Anksiozni poremećaji najčešći su mentalni zdravstveni problemi na svijetu, a pogađaju oko 360 milijuna ljudi. Novo istraživanje sada nudi nadu za učinkovitije liječenje - znanstvenici su uspjeli ne samo identificirati specifične neurone koji potiču anksioznost, već i pronaći način kako ih "umiriti". Regulacijom aktivnosti samo nekoliko neurona u amigdali, dijelu mozga ključnom za emocije, pamćenje i odlučivanje, istraživači su kod miševa uspjeli ukloniti anksioznost, depresiju i probleme u socijalnim interakcijama, piše Science Alert.
Istraživači sa Španjolskog nacionalnog istraživačkog vijeća (CSIC) i Sveučilišta Miguel Hernández u Elcheu (UMH) postigli su ovo ponovno uspostavljanje ravnoteže ciljanjem gena nazvanog *GRIK4*, koji ima važnu ulogu u komunikaciji unutar mozga. Otkrili su da prekomjerna aktivnost ovog gena dovodi do povećane proizvodnje proteina GluK4, što kod miševa izaziva ponašanja slična anksioznosti. Takvi miševi obično izbjegavaju otvorene prostore, pokazuju nelagodu u druženju i znakove depresije, a imaju i problema s prepoznavanjem objekata.
Koristeći tehnike genetskog uređivanja kako bi smanjili aktivnost gena *GRIK4*, znanstvenici su uspjeli smanjiti razinu proteina GluK4. Rezultat je bio eliminacija znakova anksioznosti, depresije i socijalnih poteškoća kod miševa. "Ta jednostavna prilagodba bila je dovoljna za poništavanje ponašanja povezanih s anksioznošću i socijalnim deficitima, što je izvanredno", kaže neuroznanstvenik Álvaro García.
Tim je, osim toga, identificirao i točan tip neurona u amigdali koji je odgovoran za simptome anksioznosti. Kada su aktivnost tih specifičnih neurona vratili na uobičajenu razinu, ponašanje miševa se normaliziralo. "Već smo znali da je amigdala uključena u anksioznost i strah, ali sada smo identificirali specifičnu populaciju neurona čija je neuravnotežena aktivnost sama po sebi dovoljna za pokretanje patoloških ponašanja", objašnjava neuroznanstvenik Juan Merma.
Zanimljivo je da su tretirani miševi i dalje imali poteškoća u zadacima prepoznavanja objekata, što sugerira da su i drugi dijelovi mozga uključeni u anksiozne poremećaje i da ih ova metoda nije korigirala. Ipak, isti je tretman bio uspješan i na miševima koji nisu bili genetski modificirani, ali su imali povišene razine anksioznosti, što dodatno potvrđuje ključnu ulogu koju lokalizirani moždani krugovi imaju u ovim poremećajima.
Iako se ovi procesi tek trebaju potvrditi u ljudskom mozgu, miševi se smatraju dobrim znanstvenim modelom. Ovo otkriće otvara vrata razvoju novih terapija koje bi mogle pomoći umiriti prekomjerno aktivne, anksiozne mozgove. Tehnika slična onoj korištenoj u ovoj studiji mogla bi se prilagoditi za ljude i donijeti olakšanje mnogima. "Ciljano djelovanje na ove specifične neuralne krugove moglo bi postati učinkovita i lokaliziranija strategija za liječenje afektivnih poremećaja", zaključuje Lerma. Istraživanje je objavljeno u časopisu *iScience*.