Japanski znanstvenik razvio je revolucionarnu tehniku koja pomoću snimki mozga i umjetne inteligencije pretvara mentalne slike osobe u precizne, opisne rečenice. Iako je već postignut napredak u prevođenju misli u tekst, pretvaranje složenih vizualnih doživljaja u jezik dosad se pokazalo kao velik izazov, ističe autor studije Tomoyasu Horikawa, piše CNN.
Nova metoda, nazvana "umna deskripcija" (mind-captioning), koristi umjetnu inteligenciju za generiranje teksta koji odražava vizualne detalje iz mozga - poput objekata, mjesta, radnji i događaja, kao i odnosa među njima. Studija je objavljena 5. studenog u časopisu Science Advances.
Horikawa, istraživač u laboratorijima telekomunikacijske tvrtke NTT, započeo je analizom moždane aktivnosti četvorice muškaraca i dviju žena, izvornih govornika japanskog jezika, dok su gledali 2180 kratkih video isječaka bez zvuka. Njihovi su mozgovi skenirani pomoću funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI), neinvazivne tehnike koja mjeri moždanu aktivnost.
Zatim su veliki jezični modeli - sustavi generativne umjetne inteligencije - pretvorili opise tih video isječaka u nizove brojeva. Horikawa je nakon toga obučio jednostavnije AI modele, takozvane "dekodere", da povežu skeniranu moždanu aktivnost s tim numeričkim nizovima.
Na kraju je koristio dekodere za interpretaciju moždane aktivnosti sudionika dok su gledali ili se prisjećali videozapisa koje umjetna inteligencija prethodno nije vidjela, a poseban algoritam generirao je rečenice koje su najbolje odgovarale dekodiranoj aktivnosti.
"To je samo još jedan korak naprijed u smjeru onoga što, po mom mišljenju, možemo legitimno nazvati čitanjem mozga ili čitanjem misli", rekao je za CNN Marcello Ienca, profesor etike umjetne inteligencije i neuroznanosti na Tehničkom sveučilištu u Münchenu, koji nije bio uključen u studiju.
Zanimljivo je da je AI model generirao tekst na engleskom, iako sudionici nisu bili izvorni govornici tog jezika. Horikawa je naglasio da metoda može stvoriti sveobuhvatne opise vizualnog sadržaja čak i bez korištenja aktivnosti u jezičnim regijama mozga. "To ukazuje da se ova metoda može koristiti čak i kada netko ima oštećenje oko te jezične mreže", objasnio je.
Tehnologija bi se stoga potencijalno mogla koristiti za pomoć osobama s afazijom, koje imaju poteškoća s jezičnim izražavanjem, ili onima koji boluju od amiotrofične lateralne skleroze (ALS), progresivne neurodegenerativne bolesti koja utječe na govor.
"Mislim da ova studija otvara put za neke duboke intervencije za ljude koji imaju poteškoća u komunikaciji, uključujući neverbalne autistične osobe", izjavio je psiholog Scott Barry Kaufman, predavač na Barnard Collegeu u New Yorku. Ipak, upozorio je: "Moramo je koristiti pažljivo i osigurati da nismo invazivni te da svi pristaju na to".
Uspjeh ove metode, koja bi se jednog dana mogla primijeniti za dekodiranje misli dojenčadi, životinja ili čak sadržaja snova, potiče ozbiljna etička pitanja o privatnosti. U studiji se navodi mogućnost otkrivanja privatnih misli pojedinca prije nego što ih je on uopće verbalizirao.
"Ako se u budućnosti ova tehnologija bude koristila od strane potrošača izvan biomedicinskih svrha, mislim da je to krajnji izazov privatnosti", rekao je Ienca. Dodao je kako mnoge tvrtke, poput Neuralinka Elona Muska, javno tvrde da će uskoro razviti neuralne implantate za opću populaciju.
"Ako dođemo do toga, onda moramo imati vrlo, vrlo stroga pravila kada je riječ o davanju pristupa umovima i mozgovima ljudi", istaknuo je Ienca, napominjući da naši mozgovi sadrže "osjetljive informacije" poput "znakova rane demencije i psihijatrijskih poremećaja te depresije".
Društveni znanstvenik Łukasz Szoszkiewicz sa Sveučilišta Adam Mickiewicz u Poljskoj smatra da se privatnost može zaštititi.
"Neuralne podatke bismo trebali tretirati kao osjetljive po zadanoj postavci, zahtijevati izričit pristanak ograničen svrhom i prioritet dati obradi na uređaju s mehanizmima 'otključavanja' koje kontrolira korisnik", rekao je Szoszkiewicz, koji također nije sudjelovao u istraživanju.
Unatoč napretku, Horikawa je napomenuo da metoda korištena u njegovoj studiji zahtijeva ogromnu količinu prikupljanja podataka uz suradnju aktivnih sudionika. Stoga, iako je tehnologija korisna za znanstvena istraživanja, "nije toliko precizna za praktičnu upotrebu".
Također, studija je koristila videozapise s uobičajenim scenama, poput psa koji grize čovjeka, ali ne i neobičnije prizore, pa još nije jasno može li se tehnika primijeniti na manje predvidljive mentalne slike.
Kao rezultat toga, "dok se neki ljudi možda brinu da ova tehnologija predstavlja ozbiljan rizik za mentalnu privatnost", u stvarnosti, "trenutni pristup ne može lako čitati privatne misli osobe", zaključio je Horikawa.