U dubrovačkom naselju grade se vile, apartmani... Izbili sukobi, došla policija

Foto i video: Ivona Butjer Mratinović

Bageri su ovih dana stigli na atraktivno zemljište smješteno na padinama dubrovačkog naselja Babin kuk te je započela gradnja četiri stambeno-poslovne zgrade. Investitori su tvrtka Tricikl d.o.o. Dubrovnik i Nikola Sršen. 

Vlasnik tvrtke Tricikl d.o.o. je Marco Duško Popov, nasljednik Dušana Popova, srpskog dvostrukog obavještajnog agenta tijekom Drugog svjetskog rata. Kad je bio vrlo mlad, obitelj Dušana Popova se preselila u Dubrovnik. Život tog špijuna koji je bio slab na žene, volio igre na sreću i zeznuo Nijemce na Dan D poslužio je kao inspiracija Ianu Flemingu za stvaranje legendarnog lika Jamesa Bonda. 

 

Sukobi oko ceste, intervenirala i policija

Popov gradi s obitelji Sršen, a sve što se događalo u prethodnom razdoblju oko investicija te obitelji na padinama, tj. glavici Babinog kuka bilo je pomalo akcijski i filmski. Do luksuznih zdanja koja se grade na tom području trebala bi voditi cesta na čiju se trasu lani upisao Grad Dubrovnik. No, ni to nije prošlo bez peripetija. 

Naime, riječ je o čestici zemlje oko koje su se sukobljavali vlasnik zemljišta Lovre Banović i upravo obitelj Sršen. Pristupni put do njihovog zemljišta vodio je preko privatnog Banovićevog posjeda. Sud je donosio privremene mjere prema kojima su Sršeni imali pravo koristiti dio Banovićeve parcele kao pristupni put, a onda je to ukidao. Nakon ukidanja Sršeni su koristili priliku kad na području nije bilo nikoga pa su ga koristili bez dozvole vlasnika. 

Odvjetnica Viktorija Knežević, koja je u ovom slučaju zastupala Banovića, a ujedno je i najavila gradonačelničku kandidaturu na predstojećim lokalnim izborima u Dubrovniku, upozoravala je kako Sršeni na terenu krše građevinsku dozvolu, kako su proširili makadamski put koji vodi do njihovog posjeda, na što nisu imali pravo, te kako ometaju privatni posjed njenog branjenika i izvode bespravne radove. Sve je rezultiralo prijavama Građevinskoj inspekciji te Komunalnom odjelu Grada Dubrovnika, a na teren je izlazila policija. 

Sporna čestica, koja je bila predmet sukoba, lani je u proljeće predana u posjed Gradu Dubrovniku. Prilikom uvođenja Grada Dubrovnika u posjed čestice zemlje u svrhu izgradnje prometnice, a nakon izvlaštenja Banovića, asistirali su specijalci dubrovačke policije. 

Elitno susjedstvo

Neće spomenute zgrade na tom atraktivnom dubrovačkom području biti usamljene. Na padinama Babinog kuka, uz spomenuto zadnje obitelji Sršen, smjestili su se i objekti u vlasništvu bosanskohercegovačkog nogometaša Edina Džeke, umirovljenog bosanskohercegovačkog nogometaša Emira Spahića, bivšeg direktora Zračne luke Dubrovnik i kandidata za župana Dubrovačko-neretvanske županije Roka Tolića…

U susjedstvu će biti i investicija tvrtke Dubrovnik Construction d.o.o. te tvrtka Šest luksuznih vila d.o.o., čiji naziv otkriva što će se na tom području graditi. Kao osnivač i direktor tvrtke Šest luksuznih vila naveden je Tihomir Brajković, bosanskohercegovački poduzetnik iz Kiseljaka. 

To se zemljište prostire preko gotovo 4400 kvadratnih metara, a u planu je gradnja niske samostojeće građevine koja bi trebala imati podrum, suteren, prizemlje, kat i potkrovlje. Visina građevine planirana je na 10 metara, dok je ukupna građevinska bruto površina nešto veća od 630 kvadratnih metara. 

Tajanstveni poduzetnik kojeg zovu "urbicidašem Sarajeva"

Bit će to još jedna velika investicija Tihomira Brajkovića, koji se 2014. godine našao na Forbesovoj listi najbogatijih ljudi u BiH i regiji. Premda ne daje izjave ni intervjue za medije, Brajković je poznato prezime u građevinskom sektoru. U rodnom je Kiseljaku obitelj Brajković izgradila prvu veliku stambenu zgradu, nakon čega su se proširili na Sarajevo. U glavnom gradu Bosne i Hercegovine su izgradili tisuće stambenih jedinica, a sam Brajković je na rijeci Bosni namjeravao izgraditi hidrocentralu. No, nisu svi njegovi građevinski pothvati tekli glatko i uz oduševljenje.  

