Foto: Getty
NAJVEĆE okupljanje ekstremnih desničara, bjelačkih nacionalista i neonacista u zadnjih nekoliko desetljeća. Podmukli napad automobilom, koji se definitivno može okvalificirati kao terorizam, u kojem je ubijen jedan, a ozlijeđeno još 20 ljevičarskih protuprosvjednika. Još je dvoje policajaca poginulo u rušenju helikoptera. Što se to događa u SAD-u?
>> Neonacisti likuju zbog Trumpove izjave: Sad smo u ratu, preuzet ćemo ovu zemlju
>>Tko je Peter Cvjetanovic, neonacist hrvatskog porijekla i zaštitni znak američkih ekstremista
Izravan povod demonstracija "alt-desnice", kako sami sebe nazivaju, možda ne nudi potpuno objašnjenje njihovih motiva i ciljeva, ali nam daje koristan uvid u društveno-kulturni kontekst u kojem je ovaj ekstremistički pokret prešao s borbi tipkovnicama na društvenim mrežama na zastrašivanje i agresivno nametanje svoje ideologije na ulicama.
"Krv i tlo", "Židovi nas neće zamijeniti", "Slava pobjedi"...
Njihova teza da su zastave, spomenici i druga kulturna obilježja Konfederacije Američkih država, para-države koja je poražena u američkom građanskom ratu prije ravno 152 godine, samo “baština” koju žele očuvati, razotkriva svu dubinu njihovog licemjerja. “Robert E. Lee bio je odličan primjer toga. Nije bio savršen, ali ja podržavam ono za što se zalagao”, kaže 20-godišnji student, bijeli nacionalist i naše gore list, Peter Cvjetanovic, koji je došao iz 3559 km udaljenog Rena, iz Nevade u Charlotesville, Virginia da bi prosvjedovao protiv uklanjanja spomenika generalu Leeju.
Fotografija zapjenjenog Cvjetanovica koji sa svojim istomišljenicima maršira kroz kampus lokalnog sveučilišta, večer prije zakazanog, ali od policije spriječenog skupa “Ujedinimo desnicu”, obišla je svijet. Baklje koje su pritom nosili očita su asocijacija na povorke Hitlerovih nacista iz dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, a parole koje su prema medijskim izvještajima skandirali - “Bijeli životi vrijede”, “Židovi nas neće zamijeniti”, “Krv i tlo” i “Slava pobjedi” (engleska verzija nacističkog pozdrava “Sieg Heil”), ali i "Slava Trumpu", uz salutiranja podignutom desnicom - ne treba posebno komentirati.
No vratimo se kratko na samog generala Leeja. Ono za što se ovaj general “zalagao”, predvodeći vojsku u ratu koji je odmetnuta Konfederacija povela protiv demokratski izabrane vlasti u Washingtonu, nije ništa drugo nego održanje robovlasničkog sustava na kojem je gospodarstvo Juga počivalo. To bi bar trebao znati svatko s osnovnoškolskim poznavanjem povijesti. U tom ratu je poginulo više američkih vojnika nego u oba svjetska rata, Vijetnamu, Iraku i Afganistanu zajedno - da bi SAD konačno ukinuo ropstvo u kojem je držao svoju crnačku populaciju, jedan od najsramotnijih aspekata vlastite povijesti i kolonijalnog doba.
"Baština" za koju se bore borba je za održanje ropstva
Ovaj prosvjed protiv uklanjanja Leeovog spomenika u Charlotesvilleu bio je četvrti u nizu u posljednja tri mjeseca. “Spomenik je simboličan za mnogo širih pitanja. Primarna tri pitanja su očuvanje povijesti od ove cenzure i revizionizma - ove političke korektnosti, zatim pitanje da nam se dopusti da se zalažemo za svoja prava kao bijele osobe, kao što je drugim osobama dopušteno da se zalažu za svoje interese politički. I konačno, ovo je pitanje slobode govora. Mi se jednostavno pokušavamo politički izraziti i organizirati prosvjed, a lokalna vlast nas je pokušala zaustaviti”, poručio je za CNN organizator prosvjeda i jedan od njegovih rijetkih sudionika koji zaista žive u Charlotesvilleu, Jason Kessler.
