Foto: Oš kolač,Culinary Institute of America/Facebook
TEA MAMUT, vrhunska slastičarka koju pamtimo iz raznih televizijskih emisija, nakon školovanja u SAD-u i višegodišnjeg rada u vrhunskim restoranima, sredinom prošle godine otvorila je slastičarnicu u rodnom Splitu.
Zaljubila se u hranu gledajući kulinarske TV emisije
Iako je započela školovanje za zubotehničarku i tako nastavila stopama svojih roditelja, ljubav prema hrani je prevagnula te je otišla na školovanje u SAD.
"Moj interes prema hrani pojavio se još u djetinjstvu; uvijek sam gledala kulinarske emisije i igrala se kuhanja kod bake na Korčuli. U tinejdžerskim godinama otkrila sam jednostavne slastice i jela koje sam svakodnevno isprobavala čitajući sve kuharice Jamieja Olivera.
Kao buduća zubotehničarka odlučila sam nastaviti stopama svojih roditelja, međutim riječi moje mame koje su bile ključne da razmotrim odlazak na fakultet godinu dana nakon toga odvele su me u New York, na Culinary Institute of America (CIA), najprestižniji svjetski kulinarski institut", kaže nam Tea.
Culinary Institute of America (Izvor: Facebook/Culinary Institute of America)
Prestižna kulinarska akademija bila je nezaboravno iskustvo
Culinary Institute of America jedna je od najprestižnijih kulinarskih akademija na svijetu. Imaju tradiciju dulju od sedam desetljeća i "proizveli" su brojna svjetska kulinarska imena.
"Iskustvo odlaska na CIA-u bilo je nezaboravno. Da se mogu vratiti, sve bih ponovila ispočetka. S obzirom na to da je CIA osnovan 1946. godine u zgradi u kojoj je bio samostan, škola izgleda doista čarobno, a uspoređuju je s Hogwartsom iz filmova o Harryju Potteru.
U početku je trebalo sve pohvatati, način na koji fakultet funkcionira, novu kulturu, prijatelje, običaje... Za mene je sve bilo novo i zahtjevno, ali na pozitivan način. Američki način školovanja jako je pristupačan, posvećuje se pažnja onome što je bitno i što je zaista potrebno usvojiti.
Nakon četverogodišnjeg školovanja dobila sam fantastično iskustvo i znanje koji su me pripremili za odlazak u svijet", kaže Tea.
Višegodišnji naporan rad u vrhunskim restoranima
Tea je počela raditi još za vrijeme studija i sa samo 30 godina stekla je impresivno međunarodno iskustvo. Radila je u više restorana koji nose Michelinove zvjezdice i kroz vrlo naporan rad stekla neprocjenjiva znanja.
"Još dok sam bila na fakultetu počela sam stažirati u njujorškom restoranu Jean Georges, učila o molekularnoj gastronomiji i jedan drugi pogled na slastičarstvo. U međuvremenu sam ostvarila dosta novih poznanstava kroz stažiranja u Per se i Bouchon Bakery vlasnika Thomasa Kellera te Blue Hill at Stone Barns i restoranu Daniel Daniela Bouluda.
Nakon završetka školovanja 2010. dobila sam posao u Danielu koji je tada bio među top 5 na Pellegrinovoj listi najboljih svjetskih restorana s 3 Michelinove zvjezdice. Godina dana u Danielu bila je okupana znojem i suzama, ali to je bilo najbolje iskustvo u mojoj karijeri, dalo mi je podlogu i pripremu za bilo koji posao nakon toga. Kada si početnik i nakon dva dana treninga imaš svoju postaju i prepušten si sam sebi, 12 sati besprijekorne preciznosti i brzine nije lako izdržati. Tada sam shvatila zašto su većina ljudi Velikoj jabuci tako usamljeni i ako imaju vezu, to je s ljudima s posla. Moram priznati da sam nakon par tjedana htjela odustati jer mi je bilo nemoguće pratiti takav ludi tempo.
