U jesen 2002. godine područje oko Washingtona, D.C., potresao je niz nasumičnih ubojstava koja su paralizirala svakodnevni život milijuna Amerikanaca. John Allen Muhammad, bivši vojnik i razvedeni otac, zajedno sa svojim mladim saučesnikom Leeom Boydom Malvom, postali su poznati kao "DC Sniperi".
Njihovi napadi, koji su trajali samo tri tjedna u listopadu, usmrtili su 10 ljudi i ranili troje, ali su izazvali teror koji se proširio cijelim SAD-om. Ova priča nije samo o krvožednom dvojcu već i o kaotičnoj potrazi koja je angažirala tisuće policajaca te o dubokoj panici koja je promijenila način na koji su ljudi doživljavali sigurnost u javnim prostorima.
John Allen Muhammad, rođen 1960. godine kao John Allen Williams, bio je američki vojnik koji je služio u Prvom zaljevskom ratu. Nakon razvoda od supruge, koju je optužio za prevaru, razvio je opsesiju osvetom i planirao elaboratnu shemu kako bi je prisilio na predaju djece.
Njegov partner, 17-godišnji Lee Boyd Malvo iz Jamajke, koga je Muhammad vidio kao "sina", bio je pod njegovim utjecajem i obučen za ubojstva. Njihova kampanja započela je ranije te godine, s ubojstvima u Washingtonu, Arizoni, Louisiani i Alabami, ali je kulminirala u području glavnog grada.
Metode koje su koristili bile su precizne i jezive. Dvojica su vozila plavi Chevrolet Caprice iz 1990., u čijem su prtljažniku izbušili rupu blizu registarske oznake kako bi pucali iz zaklona. Koristili su ukradenu Bushmaster XM-15 pušku kalibra .223, opremljenu optičkim nišanom i bipodom, koja je omogućavala precizne hitce na udaljenosti do 300 metara.
Napadi su bili nasumični: žrtve su birane među običnim ljudima na parkiralištima, benzinskim pumpama, trgovinama i golf terenima. Većina ubojstava izvršena je jednim metkom u glavu ili torzo, a nakon svakog, automobil bi nestao u prometu.
U nekim slučajevima, poput ranijih napada, Malvo je pucao iz blizine, ali tijekom glavne kampanje u listopadu, Muhammad je vozio, a Malvo ciljao iz prtljažnika. Ostavljali su tarot karte i poruke na mjestima zločina, tražeći 10 milijuna dolara i prijetili djeci, što je pojačalo psihološki teror.
Prvi snajperski napad dogodio se 2. listopada 2002. godine, kada je James Martin, 55-godišnjak, ubijen na parkiralištu u Marylandu. Sljedećeg dana, 3. listopada, uslijedilo je pet ubojstava u samo nekoliko sati: četiri u Montgomery Countyju i jedno u samom Washingtonu.
Žrtve su bile raznovrsne - od 34-godišnje žene na benzinskoj pumpi do 72-godišnjeg vlasnika trgovine. Napadi su se nastavili sljedećih dana: 7. listopada ranjen je 13-godišnji Iran Brown dok je išao u školu, što je posebno šokiralo javnost. Do 22. listopada, kada je ubijen 35-godišnji vozač autobusa Conrad Johnson, ukupno je stradalo desetero ljudi.
Ovi napadi nisu bili samo ubojstva; bili su osmišljeni da izazovu maksimalni strah. Muhammad je želio stvoriti osjećaj da nitko nije siguran, a njegov motiv bio je širi: osim osobne osvete, vjerovao je u rasni rat i planirao koristiti novac za terorističke ciljeve. Njihova mobilnost - putovali su autocestama i mijenjali lokacije - omogućila im je da izbjegnu uhićenje, ali je i pojačala osjećaj nezaštićenosti.
Potraga za "Beltway Sniperima" bila je jedna od najvećih u povijesti SAD-a, uključujući više od 1000 policajaca, agenata FBI-a, ATF-a i tajne službe. Koordinirana je iz centra u Montgomery Countyju, s helikopterima, cestovnim blokadama i profilima osumnjičenika.
Početno, policija je tražila bijeli kombi, na temelju netočnog svjedočenja, što je dovelo do lažnih uzbuna i napetosti među vozačima. Šef policije Charles Moose javno je komunicirao s ubojicama preko medija, odgovarajući na njihove poruke koje su ostavljali na mjestima zločina.
Ključni proboj došao je 17. listopada, kada je otisak Malvova prsta s jednog zločina u Alabami povezan s napadom u Marylandu. To je usmjerilo istragu prema Muhammadu, bivšem vojniku s kriminalnom prošlošću. Uhvaćeni su slučajno 24. listopada na benzinskoj pumpi blizu Myersvillea u Marylandu, nakon što ih je primijetio mehaničar hladnjaka zbog sumnjivog ponašanja.
U automobilu su pronađeni puška, municija i dokazi koji su ih povezali sa svim zločinima. Potraga je bila intenzivna, ali kritizirana zbog kašnjenja u dijeljenju informacija i prevelikog fokusa na pogrešne tragove, što je produžilo teror.
Napadi su izazvali val panike koji se brzo proširio izvan Washingtona, utječući na cijele SAD. U metropolitanskom području, koje broji preko 5 milijuna stanovnika, život se zaustavio. Škole su zatvorene, vanjske aktivnosti otkazane, a roditelji su čekali djecu pred školama sa strahom.
Ljudi su izbjegavali benzinske pumpe, hodajući dok su punili rezervoar kako bi bili manja meta, ili tražili zaštićena mjesta poput vojnih baza. Turističke atrakcije i vladini objekti pojačali su sigurnost.
Medijska histerija pojačala je strah: CNN i Fox News prenosili su uživo izvještaje, s mapama područja i stručnjacima koji su spekulirali o terorističkoj skupini. Prijetnja djeci, poput one od 7. listopada, dovela je do zatvaranja škola na dan, a u nekim okruzima promijenjeni su rasporedi prijevoza.
Panika se proširila nacionalno - u drugim državama ljudi su izbjegavali javna mjesta, a prodaja automobila bez prozora porasla je. Ovaj teror, samo godinu dana nakon 11. rujna, podsjetio je Amerikance na ranjivost pred nevidljivim neprijateljem, mijenjajući navike i pojačavajući rasprave o oružju i sigurnosti.
Muhammad je osuđen na smrt 2003. godine i pogubljen 2009., dok je Malvo, kao maloljetnik, osuđen na doživotnu kaznu bez uvjetnog otpusta, iako su neke presude kasnije ublažene.
Njihovi zločini doveli su do tužbi protiv proizvođača pušaka, rezultirajući sporazumom od 2,5 milijuna dolara za žrtve. DC Sniper napadi ostaju simbol kako individualni fanatizam može paralizirati društvo, podsjećajući na krhkost svakodnevnog života.