U utorak kreće registracija/nominacija primatelja u AMS – korisnici će moći izabrati mer kao točku za preuzimanje e-računa.
Ususret skoroj Fiskalizaciji 2.0. i obveznom slanju elektroničkih računa, raspravlja se kako će novi sustav funkcionirati te kako poduzetnici i obrtnici uopće trebaju odabrati informacijskog posrednika za pristupnu točku te se registrirati (nominirati) u AMS (Adresar metapodatkovnih servisa, centralizirani sustav Porezne uprave koji omogućuje automatsko pronalaženje elektroničke adrese primatelja računa).
AMS je zamišljen kao početna točka razmjene eRačuna, tj. mjesto na kojem započinje "potraga" za adresom primatelja eRačuna. Kada izdavatelj zna OIB kupca, ali ne zna kamo točno poslati račun (tj. koja je njegova pristupna točka), AMS omogućuje da se automatski pronađe odgovarajući MPS (metapodatkovni servis) informacijskog posrednika, a zatim i krajnja adresa dostave.
Porezna uprava naglašava da porezni obveznici nisu u obvezi prihvatiti nominaciju informacijskog posrednika s kojim nemaju ugovorni odnos, čak više, u tom slučaju informacijski posrednik to niti ne smije napraviti. Nisu u obavezi prihvatiti niti nominaciju informacijskog posrednika s kojim imaju ugovorni odnos, no naravno i mogu. Zbog boljeg razumijevanja teme, situacija postaje specifična kad je poslovni subjekt već verificirani korisnik nekog informacijskog posrednika, a da toga možda nije niti svjestan. U svakom slučaju, na posredniku za razmjenu e-računa je da obavijesti sve svoje korisnike o zakonskim obvezama i opcijama koje iz nje proizlaze, a izravna komunikacija e-poštom postaje poželjna pa i obvezna praksa upoznavanja korisnika s novom regulativom, procedurom i tehnologijom. Možda i sami ponekad dobijete e-poštu za koju na prvu niste sigurni zašto ste je dobili i jeste li je trebali dobiti…
Zamislite da nešto pođe po zlu s vašim elektroničkim računima. Tko će biti odgovoran ako račun nije ispravno poslan ili zaprimljen? Za sve je to odgovoran sam porezni obveznik, ali uz podršku sigurnog i provjerenog informacijskog posrednika rizik za incidente se značajno smanjuje. Sustav koji je rastao kroz 12 godina poslovanja, poput mera, u svojoj bazi ima 130 tisuća primatelja, odnosno verificiranih korisnika. Pravo je pa i dužnost informacijskog posrednika obavijestiti sve njih o promjenama i ponuditi im rješenje.
Prijaviti svoju točku za primanje e-računa je kao postaviti sandučić za preuzimanje pošte. Za razliku od sandučića kojeg morate kupiti, usluga zaprimanja e-računa od informacijskog posrednika je besplatna, (baš kao i preuzimanje poštanske pošiljke od poštara). Zašto i kada vas informacijski posrednik smije (pa i mora) informirati o toj usluzi i proceduri potrebnoj za njenu realizaciju?
Jednostavno je – posrednik to može učiniti za svakog korisnika koji se ikada verificirao u njegovom sustavu. To može biti pošiljatelj računa koji ima i ugovor ili pak primatelj koji mora biti verificiran. Važno je pritom znati da, primate li e-račune e-poštom, a niste verificirani primatelj niti ste prihvatili Opće uvjete informacijskog posrednika, niste verificirani korisnik. No neki koji to ipak jesu, nisu uvijek svjesni da su se u jednom trenutku ranije verificirali.
Kako ćete znati jeste li korisnik informacijskog posrednika, npr. mera? Vrlo vjerojatno jeste, ako ste: preko njega preuzimali e-račune, imali pretinac zaštićen od hakerskih napada, imali vaše podatke zaštićene od zlouporabe, ne misleći o troškovima infrastrukture potrebne za to (serveri, back-up serveri) i firewalla, i ne znajući da o svemu tome brinu CISO (direktor informacijske sigurnosti ključan za očuvanje najviših sigurnosnih standarda) i drugi stručnjaci za zaštitu podataka, u skladu s NIS2, Dora i drugim direktivama, čiju implementaciju i certifikaciju je isto netko trebao provesti i platiti.
Vjerojatno ste korisnik i ako vam je u slučaju da nešto zapne prilikom preuzimanja računa netko s druge strane pomogao i dao vam podršku, bilo u chatu, bilo mailom, bilo telefonom. I ako ste zaprimljene račune mogli učitati, umjesto da ste ih morali pretipkavati, te ste si tako uštedjeli vrijeme i izbjegli greške, također ste vjerojatno već korisnik. Zamislite poduzetnika ili obrtnika koji prima preko 100 e-računa mjesečno, u 12 godina primio je 15.000 e-računa. Prilikom učitavanja ispravno upisanih podataka uštedio si je minimalno 400 sati, odnosno cca 5 tisuća eura. Za sve to vrijeme, mer je kao informacijski posrednik naplatio točno 0,00 eura.
I da, nije mer jedini koji primanje računa obavlja besplatno. Rade to i drugi, ali rade to, između ostaloga, i zato što je mer kroz desetljeće djelovanja to postavio kao tržišni standard. Prije nego je mer to učinio, primanje e-računa u EDI sustavima se naplaćivalo, a naplaćuje se i sada. Stoga ako se netko od primatelja naših obavijesti na trenutak ne osjeti kao korisnik, treba se prisjetiti je li ikad "uživao" neku od gore navedenih usluga. Naravno da jest i naravno da mer ima čime potkrijepiti svako slanje obavijesti kod "zaboravnih" i začuđenih.
Za svakog verificiranog korisnika postoji potvrda koju mu mer kao ozbiljan i vjerodostojan informacijski posrednik može izdati – potvrda da je primatelj već registrirani korisnik i da je primio/poslao neki e-račun. Kako to izgleda, pogledajte u priložene tri slike.
U utorak kreće registracija/nominacija primatelja u AMS – korisnici će moći izabrati mer kao točku za preuzimanje e-računa. Ako nekome još ne bude jasno kako je primio obavijest o tome, neka se sjeti da je besplatno imao osiguran ne samo primitak e-računa, već i zaštitu svojih podataka.