ZNANSTVENICI su izradili prvu genetsku kartu čimpanza koja nudi detaljnu rekonstrukciju prošlih migracija ugroženih vrsta i predstavlja novi alat u borbi protiv ilegalne trgovine. Genomski katalog, koji uključuje 828 jedinki iz Afrike, sada se može koristiti za povezivanje ukradenih čimpanza, ili njihovog mesa ili dijelova tijela, s njihovim mjestom podrijetla u krugu od 100 kilometara.
Rezultati višegodišnjeg istraživačkog projekta objavljeni su u časopisu Cell Genomics.
"Ako možemo doznati genetsku raznolikost ove ugrožene vrste i njezinu demografsku povijest...to može pomoći u izradi boljeg plana očuvanja", rekla je za AFP prva autorica Claudia Fontsere s Instituta za evolucijsku biologiju u Španjolskoj.
Koristili tehniku kojom se proučavalo neandertalce
Uzorci DNA prikupljeni su iz izmeta čimpanza u okviru Panafričkog programa na 48 lokacija u središnjoj i zapadnoj Africi.
Uzorci izmeta koristan su način za proučavanje ugroženih vrsta jer omogućuju opsežno prikupljanje uz minimalno ometanje životinja, no predstavljaju i tehničke izazove jer sadrže samo tragove DNA domaćina kojima su znanstvenici doskočili novom tehnikom sekvenciranja DNA koja je prvi put korištena za proučavanje neandertalaca.
To im je omogućilo da otkriju 50 posto više varijanti na kromosomu 21 nego što je ranije pronađeno.
Ranije je sekvencirano samo 59 cijelih genoma čimpanze, uglavnom od životinja u zatočeništvu s ograničenim informacijama o njihovom podrijetlu.
Kompleksne migracije
"Bilo je puno rasprava o tome jesu li se četiri podvrste čimpanza uistinu odvojile jedna od druge ili je među njima postojao uporni protok gena", rekla je za AFP koautorica Mimi Aranđelović s Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju.
Tim je otkrio da su podvrste čimpanze bile odvojene u prošlosti, ali i da su doživjele razdoblja genetske razmjene, što bi moglo pomoći objasniti zašto su prošle studije, koje su pokušavale rekonstruirati evolucijsku povijest čimpanza, došle do različitih zaključaka.
Otkrili su da geografske prepreke poput jezera i rijeka stvaraju genetske barijere između podvrsta, kao i između zajednica. Fontsere je objasnila da bi genetska karta mogla pomoći odrediti odakle su došle čimpanze kojima se ilegalno trguje.
Iako je vraćanje čimpanza u divljinu zahtjevna misija zbog složene društvene strukture životinja, istraživanja su pokazala da im je bolje kad su smještene u utočištima blizu njihova mjesta podrijetla.