Foto: Index/123rf
>> Šestero vrhunskih znanstvenika postaju kolumnisti Indexa
Znate li što je to Manuscript Writer?
Malo ću vam pomoći: ''manuscript'' ili ''rukopis'' je uobičajeni izraz za tekst koji predajete u znanstveni časopis u nadi da će ondje biti objavljen. Preciznije, nadate se da će ga urednik časopisa smatrati dovoljno zanimljivim i dobro napisanim da zagnjavi dva do tri eksperta na tu temu koji će pročitati vaš tekst i uredniku savjetovati može li, pod kojim uvjetima i s kojim izmjenama, vaš tekst biti objavljen u tom časopisu. Pomislit ćete, dakle, da je Manuscript Writer naprosto pisac rukopisa, nekakvo kodno ime za čovjeka koji piše znanstvene članke.
E, nije. Manuscript Writer je program koji koristi umjetnu inteligenciju za sastavljanje znanstvenih rukopisa. Pojednostavljeno rečeno, vi u program unesete svoje podatke, primjerice rezultate svojih eksperimenata, zatim metode koje ste koristili, nekoliko ključnih riječi i reference na članke koji su relevantni za vaš rad, a program vam na temelju toga sastavi članak. U redu, ne baš cijeli članak. Glasnogovornik tvrtke sciNote LCC koja je razvila taj program kaže da vam računalo neće napisati ''Raspravu'' (Discussion), dio članka u kojem tumačite dobivene podatke i izvlačite zaključke, a to je ionako najkreativniji dio posla pisanja znanstvenih članaka. No, Manuscript Writer će vam sastaviti sve ostalo: (i) uvod, (ii) prezentaciju materijala, metoda i protokola, zatim (iii) prezentaciju rezultata i na koncu (iv) popis literature. Prema medijskoj najavi, program ''pojednostavljuje proces pripreme rukopisa koristeći tehnološke inovacije u strojnom učenju i umjetnoj inteligenciji. Uvažavajući važnost globalne znanstvene zajednice da pravovremeno objavljuje znanstvene rezultate, ovaj program u značajnoj mjeri skraćuje vrijeme potrebno za pripremu početnog sadržaja. Crpeći podatke iz osnovnog programskog paketa i reference na članke s otvorenim pristupom, program proizvodi strukturirani nacrt koji autor onda može revidirati i dalje razraditi.''
Super, zar ne? Znanstvenici se više neće morati mučiti s dosadnim dijelom pisanja članaka jer će to sada računalo raditi umjesto njih. Već vidim široke osmjehe po labosima i kabinetima.
Kada će umjetna inteligencija preuzeti sve?
No, mene tu muči nekoliko stvari.
Prvo, pitanje je samo vremena kada će računala moći sastaviti i ''Raspravu'', možda čak i bolje nego znanstvenici od krvi i mesa. Kad umjetna inteligencija bude na toj razini, ona će se zacijelo moći koristiti i za prosuđivanje kvalitete rukopisa, kao i za urednički posao odlučivanja o tome što valja objaviti, a što ne. Vidite kamo smjeram? Znanstvenici od krvi i mesa više neće biti potrebni, barem ne za pisanje i objavljivanje znanstvenih radova, što je njihov posao posljednjih nekoliko stoljeća. Možda znanstvenici ostanu potrebni za osmišljavanje istraživanja i donošenje istraživačkih strategija, a možda više niti to, nego samo za provođenje eksperimenata i održavanje opreme, dakle kao svojevrsna radna snaga koja će servisirati umjetnu inteligenciju - sve dok se ne naprave roboti za tu svrhu pa znanstvenici postanu sasvim suvišni.
Objava o Umjetnoj inteligenciji za pisanje znanstvenih radova by Index.hr on Scribd
Još luđi imperativ ''objavi ili crkni''
Drugo, na mrežnoj stranici na kojoj se Manuscript Writer reklamira stoji kako se u prosjeku utroši 72 sata rada na sastavljanje jednog znanstvenog članka (ja kvarim taj prosjek, jer meni treba barem dvostruko, ako ne i trostruko toliko vremena). Program bi trebao skratiti vrijeme za pisanje, omogućiti znanstvenicima da produciraju još brže, kako bi mogli proizvesti još više. Dakle, ovaj program iskorištava i dodatno promiče znanstvenu kulturu bespoštednog objavljivanja - proizvedi što više članaka u što kraćem vremenu, jer ti o tome ovisi posao i napredovanje - kulturu poznatu pod imenom ''objavi-ili-crkni'' (''publish-or-perish''). Mislim da je ta kultura dugoročno jako loša po znanost i znanstvene institucije, jer daje prednost kvantiteti nad kvalitetom, ali o tome više nekom drugom prilikom.
Tko je autor i tko je odgovoran?
Treće, tko je točno autor članka koji je napisan uz pomoć programa Manuscript Writer? Pero Perić ili Pero Perić u kolaboraciji s Manuscript Writerom tvrtke sciNote LCC? Možda je Pero savjestan znanstvenik koji će doista revidirati nacrt članka koji proizvede Manuscript Writer, provjeriti da u tom nacrtu nema nikakvih netočnosti ili preuzetih ideja i formulacija koje je program iskopao iz članaka s otvorenim pristupom a da ih nije stavio u navodnike i popratio upućivanjem na izvor. Savjesni bi Pero onda bez oklijevanja mogao staviti svoje ime i smatrati se autorom članka. No, znanstvenici su pod velikim pritiskom da što više toga objave, kao što smo rekli, te je razumno očekivati da naš Pero možda i neće uvijek biti toliko savjestan. Pa kad se dogodi neka odbjegla fusnota, tko će preuzeti odgovornost za to? Pero sigurno ne. Ta on je samo koristio program Manuscript Writer, odgovorni su oni koji su ga programirali!
Tko će biti kriv za plagijat?
Četvrto, program će se, kako stoji u priopćenju za tisak, služiti tekstovima u otvorenom pristupu na internetu. To znači da će se pri sastavljanju formulacija koristiti formulacijama koje se nalaze u tim tekstovima, vjerojatno uz manje ili veće izmjene, što je upitna praksa. Kome će se autori izvornih tekstova moći požaliti zbog nepropisnog preuzimanja ideja i formulacija koje je program iskoristio za sastavljanje nacrta, a Pero ostavio u konačnoj verziji članka? Neće se moći požaliti tvrtki koja je proizvela program, jer je on uz pomoć svojih algoritama samo obradio podatke koje je Pero u njega unio. A ako se požale Peri, on će odgovornost prebaciti na tvrtku i prozvati je da reklamira Manuscript Writer kao alat koji skraćuje vrijeme pisanja, a sada ispada da Pero svaku riječ generiranog nacrta mora detaljno provjeriti. Dakle, Manuscript Writer ne samo da ne štedi vrijeme nego znanstvenika još i dovodi u opasnost od plagiranja! Zakoračili smo, dakle, u posve nepoznate vode autorskih prava i znanstvenih zasluga.
Da ne zaboravim kratko spomenuti još dvije stvari. Prvo, nije točno da je pisanje ''Rasprave'' jedini kreativni dio pisanja rada. Nove spoznaje se itekako javljaju u procesu osmišljavanja uvoda, prezentacije metoda i rezultata. Drugo, vlasnik tvrtke sciNote LCC je Klemen Zupančič, poznati slovenski bioinformatičar i privatni poduzetnik s dvojnom adresom u Ljubljani i Bostonu. Neka je sa srećom i njemu - a bogme i nama znanstvenicima.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Index.hr. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
**Filozof Pavel Gregorić magistrirao je i doktorirao filozofiju na Oxfordu, bio je profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i na Hrvatskim studijima, a sada je znanstveni savjetnik na Institutu za filozofiju u Zagrebu. Usavršavao se u Budimpešti, Berlinu i Berkeleyu, a trenutačno je gostujući istraživač na Sveučilištu u Göteborgu. Objavio je dvije autorske knjige, ''Aristotle on the Common Sense'' (Oxford University Press, 2007.) i ''Horizonti ateizma'' (In.Tri, 2017.), pet uredničkih knjiga, dvadesetak znanstvenih članaka u vodećim inozemnim časopisima i dvadesetak stručnih radova u inozemnim i domaćim časopisima. Možete ga pratiti i na Twitteru.
Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz Index Lab, instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: Index Lab
Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.