UPRAVA Plive razveselila je svoje zaposlenika s dva letka. Prvi letak je zapravo poziv na javljanje Informativnom centru gdje se mogu naći pitanja na odgovor o prevladavanju "gubitka radnog mjesta". Drugi letak sličnog je sadržaja u kojem se djelatnici pozivaju na radionicu "Prevladati gubitak posla i upravljati svojim životom". Ta informacija objavljena je u svojevrsnom In memoriamu nekadašnjem hrvatskom gigantu Plivi kojeg je napisala bivša djelatnica te tvrtke.
> In memoriam Plivi pročitajte u cijelosti
U pismu, koje se nezaustavljivo širi internetskim prostorom, objavljena je zapravo "kronologija jednog nestajanja", odnosno kako je Pliva od hrvatskog farmaceutskog ponosa na kraju ostala očerupana i to nakon osamostaljenja hrvatske države.
Nakon onih sjajnih godina Plive, došle su teške i mučne godine privatizacije kada je na čelo te tvrtke došao Željko Čović.
Pravi značaj 'nove orijentacije', postajao je sve više jasan "Plivašima" počevši od nacionalizacije, pa privatizacije firme tijekom rata, pa zatim rasprodaje i brutalnog uništavanja svega što je Plivu činilo velikom firmom, stoji u pismu u kojem se naglašava kako je nova orijentacija bila isključivo vezana za novog direktora!
"Tabletara" kupila veliku Plivu
"Do isteka patenta za azitromicin 2006, dok se imalo što 'jamiti'!! Plivašima je postajalo jasno, a državi i politici nije ? Ili jest? Moralo je, ako nigdje onda u Veroni na 'operaboxu s tenorima'", stoji u pismu u kojem se dodaje kako je u Veroni završno dogovorena prodaja Barru. Ta tvrtka opisuje se kao "opskurna firmica" iz New Jerseya.
"Mala tabletara sa malo više od 1000 zaposlenih ima potencijal kupiti Plivu", stoji u pismu u kojem se naglašava kako se "zamračenje" Plive događalo uz amen hrvatske države.
"Država je dopuštala. Čak i nagrađivala. Zlatne lisice, najbolja firma, što li sve ne. A morali su čitati bilance , završne račune najmanje svaku godinu. I morali su znati! Bar oko 3 milijarde dolara moralo se primijetiti da nema. Oni su morali intervenirati", stoji u pismu.
Onda je došla Teva
"A onda je došla Teva. Uredno platili, uredno posluju. Sve što valja 'čupaju' i odnose u druge svoje pogone. Tko je to gradio, a tko im je prodao - to se ne pitaju i nije ih briga. Čupaju svoje! A plivaši to osjećaju kao čupanje vlastite kože. I ne mogu vjerovati. Cijele grane poslovanja se ukidaju kao što je naprimjer biotehnologija. Ne trebaju više niti studije zadržavati. Ljudi plaču, 800 ih odjednom ostaje bez posla plus njihove familije, očajni bez nade da se zaposle igdje u Hrvatskoj", stoji u pismu uz zaključak kada prva mladost prođe, svi ćemo ići "na kontejnere", naravno ako strani turisti i golferi budu milostivi pa nešto uvezene hrane i bace u to isto smeće.
Na intertskim blogovima i forumima objavljeno je kako autorica pisma Doroteja Kirhmajer Vujčić koja je u Plivi provela više od trideset godina.
M.M.
Foto: Arhiva