Samo što iza revizionizma oko Građanskog rata stoji upravo ekstremna desnica, poglavito na američkom Jugu, koja slavljenje poraženih snaga predstavlja kao "očuvanje baštine”, a borbu za povratak ropstva kao borbu za “prava saveznih država” i njihovu autonomiju u odnosu na omraženu saveznu vladu u Washingtonu. Pod istim se parolama na Jugu vodio ogorčeni otpor ukidanju rasne segregacije i zatiranja glasačkih prava Afroamerikanaca šezdesetih godina. Na argument da je Lee bio samo vojnik dovoljno je odgovoriti da bi onda i Nijemci mogli podići generalu Erwinu Rommelu (ili Hrvati, zlobnici bi rekli, Juri Francetiću).
Ovo nije bio prvi čin desnog terorizma
Pozivanje na slobodu govora, nakon nasilja koje smo vidjeli i smrtonosnog terorističkog napada koje je pripadnih ovog alt-desničarskog pokreta izveo, zvuči upravo groteskno. Podsjetimo, ovo nije prvi napad takvog tipa: u svibnju je poznati bijeli nacionalist i sudionik alt-desničarskih demonstracija Jeremy Christian u Portlandu nožem zaklao dvojicu ljudi koji su pokušali obraniti dvije tinejdžerice - crnkinju i muslimanku - u podzemnoj željeznici. U veljači je još jedan desničar, Adam Purinton, ubio Indijca i upucao još dvojicu ljudi jer je mislio da su muslimani s Bliskog istoka. U siječnju je u susjednoj Kanadi pristaša Donalda Trumpa i Marine Le Pen, Alexandre Bissonette, ubio šestero ljudi u džamiji. Godine 2015 Dylann Roof je ubio devetoro ljudi u crnačkoj crkvi jer je, kako je sam rekao, “htio potaknuti rasni rat”.
Taj se teroristički čin dogodio u Charlestonu u Virginiji - istoj državi u kojoj je James Alex Fields automobilom, u maniri islamističkih terorista, pokosio svoje sugrađane s druge strane ideološke bojišnice. Nije teško zamisliti da mu je trolanje “social justice warriorsa”, “libtarda” i “cuckova”, slavljenje “Boga cara Trumpa” i kriptofašističke žablje maskote Pepea, odnosno Keka, stavljanje židovskih imena u trostruke zagrade kao virtualne verzije Davidove zvijezde na rukavu i zbijanje “šala” s nacističkim plinskim komorama, bacanjima ljevičara iz helikoptera po uzoru na režim Augusta Pinocheta i drugim oblicima “fizičkog uklanjanja” bilo samo zagrijavanje za ovo krvoproliće. Sve su to memeovi koji su preplavili društvene mreže za vrijeme Trumpove predizborne kampanje, a pogotovo nakon njegove pobjede.
Sada su se ovi alt-desničari, koje se možda najjednostavnije može opisati kao hipster-fašiste (iako nemaju svi unutar pokreta jednako ekstremne stavove), u Charlotesvilleu ujedinili s drugim, tradicionalnim desnim ekstremistima - Ku Klux Klanom, klasičnim neonacistima i naoružanim milicijama koje sebi utvaraju da su zaštitnici američkog Ustava. A to što su Fields, ali i drugi prosvjednici, veličali sirijskog diktatora i ratnog zločinca Bašara al-Asada, prijeteći "komunjarama" bombama kakve koristi Asadova vojska, također nije posebno iznenađujuće.
