ROMAN Protaševič vjerojatno nije ni slutio da će, kad se s djevojkom Sofijom Sapegom u Ateni ukrcao u avion irskog Ryanaira za Vilnius, završiti u zatvoru u Minsku. Da je mislio da je moguće da bjeloruski režim presretne putnički avion druge zemlje koji leti za treću zemlju samo zato što prolazi kroz bjeloruski zračni prostor, zasigurno se nikad ne bi ukrcao na njega.
Bjelorusija je prizemljila putnički avion uz pomoć MiG-a 29 koji je poslala da ga presretne, pravdajući sve navodnom terorističkom prijetnjom bombom, za koju se osnovano sumnja da je bila lažna. Protaševič i Sapega su nakon ovog prisilnog slijetanja u Minsku uhićeni i zatvoreni pod optužbom za "organiziranje masovnih nereda koji su teško narušili javni red i mir" te "poticanje društvenog neprijateljstva".
"Zračno piratstvo" zbog novinara u avionu
I dok su direktor Ryanaira i više europskih lidera nazvali ovaj praktički neviđeni incident državnom otmicom i zračnim piratstvom, a Europska unija odlučila uvesti nove sankcije Bjelorusiji i zatvoriti europski zračni prostor za zrakoplove te zemlje, bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko prkosno odgovara da je, kad je naredio prizemljenje Ryanairovog aviona, djelovao po zakonu i u skladu sa svim međunarodnim normama, a da oni koji ga kritiziraju to koriste kako bi potkopali njegovu vlast.
"Osuđujemo nedopustiv potez bjeloruske vlasti i zahtijevamo međunarodnu istragu", poručio je i hrvatski premijer Andrej Plenković nakon sastanka Europskog vijeća u ponedjeljak.
>>Pogledajte snimku "priznanja" uhićene djevojke bjeloruskog blogera
Protaševič se, jasno je, zamjerio Lukašenku jer je njegov oporbeni medij Nexta, čiji kanal na Telegramu ima preko dva milijuna pretplatnika, bio glavni izvor informacija o velikim antirežimskim prosvjedima koji su izbili nakon izbora u kolovozu prošle godine i trajali mjesecima nakon toga. Prosvjednici, oporba, ali i Europska unija tvrde da izbori na kojima je premoćno pobijedio Lukašenko nisu bili ni pošteni ni slobodni.
Do danas je uhićeno više od 30 tisuća prosvjednika. Više od 1300 prosvjednika je ozlijeđeno, bilo da ih je policija premlatila na ulicama ili nakon uhićenja u zatvoru, a najmanje četvero je poginulo, uz još 50 nestalih, prema podacima neovisnog bjeloruskog Centra za ljudska prava Visna.
Prvo je bio terorist i zapadni plaćenik, sad je (i) neonacist
Iako Protaševič negira da je Nexta, koju je napustio u studenom prošle godine, izravno koordinirala prosvjede, bjeloruski KGB je njega i drugog suosnivača Nexte, Stepana Putilu, stavio na popis "pojedinaca umiješanih u terorističke aktivnosti" zbog navodnog organiziranja masovnih nereda.
No Lukašenkov režim i oni skloni njemu i njegovom glavnom savezniku, ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, posljednjih dana iznose i druge, još ozbiljnije optužbe na račun ovog 26-godišnjeg Bjelorusa koji je izbjegao iz Bjelorusije 2019. godine, prvo u Poljsku, a zatim u Litvu, u kojoj je živio do uhićenja.
Konkretno, tvrde da je Protaševič neonacist, odnosno da se u ratu u Ukrajini pridružio paravojnoj bojni Azov, bilo kao strani dobrovoljac ili kao propagandist.
Tako portal RT-a, ruske državne televizije na engleskom jeziku, piše da je Protaševič služio i bio ranjen u redovima bojne Azov u Donbasu, istočnoj ukrajinskoj regiji čiji su dio uz granicu s Rusijom 2014. zauzeli ruski separatist i otada odolijevaju ukrajinskoj vojsci, uz aktivnu rusku pomoć (koju Moskva poriče).
