograničenje njegovog javnog nastupa jer tužitelj koncert može održati bilo gdje na području grada Pule, samo ne u pulskom amfiteatru koji se nalazi u vlasništvu grada Pule.
"Nisu povrijeđena Ustavom zagarantirana prava jer sporni zaključak ga sigurno ne ograničava u njegovom umjetničkom stvaralaštvu s obzirom na to da tužitelj može i dalje bez ikakvih ograničenja stvarati pjesme, iste pjevati u cijeloj Republici Hrvatskoj, uključujući i u gradu Puli, samo ne u amfiteatru", stoji u toj presudi.
Vezano za diskriminaciju sud je utvrdio kako odlukom Grada Pule Perković nije diskriminiran, a "usmene izjave gradonačelnika na koje se poziva tužitelj ne mogu imati pravno relevantni značaj koji im tužitelj želi dati tražeći pravnu zaštitu u okviru Zakona o suzbijanju diskriminacije".
"Ovaj sud smatra da se sudskom presudom nikome, pa tako niti gradu Puli kao pravnoj osobi, ne može naložiti da za nešto nekome izda suglasnost ili npr. da s nekim zaključi ugovor ili da objavi javni natječaj i sl. To su odnosi koje stranke slobodno uređuju, odnosi kao takvi ovise o dispoziciji samih stranaka i kao takvi predstavljaju njihovu autonomnu volju i ocjenu s kim će zaključiti ugovor ili hoće li objaviti natječaj ili hoće li izdati suglasnost", stoji u obrazloženju presude.
Sud je utvrdio i da nema ovlasti da Gradu Puli naloži da izda suglasnost za održavanje koncerta Marku Perkoviću jer bi to značilo da sud nalaže Gradu Puli da s Perkovićem zaključi ugovor o zakupu amfiteatra.
"Zaključenje ugovora prepušteno je isključivo dispoziciji stranaka, a osnovni uvjeti ugovora normirani su odredbama Zakona o obveznim odnosima", stoji u obrazloženju.
Zaključno, sud je utvrdio kako (ne)izdavanje zahtijevane suglasnosti spada isključivo u djelokrug ovlasti "djelatnosti" Grada Pule kojima raspolaže svojom imovinom, a u raspolaganju svojom imovinom Grad Pula je autonoman i samostalan te mu nitko, pa tako ni sud, ne može naložiti što da čini sa svojom nekretninom.
Perkovićevi odvjetnici su se žalili na tu odluku. Četiri godine kasnije Županijski sud kao neosnovanu je odbio tu žalbu, navodeći kako nije sporno da je Grad Pula kao vlasnik Arene ovlašten da s njom čini što ga je volja, da svakog drugoga od toga isključi ako to nije protivno tuđim pravima i zakonskim ograničenjima, pa tako ima i pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja amfiteatrom.
Ograničenja su propisana Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Time je odluka Općinskog suda u Puli postala pravomoćna. Perkovićev tim najavljivao je i žalbu sudu u Strasbourgu, no prema našim informacijama do te žalbe nije došlo.