Znanstvenici smatraju da je u Zemlju prije oko 4.5 milijardi godina udarilo ogromno nebesko tijelo koje je proizvelo pravi kaos i naposljetku stvorilo – Mjesec. Naime, nakon udara u svemir je izbačena hrpa krhotina koja se prvo ustalila u orbiti oko našeg planeta, a zatim počela skupljati i gomilati te kreirati naš prirodni satelit.
Stručnjaci su prvo smatrali da u Zemlji nije ostalo puno tragova tog drevnog planeta veličine Marsa, nazvanog Teja, no izgleda da nisu bili u pravu. Naime, znanstvenici iz Kine, SAD-a i Britanije pronašli su naznake koje upućuju na to da su dijelovi Teje završili i unutar Mjeseca i unutar našeg planeta.
U slučaju da je to istina, možda imamo rješenje za misterij koji muči znanstvenike više od desetljeća: prisutnost gustih nakupina veličine kontinenta, zakopanih duboko ispod Zemljinog plašta (na dubini od oko 2900 kilometara), koje se obavijaju oko jezgre.
Tajnovita gusta područja na granici jezgre i plašta
"Naša otkrića dovode u pitanje tradicionalno mišljenje o golemom udaru koji je doveo do homogenizacije rane Zemlje. Umjesto toga, izgleda da je divovski udar koji je formirao Mjesec izvor heterogenosti ranog plašta i označava početnu točku Zemljine geološke evolucije tijekom 4.5 milijardi godina", rekao je planetarni znanstvenik Hongping Deng iz Šangajskog astronomskog opservatorija (SHAO) Kineske akademije znanosti.
Znanstvenici su za nakupine materijala koje obavijaju Zemljinu jezgru (large low-shear-velocity province, LLVP) saznali nakon analiza potresa jer se seizmički valovi kreću različito kroz različite materijale. Pronašli su velika, gusta područja na granici jezgre i plašta - jedno ispod Afrike, drugo ispod Tihog oceana.
Stručnjaci su do sada smatrali da LLVP-ovi nastaju tijekom nekog unutarnjeg procesa u Zemlji, no novo istraživanje ukazuje na to da iza njihove formacije stoji - Teja. Prethodne numeričke simulacije su ukazivale na to da je najveći dio Teje završio u Mjesecu, a samo djelići u Zemlji.
No to ne mora biti slučaj. Znanstvenici već godinama istražuju mogućnost da je velika količina Teje zapela unutar Zemlje i da je tamo i dandanas. Stoga su stručnjaci proveli nove simulacije i pronašli nekoliko tragova koji ukazuju na upravo takav scenarij, piše Science Alert.
Teorija koju se može testirati
Prvi trag je slojevitost Zemljinog plašta. U simulacijama se materijal Zemlje i Teje pomiješao u gornjem plaštu u ocean tekuće magme, dok je donji plašt ostao čvršći. Drugi su LLVP-ovi. Tim je otkrio da su komadi Teje, promjera samo nekoliko desetaka kilometara, mogli potonuti do granice jezgre i plašta te se tamo akumulirati i izrasti u LLVP-ove.
Otprilike 2 do 3 posto Zemljine mase, navode stručnjaci, možda dolazi od Teje. LLVP-ovi bi trebali u tom slučaju biti između 2 i 3.5 posto gušći od Zemljinog plašta i bogatiji željezom. Ovo je dobra vijest jer se tu hipotezu može testirati.
Naime, ako s Mjeseca dobijemo uzorke materijala iz plašta, koji su dospjeli na površinu prilikom udara, možemo ih usporediti s nakupinama oko Zemljine jezgre i vidjeti imaju li iste kemijske karakteristike.
Istraživanje naziva Moon-forming impactor as a source of Earth’s basal mantle anomalies objavljeno je u časopisu Nature.