Screenshot: YouTube
HAŠKA presuda hercegovačkoj šestorki nije samo aktualizirala pitanje politike Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovini u 1990-ima nego je podsjetila i na to da su u ratu između snaga Armije BiH i HVO-a obje strane počinile teške zločine. Dobar dio zločina koji su počinili pripadnici HVO-a je i procesuiran, a cijela je ta politika osuđena i kroz kvalifikaciju “udruženog zločinačkog pothvata”, no zločini Armije BiH nad Hrvatima u periodu od početka 1993. do sredine 1994. dosad su dobili manje prostora u regionalnoj javnosti, a i mnogi od njih još čekaju sudski epilog.
U svakom slučaju, ne smije biti tabua ni oko zločina koje je počinila Armija BiH, a treba inzistirati i na tome da njihovi počinitelji i nalogodavci budu primjereno osuđeni i kažnjeni. To istovremeno ne dovodi u pitanje činjenicu srbijanske agresije na BiH, kao ni sada sudski osuđeno Tuđmanovo sudjelovanje u planovima za komadanje susjedne države.
Pokolj u Lužanima kao najava mnogo gorih zločina
Pozitivno je i što je, kako se čini, haška presuda hercegovačkoj šestorki potaknula i najnovije poteze bosanskohercegovačkog pravosuđa, pa je tako nedavno za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, jednog od heroja obrane Bihaća, uhapšen Hamdija Abdić Tigar, u ratu oficir Armije BiH, a kasnije lokalni kriminalni boss, navodni sportski radnik i istaknuti lokalni političar (to se u BiH ne isključuje, dapače!), koji je bio i član SDP-a i SDA.
Stoga donosimo kratki pregled najstrašnijih zločina Armije BiH nad Hrvatima, kako bismo podsjetili da i oni trebaju biti pravedno procesuirani.
U Lužane, većinski hrvatsko selo u srednjoj Bosni, snage Armije BiH upale su u siječnju 1993. godine. Lokalno stanovništvo je većinom protjerano, ubijeno je više civila, a spaljena je i katolička crkva u selu. Par dana kasnije su vojnici Armije BiH u selu Gusti Grab ubili petero staraca hrvatske nacionalnosti u dobi između 70 i 80 godina.
Još gore je bilo ono što se dogodilo u selu Dusina krajem siječnja, koje je inače pripadalo općini Zenica. Po ulasku u selo Dusina pripadnici Armije BiH hrvatske civile i zarobljenike HVO-a, koji su im poslužili kao živi štit, odvode u obiteljsku kuću Stipe Kegelja. Uslijedilo je maltretiranje i mučenje, a potom i okrutna ubojstva 10 zarobljenika za koje ni danas nitko nije odgovarao. Dusina i još nekoliko okolnih sela s hrvatskim stanovništvom su etnički očišćena, te je iz njih protjerano oko tri tisuće ljudi.
Etničko čišćenje Hrvata u srednjoj Bosni
U selima oko Zenice Armija BiH počinila je niz zločina nad hrvatskim civilima, pa tako i u Sušnju, u kojem je smaknuto 17 staraca koji su ostali u svojim kućama nakon povlačenja HVO-a.
Pokolji civila i zarobljenika obilježili su i sukobe Armije BiH oko Konjica i Travnika. Jedan od najgorih ratnih zločina koje je nad Hrvatima počinila Armija BiH dogodio se u selu Trusina kod Konjica u travnju 1993. Vojnici su upali u selo između 8 i 9 sati ujutro, a iza sebe ubrzo ostavili trag mrtvih tijela, koje su većinom pobijali na pragovima njihovih kuća. Armija BiH je u Trusini ubila 16 civila i 6 zarobljenih vojnika HVO-a. Desetak dana kasnije su pak u selu Miletići kod Travnika pripadnici Armije BiH ubili 5 civila. Miletići su bili malo hrvatsko selo u okruženju koje je kontrolirala Armija BiH te nisu predstavljali nikakvu prijetnju. Među ubijenima bila su i dvojica devetnaestogodišnjaka, a preživjelih šezdesetak stanovnika Miletića su protjerani. Još gore je bilo u selu Čukle kod Travnika, u kojem su u lipnju vojnici Armije BiH ubili 9 civila i 12 zarobljenika iz HVO-a.
