Prvog studenoga 1963. godine na sjeveru Portorika, nedaleko od grada Areciba, otvoren je najveći radioteleskop na svijetu. Ogromna metalna zdjela promjera 305 metara, smještena u prirodnoj udubini krškog terena, postala je jedan od najslavnijih simbola svjetske znanosti i istraživanja svemira. Taj dan označio je početak više od pola stoljeća znanstvenih otkrića koja su promijenila razumijevanje svemira.
Projekt je osmislio profesor William E. Gordon s američkog sveučilišta Cornell, koji je želio izgraditi instrument za proučavanje Zemljine ionosfere pomoću radarskih valova. Portoriko je odabran zbog svog položaja blizu ekvatora, što je omogućavalo promatranje gotovo cijelog neba, te zbog prirodne topografije pogodnih dolina u kojima se golemi reflektor mogao smjestiti.
Gradnja je započela 1960., a teleskop je otvoren samo tri godine kasnije. Metalna konstrukcija promjera 305 metara sastojala se od tisuća aluminijskih ploča, dok je iznad nje, na visini od 150 metara, bila ovješena platforma s prijemnicima i radarima težine više od 900 tona.
Iako je Arecibo isprva zamišljen za proučavanje Zemljine atmosfere, brzo je postao jedan od ključnih alata moderne radioastronomije. Služio je za istraživanje planeta i asteroida, mjerenje rotacije Merkura, proučavanje pulsara i udaljenih galaksija. Upravo pomoću njega 1974. otkriven je prvi binarni pulsar - otkriće koje je kasnije nagrađeno Nobelovom nagradom.
Arecibo je također bio uključen u projekt SETI - potragu za izvanzemaljskim inteligencijama - te je iste godine u svemir poslao poznatu "Arecibo poruku", digitalni pozdrav mogućim civilizacijama, u kojem su kodirani osnovni podaci o čovjeku i Zemlji.
Osim znanstvene uloge, Arecibo je postao i dio popularne kulture. Njegova impresivna struktura pojavila se u filmovima poput "Kontakt" i "Zlatno oko", a mnogi su ga nazivali "ušima čovječanstva" - mjestom s kojeg Zemlja osluškuje svemir. U vrijeme kada nije postojao internet ni satelitska navigacija, teleskop je predstavljao simbol ljudske znatiželje i tehnološkog napretka.
S vremenom su godine, tropska klima i manjak sredstava učinili svoje. Oštećenja izazvana uraganima i potresima postupno su oslabila konstrukciju. U kolovozu 2020. puknuo je jedan od nosećih kablova, a nekoliko mjeseci kasnije i preostali - što je dovelo do urušavanja platforme i uništenja reflektora.
Iako teleskop više ne postoji, njegovo nasljeđe ostaje neizbrisivo. U njegovu čast u Portoriku se danas gradi edukativni centar koji će podsjećati na desetljeća otkrića i generacije znanstvenika koje je Arecibo inspirirao.