MITAR ARAMBAŠIĆ, optužen da je počinio ratni zločin kao pripadnik Martićeve milicije SAO Krajine, u Kanadi je dobio status izbjeglice i ne misli se vratiti u Hrvatsku. Kanada mu je dala izbjeglički status temeljem dokumentacije koju je Arambašić priložio.
Među ostalim dokumentima nalazi se i dopis pukovnika Ivana Grujića, pomoćnika ministra obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Poslan je 16. srpnja 2009. godine Paulu - Henriju Arniju, voditelju Regionalne delegacije Crvenog križa u Beogradu.
Pukovnik Grujić obavijestio ga je što Arambašić može očekivati ukoliko dođe na identifikaciju posmrtnih ostataka brata Milana u Zagreb.
"Nismo u mogućnosti jamčiti nesmetan boravak i izlazak iz RH!"
"Uprava za zatočene i nestale Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti može Vas izvijestiti kako nije u mogućnosti jamčiti nesmetan boravak i izlazak iz Republike Hrvatske Mitru Arambašiću. Za preostale članove obitelji koji će prisustvovati identifikaciji, a navode se na popisu kojeg ste dostavili Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, nema zapreka nesmetanom ulasku i izlasku iz Republike Hrvatske", naveo je pukovnik Grujić.
Ova korespondencija odvijala se dva mjeseca nakon što je Vrhovni sud odlučio pustiti Arambašića iz pritvora u kojem su ga držali više od šest i pol godina, nakon uhićenja u SAD-u 2002. godine. Već je bio pravomoćno osuđen, ali u odsutnosti. Dobio je obnovu postupka, osuđen je ponovno na 20 godina zatvora, no Vrhovni sud srušio je presudu sutkinje Spomenke Tonković, a Arambašića pustio na slobodu.
Hrvatsko kulturno vijeće: Četnik, mesar!
Tu nastaju problemi. Arambašiću je kuća u Otišiću spaljena i opljačkana, prijatelji u Kninu ga izbjegavaju. U panici su da ih netko sa njim ne poveže! Hrvatski mediji su puni naslova o Martićevcu puštenom na slobodu, forumaši prijete ubojstvom. Mitar se skrio u manastir Krka u Kistanjama. Prati internet, portal Hrvatskog kulturnog vijeća objavljuje naslov: Četnik, mesar!
Unatoč svemu, Arambašić bez ikakvih problema za nekih 20-ak dana dobiva putovnicu u sinjskoj policiji. Nisu mu pravili probleme. Kao da su jedva čekali da ga se riješe. Sa hrvatskom putovnicom odlazi u Srbiju. Ubrzo dobiva obavijest da su mu u masovnoj grobnici u Kninu nađeni posmrtni ostaci brata Milana, koji je nestao u Oluji. Zovu ga na identifikaciju u Zagreb. No, pukovnik Grujić šalje obavijest da Mitru ne mogu garantirati sigurnost.
"Neću u Hrvatsku da ne završim s metkom u glavi kao brat Milan"
"To je za mene bila šokantna informacija. Pa ja sam prije samo 20-ak dana izašao iz Republike Hrvatske na legalan način, sa legalnim dokumentima, izdanim od organa koji je zadužen da izdaje dokumente. Da li meni itko može jamčiti da ja neću završiti sa prostrjelnom ranom glave kao moj brat Milan ako se pojavim u Republici Hrvatskoj. Zbog toga idem u Kanadu", odlučio je Arambašić.
Tamo je bilo problema zbog hrvatske optužnice. Nakon 17 saslušanja i iskaza svjedoka utvrđeno je da ne postoji nikakva sumnja da je Arambašić počinio djela za koja ga tereti Hrvatska te da se dokazi do kojih se došlo primjenom torture ne mogu koristiti u sudskim postupcima.
"Naravno da su optužbe protiv mene rezultat užasnog mučenja i torture ratnih zarobljenika koji su se predali hrvatskoj vojsci i policiji. Svi imaju visoki stupanj invaliditeta od mučenja. Dokazi su pribavljeni na nezakonit i nelegalan način", ustvrdio je Arambašić.
Za svjedoke zaštita, za optužene baš i ne!
Ironijom sudbine danas je na splitskom Županijskom sudu ustrojen novoformirani Odjel za zaštitu svjedoka ratnih zločina. Predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin s ponosom je otvorio novi odjel pred nizozemskom veleposlanicom i ljudima iz UNDP-a koji financiraju cijeli program sa nekih 6 milijuna eura. Program zaštite za svjedoke imamo, ali za optužene izgleda ipak još ne.
Žalosna je činjenica, surova realnost da hrvatska država u 21. stoljeću svojim državljanima ne nudi ni ono najosnovnije, brigu za goli ljudski život. Nikakve pare stranih emisara to neće izmijeniti.