Nastavljaju se čistke Šojguovog kadra u Ministarstvu obrane Ruske Federacije. Među ostalima, uhićen je šef kadrovske službe Ministarstva obrane, dok su razni službenici podnijeli ostavke. Još je ranije uhićen Timur Ivanov, Šojguov zamjenik, što je najavilo moguću smjenu i ministra obrane. Vrlo je izvjesno da će se cijelo ministarstvo očistiti od ljudi koje se smatra povezanim s bivšim ministrom.
Zaokret
To sve je najava zaokreta u upravljanju vojskom, vojnim pitanjima, vojnom industrijom, a i samim ratom u Ukrajini. U sustavu koji je bivši ministar uspostavio previše je korupcije, na rubu je kolapsa i vlada veliko nezadovoljstvo u vojsci. S obzirom na rat u Ukrajini, gospodarsku situaciju u zemlji i određeni utjecaj sankcija, Kremlj se odlučio na drastičan rez.
Za ministra je odabran Andrej Bjelousov, čije ime ne kotira visoko u vojnom pogledu. Radi se o ekonomistu, osobi bez vojnog iskustva i relativno nepoznatom tehnokratu bez političke podrške u javnosti. Kremlj je odlučio da im upravo takva osoba odgovara u trenutnoj situaciji.
Bjelousov
Za Bjelousova je specifično da je on rijedak slučaj akademika koji je napravio uspješnu karijeru u trenutnoj ruskoj vladi. Znakovito je da se do pozicije "moći" uzdigao svojim akademskim radom. Do 2006. godine karijeru je gradio na fakultetima i raznim institutima.
2006. je imenovan na mjesto zamjenika ministra gospodarstva, da bi 2012. godine postao ministar u tom resoru. Od 2013. do 2020. godine bio je glavni pomoćnik predsjednika Putina za ekonomska pitanja. 2020. je postao prvi potpredsjednik u Mišustinovoj vladi. Takav uzlet osobe koja je došla iz akademskih krugova je rijedak primjer u ruskoj politici.
Bjelousov se zalagao za veću regulatornu ulogu države u gospodarstvu i ulaganje javnih sredstava u industrijski razvoj. Upravo tim konceptom Rusija se vodila nakon što je pokrenuta invazija na Ukrajinu. Kako bi se suočila sa sankcijama, Rusija je morala razviti vlastitu industriju, naročito vojnu.
Što se očekuje?
Imenovanje Bjelousova ukazuje na to da Kremlj želi promijeniti pristup ratu u Ukrajini. Na čelo Ministarstva obrane je postavljena osoba koja je na glasu kao nekorumpirana i stručna.
S obzirom na optužbe, dokaze i uhićenja prethodnog kadra, što su indicije korupcije velikih razmjera u vojsci, odabirom novog ministra pokušat će se uspostaviti manje koruptivan model upravljanja. Javnosti se tako pokazuje da se Kremlj želi obračunati s korupcijom u vojsci.
Kao čovjek koji dolazi iz akademskih krugova i civilnog sektora, sigurno neće imati potrebu nadmetati se i pokazivati svoje vojne vještine i zasluge. S druge strane, Bjelousov je zagovornik uloge industrije u gospodarstvu, što znači da će se vojni troškovi sigurno povećati. Odnosno, da će pokušati novcem kroz vojni sektor i vojnu industriju podići gospodarstvo.
Vojna industrija kao pokretač gospodarstva
To sve vodi prema povećanju dinamike ruskog vojno-industrijskog kompleksa i povećanju kapaciteta vojne industrije. Prema analitičarima, Kremlj vjeruje da bi se takvim modelom stvaranja rasta mogle dogoditi duboke strukturne transformacije i do kraja prilagoditi sankcijama. Ako se to zaista pokaže održivim i mogućim, za Ukrajinu i Zapad bi to bila loša vijest.
Iako su neki analitičari smatrali da je Bjelousov doveden kako bi optimizirao trenutne resurse u vojsci, vrlo vjerojatno je razlog potpuno drugačiji. Nije doveden kako bi proveo optimizaciju u vojsci, nego se radi o državnom planu, pripremi za dugo razdoblje održive ratne ekonomije.
Čak i ako se zanemari visoka razina korupcije, bivši ministar Šojgu je svojim upravljanjem rastegnuo proračun do krajnjih granica, a vojska je tako postala rupa bez dna. Bjelousov je dobio zadatak da to promijeni, odnosno da ratna ekonomija postane održiva.
Jednostavnije rečeno, on zna odakle nabaviti novac za rat i to je vjerojatno odigralo ključnu ulogu u imenovanju. Nakon što je SAD odblokirao pomoć Ukrajini, Kremlju je postalo jasno da neće biti u stanju brzo pobijediti, iako im sadašnja situacija na frontu ide u prilog. To znači da Rusija mora tražiti dodatne resurse za nastavak rata.
Politička pozadina
Dakako, osim što je Bjelousov po svemu antipod bivšem ministru, nije zanemariva ni politička pozadina odabira novog ministra. Dugo se špekuliralo o tome tko će naslijediti Šojgua kada ga se smijeni, a neke prognoze su išle prem guverneru Tulske oblasti Alekseju Djuminu.
Njega se smatra jednim od bliskih suradnika čelnika Wagnera Jevgenija Prigožina i Sergeja Surovikina. Također, Surovikina se spominjalo kao novog (starog) načelnika Glavnog stožera ako zaista Djumin dođe na vlast. Međutim, situacija na fronti se za rusku vojsku dobro razvija i malo je vjerojatno da bi netko u ovom trenutku dirao generala Gerasimova.
S obzirom na razvoj situacije s Wagnerom, malo je vjerojatno da bi netko dopustio ovakva imenovanja. Isto tako, Djumin nikada nije vodio federalno ministarstvo. Kremlj neće to dopustiti i pokušat će izbjeći "jaka" vojna lica na čelu ministarstva.
Jasno je što im je to donijelo i opasnost od nove pobune će se pod svaku cijenu pokušati zaobići. Ekonomist na čelu ministarstva je pokazatelj toga.
Djumin je politički faktor u Rusiji i često je bio označavan kao Putinov nasljednik. Osim toga, velik dio javnosti i vojnih analitičara iz nacionalističkih krugova ga podržava. Upravo oni koji su podržavali Prigožina i Surovikina, a oštro kritizirali Šojgua i Gerasimova.
Ako bi Djumin bio imenovan za ministra, vrlo brzo bi postao opasnost za Kremlj. S druge strane, moguće je da će spomenuta struktura pokušati uzdrmati vojsku preko svojih ljudi unutar nje, sada kada se vojska čisti od Šojguovog kadra.
U tom pogledu Bjelousov je puno sigurnija opcija za Kremlj. On nema poseban politički imidž niti je pokazivao političke ambicije. Uz ranije naveden akademski pedigre, jasno je da se radi o čovjeku koji ne može ugroziti trenutnu vlast, već će pokušati potaknuti zaokret u ruskoj gospodarskoj, ekonomskoj i vojnoj politici.