GLASAČI u Ženevi u Švicarskoj podržali su uvođenje minimalne plaće u svom kantonu koja bi iznosila 25 američkih dolara na sat i za koju se vjeruje da je najviša na svijetu. Prema vladinim podacima, 58 posto glasača u kantonu izjasnilo se o koristi minimalne satnice od 23 švicarska franka, koju je podržala koalicija radničkih sindikata i čiji je cilj "borba protiv siromaštva, poticanje socijalne integracije i doprinos poštivanju ljudskog dostojanstva".
Švicarska nema zakone o minimalnoj plaći na nacionalnoj razini, a Ženeva je prva od 26 kantona koja je posljednjih godina glasala o tome na referendumu nakon Neuchâtela, Jure i Ticina, piše CNN.
"Nova minimalna plaća primjenjivat će se na oko šest posto radnika u kantonu od 1. studenoga", stoji u izjavi državnog savjetnika Ženeve Maura Poggije za CNN.
Sindikati: Ovo je povijesna pobjeda
Communauté genevoise d'action syndicale, krovna sindikalna organizacija u Ženevi, opisala je ovaj ishod kao "povijesnu pobjedu od koje će izravne koristi imati 30.000 radnika, među kojima je dvije trećine žena". Odluku je pohvalio i Michel Charrat, predsjednik Groupement transfrontalier européen, udruge radnika koji putuju između Ženeve i obližnje Francuske. Charrat je londonskom The Guardianu rekao da je pandemija koronavirusa "pokazala da određeni dio švicarske populacije ne može živjeti u Ženevi" te ustvrdio da je nova minimalna plaća "zaista minimum da se ne padne ispod granice siromaštva i u vrlo tešku situaciju".
Državno vijeće u Ženevi, lokalna izvršna vlast, izjasnilo se protiv ove mjere i naglasilo da će nova minimalna plaća biti najviša na svijetu.
Švicarski sustav izravne demokracije poziva birače da svoja prava iskoriste četiri puta godišnje, a građanima dopušta i prikupljanje potpisa za "narodne inicijative".
"U dva navrata u prošlosti inicijative za uvođenjem obavezne minimalne plaće u Ženevi našle su se na referendumu i bile odbijene", rekao je Poggia, koji je u ženevskom kantonu zadužen za Odjel socijalne sigurnosti, rada i zdravstva.
Dva prethodna glasanja održana su 2011. i 2014. godine, a u ovom drugom slučaju bio je to nacionalni referendum o uvođenju minimalne plaće od 22 švicarska franka po satu, čemu se usprotivilo 76 posto birača.
"Novo glasanje po ovom pitanju, 27. rujna, prihvatilo je satnicu od 23 švicarska franka ili nešto više od 4000 franka mjesečno za 41 radni sat tjedno", objasnio je Poggia za CNN.
Ženeva je 10. najskuplji grad u svijetu
Iako satnica od 25 američkih dolara može djelovati zapanjujuće iz američke perspektive, jer u SAD-u je minimalna satnica 7,25 dolara, važan je kontekst. Ženeva je 10. najskuplji grad u svijetu. Oko 4000 franaka radnike jedva izdiže iznad granice siromaštva od 3968 franaka za kućanstvo s dvoje odraslih i dvoje djece do 14 godina, procijenio je Švicarski savezni statistički zavod 2018. godine. Švicarska je među najbogatijim zemljama svijeta, ali nije uspjela zaštititi svoje gospodarstvo od štetnih utjecaja pandemije koronavirusa.
Skupina vladinih ekonomskih stručnjaka očekuje da će BDP Švicarske ove godine pasti oko 6,2 posto (najveći pad od 1975. godine), a prosječna nezaposlenost bit će oko 3,8 posto. Michael Grampp, Deloitteov glavni ekonomist za Švicarsku, rekao je kako vjeruje da je pandemija koronavirusa utjecala na birače da prihvate inicijativu o minimalnoj plaći. Mjere lockdowna u Švicarskoj najviše su pogodile radnike u uslužnom sektoru s niskim primanjima.
"Mislim da su mnogi shvatili koliko mnogo ljudi radi u tim sektorima. Ne rade ovdje svi u bankama i tvornicama čokolade. Imamo i širok uslužni sektor koji je teško pogođen zbog lockdowna. To je svakako pomoglo da inicijativa dobije gotovo 60 posto glasova", rekao je Grampp za CNN, dodavši kako vjeruje da će u budućnosti više kantona donijeti zakone o minimalnim plaćama.
No, Poggia ne vjeruje da je pandemija imala značajan utjecaj na glasanje. "U usporedbi s drugim zemljama i s obzirom na snažnu mrežu socijalne sigurnosti u Švicarskoj, ekonomske posljedice covida-19 trenutačno su suzbijene, iako se gubitak radnih mjesta već događa u sektorima koji su izravno pogođeni, poput turizma, hotela i restorana."
Kilometarski redovi za besplatnu hranu
Gašenje radnih mjesta nagnalo je ljude da potraže pomoć. Kilometarski redovi za besplatnu hranu u Ženevi našli su se na naslovnicama širom svijeta, a takve scene mogu se vidjeti i danas, tvrdi Charlemagne Hernandez, suosnivač Caravane De Solidarité, aktivističke skupine u Ženevi koja je tijekom pandemije organizirala distribuciju hrane.
Hernandez je CNN-u rekao kako je njegova organizacija svakog tjedna tijekom pandemije pružila pomoć za 6000 do 9000 ljudi, distribuirajući vrećice svježih proizvoda i suhe robe, uglavnom iz donacija. Hernandez vjeruje da je prihvaćanje minimalne plaće u Ženevi bilo neophodno zbog toga što nezaposlenost predstavlja egzistencijalnu prijetnju mnogim radnicima s niskim primanjima u gradu. "Dogodit će se da ti ljudi nemaju što jesti", kaže Hernandez.
Ženeva je poznata kao humanitarna prijestolnica svijeta zbog toga što se u gradu nalaze sjedišta mnogih međunarodnih organizacija i UN-ovi uredi, koji su fokusirani na humanitarna pitanja. Hernandez kaže da je solidarnost u gradu ovih dana snažnija nego inače, jer se ljudi masovno odazivaju na pozive za donacijama, pomažući da se podjela hrane nastavi. One koji su sumnjičavi prema siromaštvu u bogatoj zemlji kakva je Švicarska, Hernandez poziva da ne sude.
"Dolazim iz siromašne četvrti u Manili i činjenica je da se ne radi o istoj vrsti siromaštva, ali kad si gladan, gladan si. To je mjerilo koje nitko ne može poreći", zaključio je Hernandez za CNN.