Vrhunski sportaši često pomiču granice onoga što smatramo ljudski mogućim, no čak ni njihova tijela ne mogu prkositi zakonima prirode, pokazalo je novo istraživanje. Znanstvenici su otkrili da, bez obzira na razinu kondicije ili intenzitet treninga, ljudsko tijelo ima jasan limit i ne može dugoročno sagorijevati kalorije brzinom većom od 2,5 puta od bazalnog metabolizma, piše Science Alert.
Iako su prethodne studije već ukazivale na postojanje sličnog "metaboličkog stropa", ovo istraživanje, objavljeno u časopisu Current Biology, smatra se najpreciznijim do sada. Koristilo je zlatni standard mjerenja potrošnje kalorija i obuhvatilo dvostruko veći broj sportaša.
Analiza je provedena na 14 vrhunskih, svjetski poznatih sportaša - uključujući trkače, bicikliste i triatlonce. Većina sudionika bila je u dobi između 30 i 44 godine, a među njima su bile i dvije sportašice.
Kako bi precizno izmjerili potrošnju energije, znanstvenici su sportašima dali da popiju vodu obogaćenu posebnim metaboličkim markerima. Razine tih markera kasnije su mjerene u urinu, što je omogućilo točan izračun sagorjelih kalorija tijekom svakog treninga i utrke. Na temelju tih podataka i detaljnih zapisa o treninzima, predviđen je individualni maksimalni "metabolički opseg" za svakog sportaša tijekom razdoblja od 52 tjedna.
Rezultati su pokazali da su sportaši u prosjeku rijetko sagorijevali više od 4.000 kalorija dnevno, što odgovara 2,4 puta njihovoj bazalnoj metaboličkoj stopi.
Naravno, u kraćim vremenskim razdobljima sportaši su mogli premašiti ovu granicu. Najviši izmjereni metabolički opseg bio je čak sedam puta veći od bazalnog metabolizma jednog sportaša, zabilježen tijekom gotovo 24-satnog trčanja Appalachian Trailom. Nekoliko drugih ultramaratonaca također je na višednevnim utrkama trošilo energiju brzinom većom od četiri puta u odnosu na bazalni metabolizam.
Međutim, kada se ti energetski "izboji" stave u kontekst cijele godine, ispostavilo se da su bili kratkog vijeka. Čini se da nakon otprilike 30 tjedana intenzivnog treninga i natjecanja, tijelo doseže plato i vrlo je malo vjerojatno da će premašiti prosječni strop.
Samo četiri sportaša u studiji uspjela su nadmašiti predviđeni metabolički strop nakon 30 ili više tjedana, ali i oni su bili iznimka, a razlika je bila minimalna - njihov metabolički opseg bio je oko 2,7 puta veći od bazalne stope.
"Sportaši u ovoj studiji nisu značajno premašili predloženi metabolički strop", zaključili su autori.
Ipak, ostavljaju prostora za iznimke: "Svjetski rekordni rezultati u ultra-izdržljivom trčanju sugeriraju da su znatno veće potrošnje moguće u iznimnim slučajevima."
Bez izravnih mjerenja većeg broja elitnih sportaša, granice ljudske izdržljivosti ostaju nejasne. Iako sve više dokaza upućuje na to da postoji čvrst limit, uvijek postoji mogućnost da se pojavi neki budući sportaš koji će dokazati suprotno i ponovno pomaknuti granice poznatog.