Bivši zapovjednik bojne Azov: Borio se s nama, ali ne oružjem, nego riječju
RT se poziva na više neimenovanih izvora, ali i na prvog zapovjednika bojne Azov, Andreja Bileckog, koji je na Telegramu napisao da se Protaševič "ustvari borio s bojnom Azov i drugim jedinicama protiv okupacije Ukrajine, ali kao novinar, njegovo oružje nije bila strojnica, nego (njegova) riječ".
Bilecki je dodao da je Protaševič zaista ranjen u bitci kod Širokine 2015., u blizini strateški važnog Mariupolja, koji ruski separatisti žele zauzeti kako bi formirali obalni koridor do poluotoka Krima, koji je pak Rusija ilegalno anektirala 2014., uz osudu i sankcije međunarodne zajednice. Separatisti su uspjeli zauzeti Mariupolj u svibnju 2014., ali su ga ukrajinske snage oslobodile u lipnju.
Bojna Azov je u međuvremenu integrirana u regularnu ukrajinsku nacionalnu gardu, ali zaista je nastala kao paravojna postrojba povezana s neonacističkim organizacijama, Socijalno-nacionalnom skupštinom i Patriotom Ukrajine.
O ideologiji ovog odreda najzornije svjedoči njegov emblem u koji su inkorporirana čak dva nacistička simbola: Wolfsangel (vučja kuka), koji je koristio čitav niz postrojbi njemačkog Wehrmachta i SS-a u Drugom svjetskom ratu, i crno sunce, simbol koji se prvo pojavio u dvorcu Wevelsburg koji je vođa SS-a Heinrich Himmler planirao pretvoriti u sjedište SS-a. Otada ga je preuzeo niz neonacističkih organizacija. Među njihovim borcima često su se mogli vidjeti neonacistički simboli, svastike ili znakovlje SS-a inspirirano nordijskim runama.
I Hrvati se borili u redovima bojne Azov
Uz Azov se vežu i brojne optužbe za torturu ratnih zarobljenika i druge ratne zločine u Donbasu. U isto vrijeme, notoran je i po velikom broju stranih dobrovoljaca koji su došli ratovati u Ukrajinu u njegovim redovima - od Brazila, Irske, Italije, Francuske, Skandinavije, Velike Britanije, Grčke pa do Hrvatske, iz koje je navodno došlo nekih dvadesetak dobrovoljaca.
Zbog toga i jest rusko ministarstvo vanjskih poslova 2015. tražilo od hrvatske vlade da "spriječi izopačenu praksu" odlaska hrvatskih građana na bojište u Ukrajinu, bijesno reagirajući na izjave tadašnje ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić i ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića da se hrvatski dobrovoljci bore u redovima legitimne ukrajinske vojske i da time "ne čine kazneno djelo".
Moskva je, naime, tvrdila da prisutnost stranih dobrovoljaca u Donbasu krši mirovni sporazum iz Minska, a MVEP je nakon toga pozvao hrvatske građane da se vrate u Hrvatsku. Kako se bojna Azov integrirala u ukrajinsku nacionalnu gardu još u studenom 2014., stranim dobrovoljcima je navodno naređeno da zatraže ukrajinsko državljanstvo ili napuste zemlju.
Američki Kongres je 2018. izuzeo bojnu Azov iz vojne pomoći ukrajinskim oružanim snagama zbog njene rasističke i ekstremno desničarske ideologije.
Sam u intervjuu priznao da je bio u Donbasu, ali kao novinar
Što se Protaševiča tiče, u međuvremenu je iskopan i njegov intervju s ruskim youtuberom Jurijem Dudom u rujnu prošle godine, gdje je priznao da je "proveo godinu dana u antiterorističkoj operativnoj zoni s kamerom", tvrdeći da je tamo bio samo u svojstvu novinara i fotoreportera i da nije sudjelovao u borbama.
"Mislim, bio sam ustrijeljen, ali svih ovih godina bavio sam se samo novinarstvom", inzistirao je Protaševič, dodajući da je kao neovisni novinar bio i na velikim prosvjedima 2014. u Kijevu, zvanima Euromajdan, na kojima je srušen proruski predsjednik Viktor Janukovič.
