U potpunom mraku jedne špilje na Balkanu otkriven je, kako kažu istraživači, jedinstven primjer suradnje dviju inače neprijateljskih vrsta pauka. Njihov zajednički rad rezultirao je strukturom za koju se vjeruje da je najveća paukova mreža na svijetu, a detalji o ovom nevjerojatnom otkriću objavljeni su prošlog mjeseca u znanstvenom časopisu Subterranean Biology.
Čak i u potpunoj tami, ovu je mrežu teško ne primijetiti. Proteže se na oko 100 četvornih metara - otprilike veličine manje kuće - i visi u niskom i uskom prolazu špilje na granici između Albanije i Grčke. No, znanstvenike je još više od same veličine iznenadio sastav njezinih stanovnika.
Unutar ovog paučjeg velegrada, s populacijom od čak 111.000 jedinki, žive dvije vrste za koje se nije znalo da mogu živjeti u slozi, uglavnom zato što jedna vrsta inače lovi drugu. Tim znanstvenika utvrdio je da 69.000 kućnih paukova ljevkara (Tegenaria domestica) dijeli prostor s oko 42.000 manjih paukova vrste Prinerigone vagans.
"Budući da je u špilji mrak, naša je hipoteza da se međusobno ne vide", izjavila je Blerina Vrenozi, biologinja sa Sveučilišta u Tirani. "Stoga se ne napadaju." Dr. Vrenozi, koja pauke proučava već 18 godina, dodala je: "Nikada nisam vidjela takvu zajednicu."
Dr. Vrenozi je ispričala kako dolazak do špilje "nije bio nimalo lak". Zahtijevao je nošenje ronilačkih odijela i čizama te pridržavanje za užad dok su se probijali kroz rijeku s vodom do prsa. No, kako je dodala, to je bio "čisti adrenalin za biologe." Kada je svjetiljkom obasjala unutrašnjost, prizor je bio blistav.
Golema mreža zapravo je skup tisuća pojedinačnih mreža u obliku lijevka. "Bile su zaista sjajne pod svjetlom zbog plesa svile na njima, tako da ste mogli vidjeti ovu površinu s puno točkica, poput svjetala u gigantskoj mreži", opisala je.
Sama špilja, koju je 2022. otkrilo Češko speleološko društvo, nastala je djelovanjem sumporne kiseline. U njoj tijekom cijele godine vlada temperatura od oko 27 stupnjeva Celzijevih, a ogromna populacija pauka opstaje zahvaljujući obilju hrane - u špilji živi više od 2,4 milijuna mušica. Okoliš je također jedinstveno zaštićen.
Špilja je teško dostupna i ispunjena sumporovodikom neugodnog mirisa, u koncentracijama previsokim za život većine drugih životinja. "Sve što ste mogli osjetiti bio je sumporovodik, niste mogli disati", prisjetila se dr. Vrenozi, dodajući da se s vremenom "naviknete na miris pokvarenih jaja."
Znanstvenici nisu sigurni koliko dugo ovaj paučji velegrad postoji, no zbog svoje izoliranosti mogao bi opstati jako dugo. Studija je također pokazala da pauci unutar špilje imaju genetske razlike u odnosu na svoje srodnike izvan nje, što sugerira da su se prilagodili jedinstvenom okruženju.
Dinesh Rao, biolog sa Sveučilišta u Veracruzu koji nije sudjelovao u istraživanju, rekao je da je procijenjeni broj pauka vrlo velik, ali je dodao da su istraživači možda precijenili ukupnu veličinu mreže jer su uključili i starije, nekorištene dijelove. Kada je dr. Vrenozi rukom dotaknula mrežu, otkrila je da je izuzetno mekana i elastična. Bila je, kako je rekla, "vrlo spužvasta."