Problem nije samo ekstremna desnica
Sve to, međutim, ne znači da SAD ima problem samo s ekstremnom desnicom i da nema problem sa slobodom govora. Jer prije nasilnog obračuna fašista i antifašista u Charlotesvilleu, imali smo slične sukobe u veljači, ožujku i travnju u Berkeleyu, Kalifornija, gdje su antifašisti nasilno spriječili govor jednog od lidera alt-desnice, Mila Yiannopoulosa. U revanšu u travnju, antifašisti su izvukli deblji kraj. I tada su, kao jučer, unatoč najavama da dolaze mirno prosvjedovati, desničari došli naoružani do zuba palicama, štitovima, kacigama, suzavcem i ostalim arsenalom. No isto vrijedi i za ljevičare, pogotovo tzv. Crni blok, maskirane anarhiste čiji se njemački ogranak nedavno “proslavio” uništavajući Hamburg i mlateći se s policijom na prosvjedu protiv G20 summita.
Slučajeva nasilnog prekidanja ili sprečavanja politički nekorektnih javnih nastupa je toliko da ih je teško sve nabrojati. U ljevičarskom diskursu ta se taktika zove “no platform” - uskraćivanje platforme svima koje etiketiraju kao fašiste. Problema s takvom metodom je više - osim što je samozvana ideološka policija vrlo slobodna s dodjeljivanjem etiketa poput rasizma ili govora mržnje, često se zaista radi o (nasilnoj) cenzuri u ime antifašizma.
Uobičajeni odgovor da sloboda govora ne može biti opravdanje za normalizaciju ekstremizma eklatantno je licemjerje ako se uzme u obzir da je lijevi ekstremizam itekako normaliziran u zapadnom društvu. Da to nije samo problem “ulične” ljevice, potvrđuju slučajevi otkazivanja predavanja “islamofobnim” javnim ličnostima poput biologa Richarda Dawkinsa i komičara Billa Mahera ili studentskih hajki na profesore koji su se drznuli kritizirati političku korektnost koja je otišla predaleko.U ovaj niz možemo dodati i slučaj programera Jamesa Damorea koji je dobio otkaz u Googleu jer se svojim pismom kolegama usprotivio politici tvrtke koja energično promiče rodnu, rasnu i drugu raznolikost.
Trump nije posve u krivu, obje strane snose odgovornost
Sve je to samo dio šireg, zabrinjavajućeg intelektualnog trenda u kojem se raznolikost identiteta slavi, dok se raznolikost ideja, odnosno odstupanje od političke korektnosti progoni i ušutkava. Ali kad se konfrontacija ideja, kamen temeljac slobodnog i demokratskog društva učini nemogućom, fizička konfrontacija postaje neminovna. Takva intelektualna i politička klima idealna je za uspon demagoga i populista, za što je krunski dokaz sam Trump. U kontekstu u kojem većina osjeća da gubi tlo pod nogama i misli da se njen identitet obezvređuje i napada, ekstremizam buja kao odgovor na ekstremizam. Svaki tabor tu snosi svoj dio krivnje jer upire prst u onaj drugi dok opravdava ili ignorira ekstremiste u svojim redovima.
Stoga, ako ćemo biti pošteni, ne možemo reći da je Trump, koliku god odgovornost sam snosio za sve što se događa, potpuno u krivu kad kaže da su "mnoge strane" krive za "mržnju, šovinizam i nasilje" koje smo vidjeli jučer. Očito je da su obje strane došle spremne i voljne nasilno se obračunati. Očito je da vide jedna drugu, ne kao sugrađane s kojima se ne slažu, ali ih uvažavaju, već kao zaklete neprijatelje.
Upravo zato neće doći do ujedinjenja i pomirenja koje Trump zaziva dok god i ljevica i desnica ne prestanu nekritično prihvaćati sve sa svoje strane i demonizirati sve s one druge - u Americi, ali i drugdje. Bez uvažavanja legitimnih razlika u vrijednostima i pronalaska zajedničkog tla, kaotični prizori iz Charlotesvillea ponovit će se opet i opet, svaki put u sve gorem izdanju, dok miran suživot ne bude nepovratno uništen.