FOTO: 123rf
Projekti se dodjeljuju najboljim znanstvenicima u EU-u. Ove godine 541 milijun eura dobio je 231 znanstvenik. Susjedna Slovenija redovno dobiva barem jedan takav projekt godišnje, a dobila ga je i ove. Mađarska ih je od ulaska u EU skupila već tridesetak, samo u ovoj godini tri. Finska, koja ima tek malo više stanovnika od Hrvatske, dobila ih je sedam, Švedska 10, Švicarska 25, Velika Britanija 41, a Njemačka 45. Samo u ovoj godini, naravno (pogledajte listu dolje).
Hrvati dobivaju, ali ne u Hrvatskoj
Zanimljivo je da su ERC projekte ove godine dobili hrvatski znanstvenici, ali ne u Hrvatskoj. Među ostalim, projekt vrijedan 2,5 milijuna eura za napredne istraživače otišao je Ivanu Đikiću kojeg je vlada Andreja Plenkovića svojim neetičnim postupcima natjerala da prekine suradnju sa Sveučilištem u Splitu. Štoviše, Đikić je ERC dobio dva puta za redom. To je rijetkost čak i u EU-u, a prvi je takav slučaj u povijesti koji se dogodio nekom Hrvatu.
U Hrvatsku su od 2012. do danas stigla samo tri ERC projekta. Prvi ga je 2012. dobio Stipan Jonjić, profesor na Medicinskom fakultetu u Rijeci. 2013. dobila ga je astrofizičarka Vernesa Smolčić s PMF-a u Zagrebu, ali i Ana Sunčana Smith koja radi na Institutu Ruđer Bošković (IRB). No Smith ga je dobila kao profesorica na Sveučilištu u Erlangenu-Nürnbergu. Iva Tolić s IRB-a dobila je projekt u 2015. Mada ga je dobila nakon što se već vratila u Hrvatsku 2014., najveći dio istraživačkog rada koji joj ga je donio odradila je u inozemstvu. 2016. ERC je dobio fizičar Neven Barišić. No, on značajno više radi na Sveučilištu u Beču nego na zagrebačkom PMF-u. ERC-ove su u 2016, uz Đikića, dobili čak i dvoje hrvatskih humanista, Riječanka Borja Martinović i Splićanin Josip Glaurdić. Međutim, i oni su ih dobili kao 'znanstveni gastarbajteri'. Kada bismo pobrojali sve hrvatske dobitnike ERC-ova, došli bismo do brojke od 15-ak, međutim, kako smo već istaknuli, velika većina njih zaradila ih je radom u inozemstvu. Ako bismo bili rigorozni, mogli bismo reći da je jedini pravi dobitnik ERC-a u Hrvatskoj u biti samo Jonjić. On je svojevremeno također radio u inozemstvu, no mnogo manje od svih navedenih, a ERC mu je stigao nakon što je godinama bio u Hrvatskoj.
Koliko novaca Hrvatska dobiva za znanost by Index.hr on Scribd
Financirati dobre, mlade, a ne umrežene i slabe od 60+
Naš dvostruki dobitnik ERC-a, Ivan Đikić, kaže da su glavni problemi Hrvatske negativna selekcija, manjak kvalitetnih znanstvenika, njihova izoliranost te slabo i krivo usmjereno financiranje na prosječne i umrežene, umjesto na mlade i uspješne.
„To se, među ostalim, vidi i po malom broju ERC grantova. Negativna selekcija u Hrvatskoj je dovela do toga da je većina kvalitetnijih hrvatskih znanstvenika otišla iz zemlje i da uspjehe ostvaruje u inozemstvu. Uvjeti za rad, ali i ponašanje vodećih ljudi institucija u inozemstvu prema ERC dobitnicima su na najvišoj razini, a sveučilišta se doslovno bore da oni pređu s drugog sveučilišta na njihovo jer je to postalo mjerilo uspjeha u EU-u - koliko ERC projekata ima koje sveučilište“, rekao je za Index Đikić.