Međutim, nakon tri mjeseca pa do kraja mog ostanka u Danielu svaki novi dan bio je sve lakši. To moram zahvaliti i fantastičnom timu ljudi na poslu koji su mi pomogli i s kojima sam u kontaktu dan danas, mom divnom chefu Dominiqueu Anselu, danas slavnom kreatoru Cronuta i obitelji na svakodnevnoj podršci.
Nakon povratka u Hrvatsku - nisam htjela produžiti vizu, nego nastaviti putovati i učiti - 3 mjeseca kasnije zaposlila sam se u dubrovačkom restoranu Gil's, danas zvanom 360 koji je bio dinamičan, ali drugačije od njujorškog.
Nakon sezone u Dubrovniku planovi su bili usmjereni prema Hong Kongu. Međutim put me ipak odveo u Njemačku, u restoran La Vie koji je tada imao 2 Michelinove zvjezdice, a trenutno ima 3. Imala sam fantastičnog chefa Renea Franka od kojeg sam jako puno naučila.
Nakon Njemačke ponovo sam se vratila u Hrvatsku i zadržala se u Zagrebu, gdje sam bila angažirana u proizvodnji i osmišljavanju slastica Good Sweets. U ljeto 2012. odradila sam angažman za Olimpijske igre u Londonu koji je bio striktno menadžerski i po povratku u Zagreb dobila ponudu za snimanje pilot slastičarske emisije.
Odlučila sam otići iz Zagreba i kroz sljedeće dvije godine odradila sam sezonu na Hvaru, u restoranu DiVino, gdje sam prvi put bila chef slastičar sa svojom desertnom kartom. U isto vrijeme odlazila sam u Zagreb i snimala svoje 5-minutne emisije.
Nakon Hvara uslijedio je angažman u splitskom Perivoju, gdje sam se napokon mogla predstaviti svom gradu i osmisliti slastice primjerene kavani i restoranu. Tu sam provela dvije godine intenzivnog rada, nakon čega sam uzela malu pauzu i zapitala se što je sljedeće.
Odgovor je bio vrlo jasan i znala sam da je otvaranje slastičarnice bio logičan korak. Htjela sam imati potpunu slobodu kreiranja i donošenja odluka jer sam imala jasnu viziju kako bi to trebalo izgledati. Vjerujem da slastičarna ili restoran mogu uspjeti kada se vlasnik potpuno razumije u kompletan posao. U mom slučaju to je bila i proizvodnja i prodaja slastica", kaže Tea.
Interijer slastičarnice "Oš kolač" u Splitu
Splitu je bila potrebna stvarno dobra slastičarnica
Slastičarnicu Oš kolač otvorila je u Splitu. Kaže da je Splitu nedostajalo mjesto gdje se može pojesti dobar kolač s kvalitetnim namirnicama, bez dodataka i jeftinih namirnica poput margarina.
"Smatram da je Splitu bila potrebna dobra slastičarnica gdje će kvaliteta i izgled slastica pratiti jedno drugo. Isto tako, mislim da su Splićani željno iščekivali ovakav projekt jer po njihovim reakcijama, a i onima izvan Splita, svi su željni jedne vrlo jednostavne stvari - dobrog kolača. Odlučila sam napraviti ponudu kakve još nije bilo u gradu, što znači naglasak na namirnicama; bez praškova, polugotovih proizvoda i margarina koji su jeftiniji u izradi i ne zahtijevaju toliko ljudi u proizvodnji, a onda su manji i troškovi.
Obožavam svoj posao i ni u jednom trenutku nisam požalila što sam puno puta žrtvovala obitelj, prijatelje i veze da bih ostvarila svoju viziju. U tome se Oš kolač razlikuje od ostalih: da biste istinski uspjeli, morate zaista živjeti i disati ovaj posao", kaže Tea.