Policijski dokumenti koje je službenica MUP-a Katarina Petrović dostavila opozicijskoj glasnogovornici Mariniki Tepić vratili su u žižu javnosti medijski najzanimljivijeg od svih 75 kumova Aleksandra Vučića. Podsjetimo, prije četiri mjeseca Kum Nikola je, ne poštujući prometne propise, izazvao prometnu nesreću u kojoj su ozlijeđene dvije osobe. U dokumentima s očevida koji su sredinom lipnja dopali u ruke srpske opozicije stoji da je Petrović bio pod utjecajem alkohola, ali i pozitivan na kokain.
Pritvaranje ove valjevske policajke zbog navodne zloupotrebe službenog položaja, pa njeno puštanje na slobodu zbog preimenovanja kaznenog djela, kao i proces koji se vodi protiv njenih kolega iz Beograda koji su otvorili „aferu Koluvija“ upadom na njegovu plantažu industrijske konoplje, bili su glavne teme i posljednjeg vikend-protesta „Srbija protiv nasilja“.
Famozni Vučićev kum
Nikola Petrović, famozni Vučićev kum, postao je predmet interesa vodećih istraživačkih platformi u Srbiji čim je 2012. došao na mjesto direktora Elektromreže, sustava u okviru Elektroprivrede Srbije koji se bavi distribucijom električne energije. Petrović je „sredinom devedesetih živio u Švicarskoj, gdje se bavio poslovima uvoza-izvoza i prodaje sirovina iz Afrike.
Prije povratka u Srbiju usavršavao se na Londonskoj burzi. Po povratku u Srbiju osnovao je također izvozno-uvoznu firmu koja se bavila trgovinom voćem i povrćem. U energetiku, koja mu je i danas glavna poslovna preokupacija, ulazi osnivanjem i vođenjem firme „Eco Energo Group“ 16. siječnja 2006.
Portfolio kompanije nam otkriva da će se baviti primjenom najnovijih tehnologija u eksploataciji zelene energije i izgradnjom hidrocentrala. Kada takva figura s mjesta direktora privatne kompanije koja proizvodi električnu energiju dođe na mjesto direktora dijela državne kompanije koja tu energiju, nakon otkupa, ima obavezu distribuirati korisnicima, potpuno je za očekivati da će se upaliti „crvene lampice“, prije svega u redakcijama istraživačkih medija i tijelima specijaliziranima za borbu protiv korupcije i sukoba interesa.
Ta potreba je dodatno osnažena iskustvom s Draganom Đilasom, koji je svojih deset godina pri vlasti i u vlasti (2004- 2014) maksimalno iskoristio kako bi njegova privatna kompanija i one koje su povezane s njom izvlačile iz raznoraznih državnih budžeta ogromne novce.
Petrović je na mjestu direktora državne Elektromreže proveo jedan četverogodišnji mandat, a otišao je s tog mjesta tvrdeći da „firmu ostavlja u perfektnom stanju, sa završenim kapitalnim projektima i dobiti za prethodnu, 2015. godinu od 2.8 milijardi dinara.“ To mu nitko nije osporio, ali je većina analitičara bila stajališta da je u pozadini direktorovanja u Elektromreži pripremao strukturu koja će u budućnosti biti otvorena za otkup struje od privatnih proizvođača, sektora iz kojeg je i sam došao i u koji se, ispostavit će se ubrzo, vraća.
Dramatizacija ekološkog pitanja
S mjesta direktora EMS-a odlazi u prosincu 2016., da bi se na čelo Eco Energo Groupa, ali direktora i vlasnika kompanije „Eko Vlasina“, vratio već 1. siječnja 2017., što je samo dalo na uvjerljivosti pretpostavkama analitičara i sumnjičave antivučićevske javnosti. Treba imati u vidu da je država, prema podacima Centra za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS), samo tijekom 2019. godine otkupila struju od hidroelektrana povezanih s Petrovićem u visini od 2.3 milijuna eura.
Politički promatrano nezapamćena dramatizacija ekološkog pitanja, koje je upravo otvoreno na temi mini hidroelektrana, čini Nikolu Petrovića jednim od najvažnijih aktera iz pozadine žestokog sukoba građanskih pokreta s investitorima u zelenu energiju. Taj sukob je iznjedrio nove opozicijske snage, a Vučića natjerao da prvi put ozbiljno ustukne, pogotovo kada je problem ekološki problematičnih hidroelektrana proširen i na najavljenu eksploataciju dragocjenog Jadarita, minerala litija, koja je dodijeljena ozloglašenoj internacionalnoj kompaniji Rio Tinto.
Pokret koji je predvodio ekološke prosvjede na terenu započeo je pod imenom „Obranimo rijeke Stare Planine“ da bi se na prošlogodišnjim izborima pojavio kao „Ekološki ustanak“ u okviru koalicije koja je ušla u parlament.
Izgradnja mini hidroelektrana je danas više usporena nego zaustavljena, dok je projekt „Jadar“ Vučić zaustavio prošle godine procjenjujući da mu može nanijeti značajnu štetu na predstojećim izborima. S ove vremenske distance slobodno možemo reći da je tema alternativnih izvora energije i energetike u najširem smislu predstavljala najslabiju točku vlasti na liniji fronta s političkim protivnicima u proteklih deset godina Vučićevog upravljanja Srbijom.
Afera s američkom kompanijom Continental Wind
Što se tiče našeg junaka, kuma Nikole, on se odmaknuo od vruće teme i, u sjenci javnih sučeljavanja, 2020. godine postao suvlasnik vjetroelektrane „Crni Vrh Power“, koja u poslu vrijednom 100 milijuna eura treba izgraditi vjetropark od 40 vjetro-generatora na teritoriju tri općine u istočnoj Srbiji.
Također, 2021. godine Petrović je od kontroverznog biznismena Stanka Caneta Subotića, čija je velika švercerska afera svojevremeno tresla medije u regiji, pogotovo u Hrvatskoj i Srbiji, u sumnjivoj off-shore transakciji kupio aviokompaniju „Air Posh“ za sitne pare.
Ipak, najsnažniju kontroverzu kada je Petrovićeva poslovna biografija u pitanju izazvala je afera s američkom kompanijom Continental Wind. Tijekom direktorovanja Petrovića u EMS-u, početkom listopada 2015., stranica „Teleprompter“ objavila je navodni transkript telefonskog razgovora tadašnjeg pokrajinskog premijera (Vojvodine) i predsjednika Demokratske stranke Bojana Pajtića s Lidijom Udovički, zaposlenicom kompanije Continental Winds.
Objavljeno je kako je Udovički izjavila da ju je Nikola Petrović tražio dva milijuna eura u kešu da bi, navodno, firmi dozvolio da vjetropark priključi na Elektromrežu Srbije. Pajtić je tvrdio da je transkript autentičan dok je Udovički istražiteljima rekla da nikada nije upoznala Petrovića niti je s njim razgovarala. Kum Petrović je također ustvrdio da nikada nije vidio gospođu Udovički, ali to uzajamno nepoznavanje nije ga omelo da je tuži za klevetu. Spor na sudu Nikola Petrović je dobio, a Lidiji Udovički je presuđeno da mu na ime obeštećenja zbog povrede ugleda i časti isplati milijun dinara.
Iako situacija na prvi pogled nije djelovala dramatično, Nikola Petrović se svojevoljno podvrgao poligrafu i pozvao ostale aktere ove afere da to učine zajednički, pred TV kamerama. Drami na dvoru je također doprinijela činjenica da je u vrijeme afere na mjestu potpredsjednice srbijanske vlade bila daleko poznatija sestra Lidije Udovički, Kori Udovički. Iz današnjeg ugla promatranja zanimljivo je podsjetiti da je na mjestu direktorice američke kompanije tada bila današnja srbijanska premijerka Ana Brnabić.
Dobra suradnja s Brnabić
Ona se neobično oštro distancirala od afere, pohvalila izvanrednu suradnju kompanije s vlastima i institucijama u Srbiji, a samo nekoliko dana nakon toga podnijela neopozivu ostavku na menadžersku funkciju u Continental Wind. Brnabićka je samo nekoliko mjeseci kasnije “izronila” na mjestu ministrice za državnu upravu i lokalnu samoupravu, mijenjajući na tom mjestu, u novoj vladi, upravo Kori Udovički. Nikola Petrović se, kao što smo već pisali, 2017. vratio u svoj energetski biznis, dok je Ana napredovala na mjesto premijerke. Oboje su već više od šest godina na istim mjestima i dobro surađuju, može se reći.
Površni poznavatelji tadašnjih političkih prilika, prije svega iz redova vlasti, skloni su aferu Vjetropark pripisivati Pajtićevoj pakosti i namjeri da tada aktualno kumovanje Petrovića na drugom Vučićevom vjenčanju obojici prisjedne. Drugi, pronicljiviji i skloniji širem sagledavanju stvari skloni su dvorsku pomutnju s jeseni 2015. direktno povezati s misterioznim pismom upućenim tadašnjem američkom potpredsjedniku Joeu Bidenu.
Sadržaj pisma koje je potpisalo pet američkih kongresmena odnosio se na navodni loš i neprijateljski tretman koji su američke kompanije imale u Srbiji. Pored toga, Vučićevog brata Andreja i kuma Nikolu su obilježili kao centar korupcije u državi. Iako znamo tko je pismo potpisao, ni danas ne znamo tko ga je napisao, mada je tadašnji premijer Aleksandar Vučić kao izvor označio upravo nekog iz Continental Winda. Sve u svemu, frka na Andrićevom vijencu bila je veća nego što smo tada mogli pojmiti.
Pored spomenutog ne treba smetnuti s uma da u poslovnoj orbiti Nikole Petrovića kruže, što indirektno preko najbližih suradnika a što direktno, rođeni brat Ane Brnabić te majka supruge Novaka Đokovića, preko firme “Eko Vlasina”.
Nesumnjivi dokazi s lica mjesta prometne nesreće koju je izazvao Nikola Petrović vjerojatno će rezultirati pravomoćnom osudom protiv njega. Aktualno curenje detalja zapisnika s mjesta očevida očigledno je imalo svrhu, pored vraćanja skandala u žižu javnosti, spriječiti eventualnu relativizaciju činjenica u sudskom postupku. U svakom slučaju, dok se to ne dogodi, najveći dosadašnji dokazani grijeh Nikole Petrovića bit će činjenica da je vjenčani kum Aleksandra Vučića.
Izazovnu analizu politizacije svega i svačega kao i odnos zajednice i javnosti prema “uspješnima i bogatima” u realityju i tabloidnom medijskom okruženju, ostavit ćemo za neku sljedeću priliku. Bit će to zanimljivo štivo.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala