Prvotnih 28 točaka navodnog “mirovnog plana” za Ukrajinu u stvarnosti su bili uvjeti za kapitulaciju, no kako je i sam Vladimir Putin kasnije cinično rekao u Biškeku, to su samo “točke razgovora”. Tako tvrdi vojni analitičar Robert Barić za N1.
Stvarni problem, kaže Barić, jest što sve upućuje na to da se radilo o planu iz Kremlja koji je Trumpu preko svog izaslanika Stevea Witkoffa bio predstavljen kao američka inicijativa. “Witkoff ne mari za interese Ukrajine, nego samo za to kako napraviti što unosniji posao s Rusijom, koja njemu i Trumpu nudi niz lukrativnih pogodnosti ako pristanu brzo zatvoriti rat i ukinuti sankcije Moskvi”, tvrdi Barić.
Dodaje kako su i u samoj Republikanskoj stranci mnogi zgroženi Witkoffovim potezima te se javno pita za koga on zapravo radi.
“Pitanje je što je s Witkoffom. Je li on zbilja ‘Dumbkopf’, kako ga nazivaju? Bez obzira na to što ne zna ništa o međunarodnim odnosima i diplomaciji, on je investitor, ne može biti toliko naivan”, kaže Barić, ističući kako iza toga mora stajati nešto više. Witkoff, smatra, vrlo dobro zna što radi.
Barić pritom podsjeća na istraživačku reportažu The Wall Street Journala “Make Money Not War: Trump’s Real Plan for Peace in Ukraine”, u prijevodu "Pravimo novac, a ne rat, stvarni Trumpov plan za mir u Ukrajini". “Novinari su napravili priču koja gotovo zvuči kao teorija zavjere, ali ovaj put potkrijepljenu činjenicama. Oni tvrde da se ovdje radi o ruskom planu skovanom još prije Trumpove inauguracije, ponuditi mu poslovni dogovor, nešto što Trump razumije”, objašnjava.
Trump, kaže Barić, ne razumije vanjsku politiku, “niti unutarnju, da se razumijemo”, ali razumije velike poslovne aranžmane. Upravo zato, smatra Barić, Rusi su ga vrlo dobro “pročitali”.
Barić navodi kako je već u travnju, kada je u Washington došao ruski pregovarač Dmitrij Kirilov, bilo jasno da se radi o ekonomskim ponudama. “Steve Witkoff zalagao se za izdavanje vize Kirilovu, koji je inače na crnoj listi. Ideja je normalizirati odnose tako da SAD masovno uloži u rusku industriju, spasi Putina od nadolazećeg ekonomskog sloma, a Ukrajina i europska sigurnost postanu sporedne teme. Stvaramo profit, ne brinemo se o granicama”, kaže Barić.
Od tog trenutka, tvrdi Barić, počinju intenzivni kontakti dijela američke poslovne zajednice s ruskim partnerima. Navodi primjer Gentryja Beacha, šefa Exxona i Trumpova školskog prijatelja, koji je iznenada počeo razgovarati s Igorom Sječinom iz Rosnjefta o tome da Exxon preuzme imovinu koju Lukoil mora prodati zbog europskih sankcija.
“A sve bi se to realiziralo tako da se 300 milijardi dolara zamrznute ruske imovine, uglavnom u EU, uloži prema tih 28 točaka”, kaže Barić. “Time bi upravljali Amerikanci i oni bi zaradili. Europske tvrtke bile bi potpuno izbačene iz procesa.”
Najvažnije je, naglašava, da se sve odvija izvan uobičajenih diplomatskih kanala – izvan State Departmenta, izvan američke obavještajne zajednice i mimo ministarstava. “Službenici američkog ministarstva financija, koji provode sankcije, bili su šokirani jer nisu mogli dobiti podatke o tome što je Witkoff u Moskvi razgovarao s Putinom.”
Barić smatra vjerojatnim da su sadržaje razgovora Witkoffa s ruskim pregovaračima u javnost pustile britanske ili američke službe, a ne Ukrajinci. “Objavljeno je čak i po cijenu da Rusi shvate odakle cure informacije i zatvore obavještajni kanal.”
Cijeli slučaj, kaže, podsjeća na pokušaje američkih kompanija da podijele “plijen” nakon invazije na Irak, planove koji naposljetku nisu uspjeli. “Neće ni ovaj put”, dodaje Barić.
Barić se osvrnuo i na položaj ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, oslabljenog korupcijskim aferama. Zelenskij, kaže, uopće nema ovlasti sam donijeti odluku o prihvaćanju takvih uvjeta.
No upozorava i da bi eventualno potpuno povlačenje američke vojne pomoći – te uskraćivanje obavještajnih i satelitskih informacija – imalo razoran učinak prije svega na američku globalnu poziciju i američku vojnu industriju. “Malo je vjerojatno da bi mu Republikanska stranka to dopustila.” Jasan signal stiže i iz Europe: saveznici neće pristati na plan po kojem EU plaća, a SAD profitira.
“Ako Trump to zaustavi, već je dobio upozorenje iz američke vojne industrije. Oni to ne žele”, kaže Barić. “U razdoblju 2020.–2025. Europa je bila Black Friday za američko oružje. Postala je najveći kupac američkog naoružanja.”
Sada se trend mijenja. Njemačka, primjerice, u sljedećih nekoliko godina planira potrošiti 83 milijarde eura na naoružanje, a američke tvrtke iz toga će dobiti samo 6 do 8 milijardi dolara. “To je znak za uzbunu u SAD-u”, ističe Barić, dodajući kako sumnja da će se Trump usuditi potpuno zatvoriti dotok oružja Ukrajini jer bi time teško pogodio američke proizvođače.
Planovi o brzom ukidanju sankcija Rusiji, kaže Barić, teško mogu biti provedeni. “Što Putinu vrijedi ako Trump kaže da će ukinuti sankcije, a EU kaže ne? Rusiji treba europsko tržište. Glavnina ruskog izvoza prije rata išla je u Europu.”
Cijena ruskih energenata dramatično je pala, a troškovi porasli. Ruska središnja banka već je prodala velik dio zlatnih rezervi, i to prije naglog rasta cijena zlata. “Trenutačno imaju svega 173 tone, unatoč tome što su veliki proizvođači zlata”, navodi Barić, dodajući da je s brušenim dijamantima situacija jednako loša.