Screenshot: YouTube/Al Jazeera
UREDNIK Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža Velimir Visković na Facebooku je izrazio nezadovoljstvo imenovanjem Zlatana Hasanbegovića na čelo Ministarstva kulture.
Kao kulturni djelatnik koji u ovoj kulturi na različite načine djeluje više od četiri desetljeća, pitam se ne samo kako su stranački lideri mogli izabrati posve nekvalificiranog čovjeka, nego i kako je on sam mogao prihvatiti dužnost koja očito nadilazi njegove kompetencije. Zlatko Hasanbegović ne samo da u životu nije ništa napisao o kulturi i umjetnosti, nije vodio nikakvu kulturnu ustanovu ili strukovnu umjetničku organizaciju, nego se ne mogu sjetiti da sam ga ikad vidio na kazališnoj predstavi, otvaranju izložbe, koncertu, književnoj promociji...
Kako netko takav uopće može pomisliti da bude šef svim kulturnjacima, umjetnicima, novinarima javnih medija, a uopće ne poznaje protagoniste naše kulturne scene?! Kakav će uopće biti njegov autoritet u raspravljanju (ponekad i mučnom natezanju) s različitim umjetničkim interesnim skupinama?
Pri tome valja imati na umu da se u pravilu radi o djelatnicima koji se vješto znaju služiti retoričkim sredstvima, najčešće imaju i javno priznat umjetnički ugled, a na drugoj strani im je kulturnjački anonimus. Jer kakvu to karizmu može imati jedan mladi povjesničar, čije je cjelokupno radno iskustvo vezano za instituciju koja je pod ingerencijom Ministarstva znanosti? Oni koji su mu ponudili tu funkciju pokazali su ne samo brzopletost, nego i neodgovornost prema hrvatskoj kulturi.
To je utoliko strašnije što se radi o strankama koje se samoproglašavaju braniteljicama nacionalnog identiteta, a ovim su potezom zapravo ponizili hrvatsku kulturu kao temelj nacionalnog identiteta. Učinili su to svjesno jer su mogli birati između jedne vrhunske hrvatske glumice, jednog vrlo solidnog ministra u vladi Jadranke Kosor i čovjeka koji ima iskustvo vođenja gradske kulture. A izabrali su najgore rješenje!
Zanima me stoga tko je odlučio nametnuti hrvatskoj kulturnoj javnosti najlošije rješenje: Orešković, Karamarko, Petrov? Na kome će ostati ta povijesna odgovornost?
U svakom slučaju, ne mogu se oteti dojmu da je netko namjereno odlučio udariti pljusku hrvatskoj kulturnoj javnosti namećući kandidata bez strukovnog ugleda u kulturi i k tome još i radikalnih revizionističkih pogleda na povijest dvadesetoga vijeka. Mogu zamisliti što bi Franjo Tuđman rekao na takov izbor onima koji nas pozivaju na retuđmanizaciju?
Valja imati na umu kako će ministrovi pogledi na antifašizam (mimo njegove neosposobljenosti da vodi delikatni sektor kulture) zasigurno biti permanentan izvor sukobljavanja na kulturnoj sceni Hrvatske. To nije dobro ni za koga, jer ministar kulture ne smije biti radikalan i pristran; on je šef cjelokupne nacionalne kulture i mora djelovati pomiriteljski i poticati raznolikost, jer bez nje nema vitalnosti u kulturi.
Znao je to dobro Božo Biškupić s kojim sam ja kao ljevičar konstruktivnije surađivao nego s meni idejno bližim ministrima iz lijevih koalicija. Nažalost, ovaj put se netko se odlučio za političkog radikala, a ne za razboritost i tihi konstruktivni rad u korist cjelokupne kulture!"