KRŠĆANI danas slave Uskrs i bez obzira kojoj denominaciji pripadali čitaju se tekstovi Evanđelja o pronalasku praznog groba u nedjeljno jutro i njegovim pojavljivanjima nakon što je ustao iz groba. Nisu te priče međusobno suglasne, razlike su nepomirljive, ali o tome drugom prigodom.
Desetljeća nakon "događaja"
Problem sa svim Evanđeljima jest u tome što su pisana od 40 do 70 godina poslije navodnih događaja. Spisi su nastali dugim procesom prenošenja i promjene usmene tradicije, što katkad uistinu sliči na dječju igru gluhih telefona. Možemo li se makar malo približiti izvorima iz kojih su nastale sve ostale predaje?
Čini se da njima možemo najbliže doći na dvadesetak godina, kad nastaju prvi spisi apostola Pavla. On nepokolebljivo ponavlja da je Isus bio razapet na križu i da je uskrsnuo treći dan, ukazavši se potom Petru, apostolima i ostalima. Usput, kod Pavla nema niti riječi o ukazanju Mariji Magdaleni, kojoj se, prema sva četiri Evanđelja, Isus prvi objavio nakon uskrsnuća. A nema ni o Pilatovom suđenju, to će se pojaviti tek kod evanđelista i pseudo-Pavla.
I još jedna zanimljivost: ni Pavao ni evanđelisti ne govore o samom događaju uskrsnuća, tek stoljeće kasnije pojavit će se fantastični prikazi Isusovog ustajanja iz groba.
Traganje za počecima
Iz samih Pavlovih spisa jasno shvaćamo da je i prije njega postojala priča o Isusu. Definitivno nisu u pravu neki od suvremenih ateističkih kritičara koji tvrde da je apostol izmislio Isusa, pa onda nadahnuo evanđeliste da napišu neku njegovu "biografiju".
Traganje za tim počecima traje već dva stoljeća, započeli su ga još njemački teolozi, a danas je u tome najviše napredovao kanadski stručnjak za Novi zavjet John S. Kloppenborg, sa sveučilišta u Torontu.
Ne može se reći da je pružio definitivne odgovore i njegove akademske kolege i dalje raspravljaju i o činjenicama i o zaključcima, ali postoje stvari koje se čine prilično dobro obrazloženim.
"Izvorno" Evanđelje
Tko god je pozorno čitao Evanđelja po Mateju i Luki zamijetio je da su obojica čitali Marka, koji je pisao deset-dvadeset godina prije njih. Ali su Matej i Luka koristili još jedan zajednički izvor, čiji su nam tragovi sačuvani samo u njihovim spisima.
Odavno se u akademskim krugovima za taj pretpostavljeni izvor uvriježio naziv Q Evanđelje, prema njemačkoj riječi Quelle, izvor. Ono je nastalo među galilejskim kršćanima (dakle, u kraju odakle je i Isus), po svemu sudeći dosta ranije od Pavla - i sasvim izvjesno potpuno neovisno o njemu. Sadržalo je samo Isusove izjave, bez opisa događaja i okolnosti u kojima su izrečene.
Nemamo niti jedan rukopis ovog Q Evanđelja, što i ne čudi s obzirom na dramatične okolnosti tijekom prve pobune u Judeji (od 66. do 70. godine). Znamo da su postojali i neki drugi ranokršćanski spisi, o kojima imamo tek spomene kod crkvenih otaca. I oni su se vremenom izgubili, naivno je misliti da je ovo što imamo danas sve što je uopće i postojalo. Neki od tih spisa nisu odgovarali Crkvi, zvučali su im suviše židovski, pa su jednostavno prepušteni rijeci vremena.
Isus bez apokalipse
Rekonstruiranje Q Evanđelja iznimno je naporan i spor proces koji nikada ne može dati stopostotno izvjesne rezultate. O njima je određenu skepsu izrazio i Bart Ehrman, glasovit i kao ateist i kao neupitni novozavjetni stručnjak. Svejedno, želi li itko ozbiljno razgovarati o najdubljim korijenima kršćanstva, on se mora osvrnuti i na posao koji je dosad obavljen.
Ne samo Kloppenborg nego i drugi znalci koji pokušavaju nekako doprijeti do izvornog Isusa uviđaju da u tim najranijim slojevima kršćanstva nema ni traga apokalipsi kakvu ćemo kasnije naći u Novom zavjetu. Isus nikada nije govorio o uništenju Hrama i Jeruzalema, o spektakularnim pojavama na nebu i Zemlji, premda je izvjesno da je vjerovao u skori kraj sadašnjeg svijeta. Svi ovi detalji pojavljuju se tek kod Marka, Mateja i Luke i bili su nadahnuti događajima kojima su pisci svjedočili.
Gotovo ništa o križu
Još je, međutim, zanimljivije što nam Q Evanđelje donosi po pitanju Isusovog raspeća i uskrsnuća.
Dok u Novom zavjetu Isus na više mjesta lamentira o tome da će biti razapet, u Q Evanđelju postoji samo jedna izreka u kojoj se uopće spominje križ: "Tko želi biti moj učenik, neka uzme svoj križ i krene za mnom". Podrazumijeva li se da je Isus već doslovno uzeo križ i da sada to trebaju učiniti i njegovi učenici? Mislim da nema stručnjaka koji bi Isusove riječi protumačio bukvalno, one metaforički govore o spremnosti da se ide do kraja.
Jasno je iz Q Evanđelja da je Isus smaknut i nije nemoguće da se to dogodilo raspećem. Kao i kod Pavla, ni ovdje nema ni slovca o suđenju pred Poncijem Pilatom, za koje se već stoljećima zna da su ga izmislili evanđelisti. Q Evanđelje ne vidi Isusovu smrt kao svrhu (otkup grijeha), nego kao posljedicu: Isus je prošao kao i mnogi proroci prije njega, ubijen zbog neslaganja moćnika s njegovom porukom.
Isus kao Ilija
I dok o raspeću imamo barem jednu izreku, o uskrsnuću u Q Evanđelju nema niti riječi. Čini se da je u njemu Isus zapravo nestao, a takva misteriozna sudbina jako podsjeća na ono što nam Stari zavjet govori o proroku Iliji, koji je isto tako tajnovito nestao.
Trag ove priče nalazite čak i kod Marka, u kojemu tijela jednostavno nema, ali ni Isusovog ukazanja (pa su priče o njemu dodane kasnije, počevši od Marko 16.9). Naziremo li u Q Evanđelju pravu povijesnu istinu o onome što se dogodilo osnivaču najveće religije?
Očito se ta verzija nije dopala ni nekim ranim kršćanima. I negdje u periodu između Q Evanđelja i Pavla započela je tradicija koju će kršćanstvo prihvatiti kao jedinu pravu istinu. Barem neki od ranih Isusovih sljedbenika nemalo bi se začudili da su je imali prilike čuti.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala