NE znam sjećate li se priče o našem tipu kojeg su austrijski bankari pozvali na razgovor, jer su sumnjali da se, mimo zakona i poslovnih običaja podmićivao njihovim novcem. Došao taj naš čovo u austrijsku banku, a dočekao ga velik, blještav, uglancan i prazan prostor pa se, siromah, znate već kakvi su naši ljudi, od straha... Da, baš to.
Predstavio lažnim imenom.
"Dakle, mi smo došli u banku koja je djelovala sablasno prazno. Malo je djelovalo i neugodno u početku. Tražili su da se prijavimo na šalteru. Mi smo rekli da nemamo dokumente kod sebe jer smo ih ostavili u autu. Predstavio sam se kao Gordan Dolović", govorio je naš čovjek prije tri godine, kad su se mediji zainteresirali na njegov slučaj.
Čovjek se, dakako, ne zove Gordan Dolović, nego Davorin Mlakar, a utočište od mogućih nelagoda uzrokovanih kaznenih progonom našao je na sjajnom mjestu - na Ustavnom sudu. Kao sudac.
Zakonodavac i optuženik
Drugi naš čovjek, čuli ste sigurno za njega, ime mu je Branimir Glavaš, još je unatrag četiri godine robijao u Bosni i Hercegovini zbog ratnih zločina. Znate, vjerujem, dosta o nestancima osječkih Srba ranih devedesetih, dok se Glavaša u Osijeku za štošta pitalo. Tužiteljstvo ga je optužilo, a sud osudio, postalo to i pravomoćno, tamnovao je u Mostaru, kamo je pobjegao, a onda je uskočio Ustavni sud, ukinuo presudu i Glavaš se vratio.
Gdje drugo, nego na mjesto saborskog zastupnika. I sada - prepričajte ovo nekom Norvežaninu - istodobno sjedi u najvišoj, zakonodavnoj, državnoj vlasti zaduženoj za, kako joj i ime veli, donošenje zakona i to kao predstavnik vladajuće koalicije te povremeno odlazi na sudove gdje odgovara zbog najtežih oblika kršenja zakona.
Ustavni sudac Mlakar i uvaženi zastupnik Glavaš, stupovi našeg poretka pali su nam na pamet dok smo čitali o navodnoj namjeri Milana Bandića da fotelju zagrebačkog gradonačelnika zamijeni predsjedničkom. Kao, planira dati ostavku na mjesto prvog Zagrepčanina, pa opet se kandidirati za predsjednika. Protiv Bandića se, istodobno, vode korupcijski postupci s vrlo ozbiljnim optužbama, a priče o njegovoj mreži moći i utjecaja desetljećima pune novine i portale.
Povijest ovog što nazivamo demokracijom u Hrvatskoj prekrcana je sličnim primjerima koji dokazuju da su domovinske institucije idealno sklonište pred pretjerano znatiželjnim tijelima kaznenog progona. Barem u onim slučajevima kada se dotična tijela usude baviti bićima bliskim institucijama, nositeljima većeg ili manjeg političkog utjecaja.
Ne znamo kakvi su točno Bandićevi planovi, ali sigurni smo da mu ambicija ne manjka.
Izgubiti svaku moć dok ti je nekoliko optužnica za vratom, to u Hrvatskoj nije pametno. A Bandić sigurno bolje od mnogih zna kako funkcionira Hrvatska.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Index.hr