Mobilan je, može se brzo prevoziti šleperom i opremiti različitim krstarećim raketama dometa i do 2000 kilometara. Novu raketnu lansirnu rampu tipa "Typhon" američke vojske žarko žele i Europljani, makar je Pentagon taj sustav posebno razvio za uporabu u regiji Indopacifika. Američka kopnena vojska ondje je uočila vojnu slabost: ograničeni domet svoje vatrene moći. Rakete američkog pješaštva nisu mogle držati korak s onima američke mornarice i ratnog zrakoplovstva. Ali s novim sustavom je to druga priča.
"Typhon" po prvi put dolazi u Japan, potvrdile su japanske takozvane "Samoobrambene snage" - "vojske" Japan teoretski nema. Međutim, nije predviđeno i ispaljivanje raketa iz "Typhona": od 11. rujna japanske i američke snage provode zajedničku vojnu vježbu oko japanskih otoka Kyushu i Okinawa. Japan želi znatno povećati svoje obrambene sposobnosti, a u dvotjednoj vježbi Resolute Dragon sudjeluje 19.000 vojnika iz obje zemlje, piše Deutsche Welle.
No čak i kad bi samo stajao u vojarni, Pekingu se nipošto ne dopada sustav Typhon. Kinesko ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je SAD i Japan neka ga "odmah povuku".
Sustav "Typhon" je reakcija SAD i Japana na ubrzano naoružavanje Kine, kaže znanstvenica za istočnu Aziju Alexandra Sakaki iz berlinske Zaklade znanosti i politike (SWP) za DW. Procjenjuje se kako je Kina nedavno znatno povećala broj kopnenih balističkih raketa srednjeg dometa na oko 1.800 lansera i isto toliko krstarećih raketa.
Raketa srednjeg dometa, ovisno o definiciji, obično ima domet od 800 do 5.500 kilometara. Nakon završetka hladnog rata, SAD i SSSR - čega se držala i Rusija, potpisali su sporazum o nuklearnim raketama srednjeg dometa (INF). Prema njemu, obje su se zemlje obvezale uništiti kopnene nuklearne rakete kratkog i srednjeg dometa.
"To je dovelo do praznine u sposobnostima kojom se sad djelomično popunjava novim sustavom ‘Typhon’, čime bi se poboljšala ukupna arhitektura odvraćanja", kaže Sakaki. Godine 2019. obje su strane raskinule taj sporazum nakon što su se SAD i Rusija međusobno optuživale za kršenje ugovora.
Američka vojska već je prije vježbe najavila da će sustav "Typhon" nakon toga povući iz Japana. No Kina strahuje kako se to ipak neće dogoditi, objašnjava Johann Fuhrmann iz Zaklade Konrad Adenauer u Pekingu.
Za tu bojazan ima osnova: slična lansirna rampa već je bila testirana u travnju 2024. na Filipinima, gdje su na otočju Luzon također održane vojne vježbe SAD-a i Filipina. I tamo je rečeno kako će biti povučena nakon vježbe, ali lokalna izvješća govore da je ostala na Filipinima. Dapače: u lipnju 2025. vlada Filipina je objavila kako su "otvoreni" za stacioniranje i druge baterije sustava "Typhon" američkog proizvođača Lockheed Martin.
"Sad Kina strahuje da bi se to moglo ponoviti i u Japanu", kaže Fuhrmann. S američke vojne baze na japanskom otoku Okinawi takva raketa bi mogla dosegnuti i najveće kineske obalne metropole poput Šangaja, Hangzhoua ili Guangzhoua i utoliko se Peking osjeća ugroženim.
Sustav "Typhon" je univerzalan i kompatibilan s različitim raketama, oduševljeno govori Wade Germann, zapovjednik američke postrojbe opremljene tim sustavom na vježbi u Japanu. I njemačka vlada je u srpnju objavila želju nabaviti sustav "Typhon", o čemu SAD još nije donio odluku. Načelno to nije sporno, ali Pentagon najprije i hitno želi opremiti vlastite oružane snage. Cijena raketnog lansera nije poznata.
Japanski mediji izvještavaju kako je sustav Typhon na vježbu u Japan izravno dopremljen iz SAD-a. Dakle ne radi se o raketnom lanseru koji je već stacioniran na Filipinima.
Tokio želi poboljšati svoje obrambene sposobnosti, a i sam razvija nove sustave naoružanja. Tako bi se, objašnjava nam Sakaki iz SWP, trebao povećati domet i funkcionalnost japanske pomorske rakete tipa 12. Do 2027. Japan namjerava nabaviti nekoliko američkih krstarećih raketa Tomahawk dometa oko 1.600 kilometara. Cijena jednog Tomahawka kreće se između pola i dva milijuna američkih dolara.
Time bi Japan prvi put imao rakete kojima bi mogao napadati ciljeve i na samom kineskom teritoriju u slučaju oružanog sukoba. Jer tu je stalna prijetnja i kineske vojne intervencije na - kako Peking uporno tvrdi: tek "odmetnutu provinciju" Tajvan. "Raketama u Japanu mogla bi se stoga ojačati odvraćajuća moć Tajvana u odnosu na Kinu", kaže Alexandra Sakaki.
Prema Fuhrmannu, u japanskom viđenju Kina od početka predsjedništva Xi Jinpinga 2013. svoje geopolitičke interese provodi ne samo gospodarskim pritiskom nego sve više i vojnim sredstvima. U Južnokineskom moru, primjerice, izgrađeno je nekoliko umjetnih otoka na kojima su stacionirani vojnici. Sporna je i morska granica na tom moru. "U konačnici, Kina želi potisnuti SAD iz područja koje Peking smatra vlastitom sferom utjecaja. A to stvara zabrinutost i u Japanu."
Japan i SAD povezani su od 1951. zajedničkim sigurnosnim sporazumom koji Japanu zabranjuje formiranje "prave" vojske, ali predviđa obvezu SAD-a na pomoć u slučaju napada na Japan. Dodatnim sporazumom iz 2015. obje su se zemlje obvezale reagirati i na prijetnju sigurnosti koje se "ne definiraju geografski".
Među Kinom i Japanom i 80 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata još uvijek vlada duboko nepovjerenje. Japan u Kini vidi sve veću prijetnju, a Kina pak Japan optužuje kako nikad nije bio doista spreman suočiti se s imperijalnom prošlošću i zločinima u ratu.
Peking i Tokio spore se u Istočnokineskom moru oko nenaseljenih otoka Senkaku/Diaoyu. Oni su trenutačno pod japanskom upravom. "Kina ne vodi dijalog s Japanom", kaže stručnjakinja SWP-a Sakaki, "nego želi širiti vlastito viđenje stvarnosti i poticati nacionalizam u zemlji." I u Japanu je primjetan pomak udesno. Na tamošnjim izborima ovog ljeta su desno-populističke stranke osvojile znatno veću podršku birača.
Zapravo je kineska kultura sjećanja usko povezana s ekspanzionističkim politikom Pekinga, kaže Johann Fuhrmann. Vojni mimohod povodom završetka Drugog svjetskog rata početkom rujna bila je prije svega golema demonstracija moći. "U tom smislu vojna demonstracija sile SAD-a kroz uključivanje sustava Typhon možda i nije slučajna."