„Svakako treba pohvaliti uspjeh rijetkih znanstvenika i znanstvenica u Hrvatskoj koji su dobili ERC grantove. Taj značajan uspjeh uglavnom je utemeljen na radu pojedinaca koje treba maksimalno podržati u sredinama u kojima rade. Nažalost, veliki dio novaca koji bi trebao biti namijenjen za dodatnu stimulaciju njihovog rada u Hrvatskoj - primjerice ulaganjem istog iznosa iz Hrvatske kakav je i iznos ERC granta - nepovratno se troši na prosječne, ali politički dobro umrežene grupacije koje troše najveći dio novca na neproduktivne znanstvene projekte“, decidiran je Đikić.
„Problemi kvalitetnih znanstvenika u Hrvatskoj su i njihova izoliranost i njihov mali broj, te nedostatak kritične mase znanja i novih tehnologija. Potrebno je stoga promijeniti fokus financiranja znanosti od prosječnosti prema međunarodno priznatoj kvaliteti. Jedan od načina je stvaranje ozbiljnih centara izvrsnosti u kojima treba financirali nezavisan rad mladih, talentiranih znanstvenika između 30 i 45 godina, a ne onih preko 60. Oni jedini mogu promijeniti sliku Hrvatske u sljedećih desetak godina novim idejama i modernim tehnologijama“, poručio je jedan od naših najboljih znanstvenika koji je, zajedno s Nenadom Banom s ETH u Zürichu, ujedno i prvi Hrvat koji je dobio ERC 2010.
Hrvatska odbija najbolje umove
Tome Antičić, ravnatelj Ruđera koji uz PMF ima najviše ERC-ova, kaže da je razlog poraznim brojkama to što je hrvatski sustav na svim razinama iznimno neatraktivan za vrhunske znanstvenike.
„Uravnilovka je iznimno ukorijenjena, a očitava se u nekompetitivnom i zastarjelom sustavu obrazovanja od osnovne škole do fakulteta, u iznimno nefleksibilnom zakonu o radu koji ne dopušta nagrađivanje najboljih i sankcioniranje loših, u nejasnim i nefleksibilnim zakonima na svim razinama koji su od Hrvatske stvorili kafkijansku noćnu moru pravila i propisa koja onemogućavaju bilo kakav iskorak prema izvrsnosti. Upravo radi takvog stanja Hrvatska je i tu na samom začelju Europe, s trendom još većeg i bržeg pogoršanja“, kaže Antičić.
Dobra vijest je, ističe, da se ovo katastrofalno stanje može riješiti, čak i bez suviše financijskih ulaganja. Međutim, nije dovoljna jedna mjera, već se mora uspostaviti sustav koji dokazano radi u razvijenim zemljama Europske unije. To je sustav koji, među ostalim, potiče razvoj istraživanja u STEM područjima (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika), koji omogućava značajno veći broj kompetitivnih i uspješnih doktora znanosti; sustav u kojemu su međunarodno iskustvo i međunarodni uspjesi nužni, te koji promovira suradnju znanosti i gospodarstva.
„Na primjer, broj ERC-ova u Hrvatskoj sigurno bi se povećao kada bi se uveli platni razredi po kojima bi dobitnici takvih projekata imali višestruko veću plaću nego sada, ako treba, i na uštrb plaće znanstvenika koji nemaju projekte, i imali pravo na širenje svojih grupa dodatnim novim radnim mjestima. Nadalje, naša znanstvena kompetitivnost bi strahovito napredovala kada bi se uveo 'tenure track' sustav, po kojem bi možda samo pola docenata dobilo trajno radno mjesto, ovisno o svojim znanstvenim uspjesima. Sadašnji sustav automatskih, doživotnih radnih mjesta iznimno je nazadan i guši sustav nekompetitivnošću. Tu je i naš sustav zvanja, koji ne postoji ni u jednoj razvijenoj zemlji, a kojim su efektivno strani stručnjaci iznimno diskriminirani. Znanstvene institucije morale bi biti financijski jako nagrađene ako imaju projektne i znanstvene uspjehe, te financijski sankcionirane ako ih nemaju. Pritom je nužno naša sveučilišta strukturno reformirati prema modelu razvijenih zemalja u EU-u kako bi proizvodila kvalitetniji obrazovni kadar, kompetitivan na međunarodnoj razini. Višedesetljetno odgađanje ovog procesa ima izrazito negativan utjecaj na razvoj društva i sprječava razvoj gospodarstva. Nažalost, umjesto takvog pristupa, većina Hrvatske, uključujući i većinu naše znanstvene zajednice, protiv je bilo kakvih promjena koje idu prema većem poticanju izvrsnosti i međunarodnoj kompetitivnosti. Čini se da nekompetitivnost mnogima odgovara. S takvim stavom Hrvatskoj neminovno slijedi daljnja stagnacija. Dogodit će se još dramatičnije iseljavanje našeg najkvalitetnijeg kadra, stvorit će se još veća nezaposlenost i siromaštvo, tako da ćemo u konačnici doseći stadij totalne irelevantnosti na međunarodnoj gospodarstvenoj i znanstvenoj sceni“, upozorio je Antičić.
Uz malo više sigurnosti znanstvenici bi se vraćali
Iva Tolić s Instituta Ruđer Bošković, koja je prije dvije godine postala jubilarna 5000. dobitnica ERC-a vrijednog 2,15 milijuna eura, stvar gleda malo pozitivnije. Kaže da je ipak jako dobro to što naši brojni znanstvenici u inozemstvu dobivaju ERC-ove.
„Svakom znanstveniku koji dolazi iz bilo koje zemlje svijeta potrebno je i važno iskustvo rada u inozemstvu“, ističe vrsna znanstvenica koju je 2014. ugledni svjetski časopis Cell uvrstio na popis 40 najboljih u području biologije mlađih od 40 godina.
Tolić je svoj ERC iskoristila kako bi u Hrvatskoj utemeljila svoj laboratorij, kako bi zaposlila svoj tim, nabavila vrhunski mikroskop i u narednih pet godina potpuno se usredotočila na svoja istraživanja. Vjeruje da bi i neki drugi znanstvenici mogli učiniti nešto slično. No sustav bi se ipak trebao mijenjati.
„Uz promjene uvjeta rada u znanosti u Hrvatskoj, mislim da bi mnogi od tih naših izvrsnih znanstvenika koji rade vani preselili cijeli svoj ERC projekt ili njegov dio u Hrvatsku, a drugi izvrsni znanstvenici, koji su trenutno vani, mogli bi se vratiti i dobiti ERC projekt s hrvatskom adresom. Sve bi se to češće događalo kad bi postojala financijska sigurnost da će se istraživanja moći nastaviti na istoj razini nakon završetka ERC projekta, kao što je to slučaj na odličnim europskim znanstvenim institucijama gdje postoji tzv. 'core funding' koji pruža institucija, te projekti koje financiraju nacionalne zaklade bez ograničenja broja projekata koje pojedini istraživač može voditi“.
Što se tiče prijava projekata znanstvenika koji rade u Hrvatskoj, kao dobru inicijativu ističe novi program nazvan 'Potpora istraživačima za prijavu na programe Europskog istraživačkog vijeća' koju daje Hrvatska zaklada za znanost.
„Ovim se programom potiče suradnja između hrvatskih istraživača koji se namjeravaju prijaviti na ERC natječaje i sadašnjih voditelja ERC projekata, kako bi hrvatski istraživači stekli korisna iskustva koja će im pomoći u pripremi vlastitih projektnih prijava. Takav program postoji već u Sloveniji, Mađarskoj, Češkoj, Poljskoj i Estoniji. Mislim da će posjeti grupama u kojima se odvijaju ERC projekti vani, uz ERC projekte koji postoje u Hrvatskoj, pomoći posebno mladim znanstvenicima da na primjerima nauče kako osmisliti i provesti ovakve vrijedne znanstvene projekte“, poručila je.