Jedan od strašnijih zločina za koji također nitko nije odgovarao je i smrt osmero djece starosti od 9 do 15 godina u Vitezu, koji su, igrajući se na školskom igralištu, poginuli od granate koja je ispaljena na očito civilnu metu s položaja Armije BiH. To se također dogodilo u lipnju 1993.
Mudžahedini kao dio snaga Armije BiH
U selu Doljani kod Jablanice se u srpnju iste godine dogodio pak pravi masakr za koji je odgovorna Armija BiH. Nakon upada pripadnika Armije BiH u selo ubijeno je 37 osoba - 8 civila i 29 vojnih obveznika, od kojih je najveći broj u tom trenutku bio zatečen nenaoružan na žetvenim radovima. Oko 180 civila, većinom žena i djece, korišteno je pri povlačenju kao živi štit, da bi potom bili odvedeni i internirani u logor u Jablanici. Armija BiH je i u Konjicu imala logor u kojem je držala i mučila zarobljene Hrvate.
Posebna priča su pak mudžahedini koji su se pridružili snagama Armije BiH. Jesu li došli ratovati u BiH nepozvani ili ne, još nije do kraja razjašnjeno, no neprijeporno je da su se okupili u odredu El Mudžahid, te da su svoje akcije koordinirali s oficirima Armije BiH. Neko vrijeme imali su stožer usred Zenice, a zapamćeni su kao brutalni fanatici, koji su nekim zarobljenicima odsijecali glave, što je zabilježeno i na videosnimkama. Dolazili su i u sukob s nekim od lokalnih Bošnjaka, koji su se protivili njihovom islamističkom fanatizmu, no imali su zaštitu Armije BiH te su počinili niz ratnih zločina nad Hrvatima i Srbima.
Bugojno - jedna od najmračnijih epizoda rata u BiH
Situacija za bh. Hrvate je naročito bila strašna u Bugojnu, u kojemu su po predratnom popisu predstavljali 34 posto stanovnika. Općina Bugojno je 'de facto' etnički očišćena od Hrvata, koje se masovno proganjalo, ubijalo, mučilo u lokalnom logoru na stadionu, a svime je upravljao lokalni čelnik iz SDA Dževad Mlaćo, jedna od najmračnijih figura iz rata u BiH. Uništena su sva katolička groblja u gradu, zarobljenike i civile se doslovno klalo i ubijalo na druge svirepe načine, te se računa kako je sveukupno ubijeno oko 120 Hrvata, dok su ostali etnički očišćeni ili izbjegli. Mlaćo je i nakon rata bio istaknuti član SDA i njihov kandidat na izborima, a potez vrhunskog cinizma bio je kada je po završetku političke karijere zaposlen kao profesor matematike u bugojanskoj gimnaziji, u istoj zgradi u kojoj je tijekom rata mučio Hrvate.
Strašan pokolj dogodio se i u selu Grabovica u rujnu 1993., kada su pripadnici Armije BiH ubili 32 civila hrvatske nacionalnosti, većinom staraca, žena i djece koji su ostali u svojim kućama nakon što je Armija BiH zauzela ovo selo u ratu s HVO-om. U rujnu je počinjen i ratni zločin u selu Uzdol kod Prozora, u kojem su vojnici Armije BiH ubili 41 čovjeka, 29 civila i 12 zarobljenika. Mjesec dana ranije sličan se masakr odigrao i u Kiseljaku (ubijeno 15 civila).
Žrtve zaslužuju pravdu
Treba napomenuti da ovo nisu ni približno svi zločini koje je Armija BiH počinila nad svojim sugrađanima hrvatske nacionalnosti, kao i da se ovaj članak ne bavi zločinima vojske Ratka Mladića nad Hrvatima, koji su bili ekstenzivni. Dodatno treba naglasiti kako ovom sažetku najstrašnijih zločina Armije BiH nad Hrvatima nedostaje i cijeli kontekst rata između Armije BiH i HVO-a, koji prelazi i granice susjedne države, ali za to bi bio potreban mnogo opširniji tekst.
Bez obzira na sve to, ostaje činjenica da su svi ovi, i još mnogi zločini, počinjeni od strane Armije BiH, te da trebaju biti jednako procesuirani kao i svi drugi ratni zločini. To je dužnost prema žrtvama koju današnja Bosna i Hercegovina mora ispuniti zbog pravde, osnovne ljudskosti i svoje budućnosti.