Foto: FAH, Index
DAVNO je to bilo, no sjećam se televizijske emisije gdje su čovjeka iz naših krajeva koji živi u New Yorku pitali što sluša. Čovjek je ispričao kako ga komercijalne radijske postaje ne zanimaju, prepune reklama i trenutno aktualne glazbe, već da sluša jednu nekomercijalnu – nekakva klasika i jazz koliko se mogu sjetiti. I ta nekomercijalna stanica, kako ne emitira reklame, uredno zamoli svoje slušatelje da joj doniraju dolar, dva, pet dolara na mjesec.
Priča o „nekomercijalnim medijima“ eto upravo dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država – upravo tamo, u zemlji žestokog kapitalizma, rođeni su mediji koji ne žive na komercijali, već na tome što emitiraju vrijednosti koje njihovi slušatelji cijene – i onda ljudi za te vrijednosti plate svojim novcem. Nitko ih ne tjera – već svojim novcem plate za vrijednosti koje cijene.
A u Hrvatskoj, evo čitamo priopćenje Hrvatskog novinarskog društva:
„Završetkom programa bespovratnih potpora neprofitnim medijima Ministarstva kulture Republike Hrvatske, koji je u posljednje tri godine osnažio treći medijski sektor, 280 novinara sa zadnjim danom rujna ostalo je bez prihoda za život. Budućnost 20 neprofitna medija, u kojima je radilo 30 stalno zaposlenih novinara i 250 vanjskih suradnika, neizvjesna je.
Rezultat je to političkog djelovanja ministra kulture na odlasku Zlatka Hasanbegovića, koji je u siječnju ove godine ukinuo program sufinanciranja neprofitnih medija, raspustio stručno povjerenstvo koje je te potpore dodjeljivalo te stopirao program potpore medijima zajednice za koji je Ministarstvo u prošlom mandatu osiguralo 30,6 milijuna kuna iz Europskog socijalnog fonda. Tako su Hasanbegovićevim 'radom' prekinuti programi koji su barem djelomično zaustavljali trend odlazaka profesionalnih novinara na burzu, kao i potpunog društvenog i materijalnog urušavanja profesije.
Usprkos raširenih tvrdnji kako se na te portale trošio novac poreznih obveznika, treba naglasiti kako je rad neprofitnih medija sufinanciran sa nešto manje od tri milijuna kuna od prihoda igara na sreću Hrvatske lutrije, dakle ne iz proračunskog novca. Ta skromna sredstva bila su dostatna da pojedini portali zaposle prosječno po jednog novinara za neto plaću od oko 4.000 kuna, a honorari vanjskih suradnika nerijetko su dosezali tek par stotina kuna mjesečno.“
Zašto bi političari usmjeravali naše novce?
Koliko god HND pričao tužne priče – model je potpuno nakaradan. Dakle, država porezom uzima novac poreznih obveznika, troši neke novce na sakupljanje tog poreza, onda nekakva komisija odlučuje koji je medij važan i tim medijima dijeli novce poreznih obveznika. Odnosno – uzima vam novac i dijeli ga „neprofitnim medijima“ koji se eto po mišljenju neke od političara imenovane komisije (da se ne bi reklo da politika to izravno određuje) smatraju važnima, neovisno čitate li ih.
To što su u pitanju novci EU ili novci lutrije ne mijenja na stvari – EU proračun također mi punimo, a prihodi lutrije su opet prihodi države koji se mogu iskoristiti i drugdje.