Ukrajinske novine Zerkalo Nedeli također pišu da je "Bjelorus neko vrijeme radio u press-službi Azova", ali naglašava da "nema sumnje da će Rusija pokušati iskoristiti tu situaciju".
Britanski ratni reporter Jake Hanrahan napisao je na Twitteru da se mladi bjeloruski disident zaista borio u Donbasu, ali "u bjeloruskoj (dobrovoljačkoj) jedinici koja se borila uz Azov".
Lice s naslovnice časopisa bojne Azov sliči Protaševiču
A Oleksij Kuzmenko iz britanske istraživačke nevladine organizacije Bellingcat, poznate po digitalnoj forenzici ratnih zločina, terorističkih napada i drugih incidenata diljem svijeta, analizirao je naslovnicu časopisa Azova, Crno sunce, iz 2015., na kojoj je na fotografiji mladić koji sliči Protaševiču.
Koristeći softver za prepoznavanje lica Azure, zaključio je da je sličnost između Protaševiča i lica s naslovnice 0.62 do 0.7 - dakle, 62% do 70%.
Bellingcat je dodao da "postoje tvrdnje da je dotični pojedinac (s naslovnice) ustvari vojnik koji je poginuo 2014.", ali da je softverska usporedba njihovih fotografija "sugerirala da dvije fotografije vrlo vjerojatno ne pripadaju istoj osobi". Pitanje je li onda ipak Protaševič lice s (neonacističke) naslovnice i dalje je otvoreno, budući da fotografija nije neovisno potvrđena, kako piše i BBC.
Je li bio samo novinar na bojištu ili se i borio?
Ukrajinski sociolog i istraživač ekstremističkih pokreta, Volodimir Iščenko, otišao je još dalje i na Twitteru objavio fotografije dobrovoljaca bojne Azov u uniformama, s vojne parade na godišnjicu oslobođenja Mariupolja 2015.
"Dodatni dokaz da Protaševič možda nije bio samo kao novinar u Donbasu i da možda nije blizak samo Azovu, nego i ukrajinskim neonacistima", napisao je Iščenko uz fotografije.
Belarus Segodnja, bjeloruske državne novine, također su ustvrdile da je Protaševič bio plaćenik Azova u Donbasu. Veterani Azova pak tvrde da se Protaševič nije borio s njima.
"Nije služio u pukovniji i nije bio naveden na popisima pukovnije", rekao je Jurij K., jedan od pripadnika bataljuna Azov iz 2014.-2015, prenosi RT: "Neki od stranaca borili su se, ali većini njih nije bilo dozvoljeno (biti) na prvoj crti bojišnice ... Protaševič nije sudjelovao u borbama."
>>Tko je najdugovječniji europski diktator koji je poslao MIG na avion Ryanaira?
Čeka li ga smrtna kazna u Bjelorusiji?
Bilo kako bilo, prilično je očito da se Protaševič nije našao na meti Lukašenkovog režima zbog svojih navodnih neonacističkih uvjerenja i poveznica, već zbog izvještavanja o prodemokratskim prosvjedima i policijskoj brutalnosti prema prosvjednicima, od kojih su mnogi mučeni u zatvorima. Baš kao što je, kako tvrde prijatelji i obitelj bjeloruskog novinara, mučen i on prije nego je snimljeno njegovo "priznanje" zločina, očito pod prisilom.
"Samo se okrenuo ljudima i rekao da ga čeka smrtna kazna", rekla je putnica iz Ryanairova aviona Monika Simkiene iz Litve za francusku novinsku agenciju AFP o trenutku kad je Protaševič shvatio da će ga u Minsku izvući iz aviona.
Pitanje je li Protaševič neonacist, kako se sada iz proruskih i probjeloruskih krugova tvrdi, i dalje je otvoreno, iako za to očito postoje određene indicije. No to ničim ne može opravdati neviđen način na koji ga se Lukašenkov režim dokopao kako bi mu se osvetio za njegov novinarski rad. I ušutkao ga.