Bosanskohercegovački medij Dnevni avaz Brajkovića je u tekstu iz 2022. godine nazvao "urbicidašem Sarajeva". Povod je bio početak gradnje nebodera od 22 kata u samom centru Sarajeva. Inspekcija je tada zabranila izvođenje radova, načelnik sarajevske općine Centar Srđan Mandić je kazao kako izvođač nije imao sve potrebne suglasnosti za gradnju, a član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Faruk Kapidžić upozorio je tada kako je u centru Sarajeva dozvoljeno graditi objekte koji imaju do šest katova.

Međutim, Brajkovićeva tvrtka Palace Investments, koja je vlasnik parcele i investitor, pokrenula je tužbu protiv Mandića i općine Centar, tražeći milijunsku odštetu i smatrajući kako im je godinama uskraćivano pravo na gradnju, premda su ispoštovali sve uvjete. Mandić, s druge strane, smatra kako je njegov prethodnik Nedžad Ajnadžić odlučio o izdavanju građevinske dozvole mimo zakona te je uputio kaznenu prijavu. 

Brajković je u sporu iz 2019. godine osuđen na godinu zatvora i novčanu kaznu zbog utaje poreza. U medijima se spominjalo i kako je kaznu od 2.3 milijuna konvertibilnih maraka ili više od 1.220.000 eura platio tek lani. 

Nekad bezvrijedna zelena zona prodana po devet puta većoj cijeni

Zanimljivo je kako je uopće ova čestica zemlje došla u Brajkovićevo vlasništvo. Kako je Dubrovački dnevnik ekskluzivno otkrio 2019. godine, on je 2015. godine ovo vrijedno zemljište kupio od Urbanističkog instituta Hrvatske d.d., privatne tvrtke iz Zagreba. 

Ovaj portal tada je pisao kako je Urbanistički institut dobio predmetnu parcelu kao nagradu za dobro odrađen posao s prostornim planom, čiji je bio izrađivač, a odnosi se na znatno povećanje građevinske parcele hotelske tvrtke Dubrovnik Babin kuk na ovom području. Izmjene i dopune GUP-a dogodile su se 2005. godine, u mandatu tadašnje dubrovačke gradonačelnice Dubravke Šuice. 

Dubrovački dnevnik donosi i kako je predmetno zemljište prije 2005. godine bilo manje, gotovo bezvrijedno i u zelenoj zoni, a tada je vrijedilo 870 tisuća kuna. Njegova je cijena u sljedećim godinama samo rasla i naposljetku ga je kupio Brajković po devet puta većoj cijeni, odnosno za 950 tisuća eura.

 

Nepovratno nestaju vizure Dubrovnika

Elitno društvo gradi za elitne goste, a to ni ne čudi. Riječ je o području Dubrovnika koje je svega 15-ak minuta vožnje automobilom udaljeno od dubrovačke povijesne jezgre, a ipak se nalazi dovoljno daleko od gustog prometa i na neki način je izolirano od običnog puka, gdje bogati gosti istančanog ukusa mogu uživati u svojoj intimi. No, navedene investicije nisu dočekane s oduševljenjem. 

Lokalno stanovništvo itekako je svjesno potrebe za luksuznim i visokokvalitetnim smještajem namijenjenim gostima visoke platežne moći, no ujedno je i zabrinuto. Osim što je zelenih zona na tom području i u Dubrovniku sve manje, ultramoderna i masivna zdanja na trusnom i vrlo vidljivom području zauvijek su promijenila vizure grada. Mnogi će se složiti, vizure jednog od najljepših dijelova Dubrovnika. 

Osim što su se, zahvaljujući procesu mutne privatizacije, zemljišta nerijetko dobivala za kunu, a danas su na njima niknula višemilijunska luksuzna zdanja, Babin kuk je mjesto hotelskih kompleksa čije su uprave građanima znale braniti fizički pristup javnom dobru. Baza za takvo ponašanje im je, opet, bila mutna pretvorba i privatizacija. 

Tako su bili postavljani stupići i rampe kojima se priječio fizički pristup građanima i njihovim vozilima, no barijere su uklonjene nakon što je Grad Dubrovnik uknjižio oko 60 tisuća kvadratnih metara cesta i parkinga kao komunalnu infrastrukturu koja predstavlja javno dobro. 

Grad Dubrovnik i Valamar Riviera d.d. još uvijek se spore oko javnog parka na tom području, površine gotovo 17 tisuća kvadratnih metara, koji je jedno od posljednjih utočišta za šetnju i rekreaciju građana Dubrovnika na Babinom kuku. Tom dubrovačkom naselju, koje je prije nekoliko desetaka godina bilo epicentar društvenih događanja, druženja i zabave lokalne zajednice, a danas se čini kao da je najvećim dijelom ostalo odsječeno od stanovnika. 

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.