HND objašnjava i zašto je to po njima važno: „Važnost neprofitnih medija leži u obradi društveno važnih tema za koje komercijalni mediji rijetko pokazuju interes. Za dosadašnji model financiranja neprofitnih medija zainteresirala se Europska federacija novinara te ostale novinarske organizacije, čija je zajednička delegacija nedavno boravila u Hrvatskoj, pohvalivši ga kao jednu od rijetkih pozitivnih stvari na novinarsko-medijskoj sceni u nas.“
Koje su to „društveno važne teme“ za koje komercijalni mediji ne pokazuju interes? Ako je nešto važno i čitano – svaki medij će pokazati interes. Ako nije čitano, onda naravno neće. Postavlja se nadalje pitanje po kojim kriterijima se određuje da je neka tema društveno važna? Po onome što odluči povjerenstvo koje imenuje trenutno vladajuća koalicija? Onda ćemo za SDP-a imati „lijeve“ teme, a za HDZ-a „desne“ teme, već možemo predvidjeti! S našim novcima.
Imamo teme o kojima građani imaju vrlo različite stavove, recimo pitanje pobačaja. Hoće li država financirati „neprofitne medije“ koji su za slobodu ili za ograničenje prava na pobačaj? Oba stava podržava velik broj građana, a po čemu će ta komisija odlučiti koji stav podržati? I zašto bi onaj tko je za slobodu prava na pobačaj plaćao portal koji je za ograničenje ili čak zabranu ili obratno, netko tko se ne slaže s pobačajem plaćao portal koji je za liberalni odnos prema pobačaju? Zašto svatko ne plati „svom“ portalu izravno 10,20, 500 kuna ako želi?
Državna indoktrinacija
Državno financiranje neprofitnih medija je samo financiranje državne indoktrinacije, ništa više. Na to će naravno skočiti mnogi lijevi i samozvano „napredni“, kako je takvo financiranje neophodno jer eto sudba kleta komercijalizacije je takva da neke stvari nitko ne čita – no onda se takvi „lijevi i napredni“ ne bi trebali buniti ako država njihovim novcima ide financirati nekakav portal koji će promovirati da nam homoseksualni brakovi nikada ne trebaju, jer sjetit ćemo se, imali smo referendum i većina je glasala upravo tako.
Ako država daje novce – treba davati svim idejama u tom društvu, a onda bi se mnogi našli neugodno iznenađenima. Kriterij koji će u tom slučaju država imati jesu ciljevi trenutno vladajuće većine – koja je upravo i sada desna. A uostalom, imamo jedan takav servis – zove se Hrvatska radio televizija. Ima i televiziju, i radio i portal. I troši milijardu kuna poreznih obveznika.
Zapošljavanje novinara
Kaže HND da je državno financiranje neprofitnih medija važno za zapošljavanje novinara. Lijepo zvuči. Hoćemo li tako na sličan način riješiti i pitanje zapošljavanja ostalih zanimanja? Pa možemo u nekakvim nevladinim organizacijama koje će financirati država zaposliti stotine pravnika, ekonomista i drugih zanimanja, davati im plaće iz proračuna i pričati kako je to super rješenje, dok se cijeli državni sustav ne uruši radi dugova.
Koristiti sustav državnog financiranja kako bi se rješavao problem zapošljavanja neke struke je potpuno nakaradno – to znači da uzimamo svima, da bi se financirali neki, to znači da se uostalom uzima i onima koji imaju još manje, npr. u sektoru trgovine, kako bi se financirali portali i ostali mediji koji eto nisu komercijalni. Zašto i u čije ime? Onih „kulturnih“, „prosvijećenih“, „naprednih“ koji to čitaju? Pa tko čita – taj neka pomaže i plati!
Potpuno nakaradan model financiranja nevladinog sektora
Slično stanje kao s neprofitnim medijima je uostalom s velikim dijelom nevladinih organizacija (NGO), koje samo čekaju godišnje natječaje gdje trebaju kapnuti kakvi novci poreznih obveznika. Što je u Hrvatskoj postalo potpuno nakaradno – jer su neki počeli graditi biznis od toga.
Nevladin sektor, nekomercijalni medij – zar to samim nazivom ne znači neku neovisnost od države? Država općenito osim nekih vrlo ciljanih programa tipa školovanja mladih, ljetnih škola znanosti, športskih aktivnosti mladih – nema što financirati ni neprofitne medije, ni nevladine organizacije općenito. Može se dakle financirati neki portal gdje će se ne znam, dodatno objašnjavati matematika za djecu ili promovirati kvaliteta života ljudi s posebnim potrebama – ali izvan takvih programa država nema što raditi.
Neprofitni medij koji financijski ovisi o državi ili udruga koja financijski ovisi o državi – neizostavno postaju ovisni o toj državi i njenoj politici, oni su u statusu otprilike nezaposlenog koji ima 30 godina, živi i hrani se kod tate i mame i priča kako je neovisan. Nije. Nema neovisnog medija kojeg financira država, ne možeš biti na sisi i kritizirati tu istu sisu!
Neprofitni mediji se trebaju financirati – privatnim donacijama, kako je to i u većini zapadnog svijeta. Sviđa vam se neki neprofitni radio ili portal? Pa – donirajte mu! Smatrate da je neki „neovisni portal“ dobar, s kritičkim tekstovima koji vam se sviđaju – uplatite im koliko platite kavu. Dosta je da 1000 čitatelja uplati jednu kavu mjesečno – portal ima 10.000 kuna prihoda, dovoljno za jednog profesionalca i troškove hostanja. I naravno – novac koji uložite, do neke granice treba ići u poreznu olakšicu. Zašto bi država vama uzimala novac i onda ga preko neke komisije dijelila, možda i onima koji imaju sasvim suprotne političke stavove od vaših?
Cijeli taj segment nevladinog i neprofitnog, inače iznimno važan i iznimno razvijen u svakoj demokratskoj zemlji – kod nas se potpuno pogubio i izvitoperio činjenicom da se naslonio na državnu sisu. A ukoliko ste na državnoj sisi – onda ste javna služba, a ne neovisni.
Neprofitno mora biti – bez utjecaja države
Ako danas želite biti kritičar režima, onda zaista ne morate primati nikakve donacije, nije ovo vrijeme kada je trebalo imati tiskaru, ulagati u papir i petljati se prodajom i remitendom. Domena se zakupi za par stotina kuna, blogovi su i besplatni – pa pišete što želite, ako ste dobri, dobit ćete tisuće sljedbenika. Država vam u tome, s novcem poreznih obveznika, ne treba.
Država vam treba ako želite biti profesionalni kritičar, tj. živjeti od pisanja – no zašto bi porezni obveznici plaćali to što želite biti profesionalni kritičar? Neka plaćaju oni koji vas podržavaju. Stoga, ako je nešto ministar Hasanbegović dobro napravio – to je ukidanje potpora neprofitnim medijima.
Time ih nije uništio – već im je napravio uslugu. Neprofitni medij, ako želi biti uistinu neovisan, nema što primati novac od države, odnosno novac koji političari svojom voljom usmjeravaju u te medije (od EU-fondova do lutrije). To takav medij čini ovisnim o svom financijeru – a bit neprofitnog medija, kao i nevladinog sektora je valjda da budu neovisni o državi, inače niti ni ne trebaju.
Neka cvjeta 1000 cvjetova, ali što se financiranja neprofitnih medija, što se financiranja nevladinih organizacija i sličnih aktivnosti tiče – to pravo treba oduzeti političarima i omogućiti građanima odgovarajuće porezne olakšice kako bi lakše mogli pomagati medije koje smatraju važnim – a sve one kritičare ukidanja državnog financiranja pozivam da iskažu svoje nezadovoljstvo tako da će uplatiti po par tisuća kuna svog vlastitog novca mediju za koji smatraju da je kvalitetan i da im ideološki odgovara. Što je uostalom novac prema idealima? Samo šareni papirići.
Shvatite jednu stvar – što više toga dajete političarima da odlučuju umjesto vas, to više od njih činite starogrčka polubožanstva, a od sebe budale. Pa tako i kod državnog, od strane politike određenog financiranja neprofitnih medija vašim novcem.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala