KAD GOD se u našim medijima pojavi neki članak o nekom nasilnom napadu u EU ili u svijetu, u komentarima kreću nagađanja o tome kako je riječ o terorizmu, najvjerojatnije islamističkom. Nerijetko, ali ne i uvijek, budu u pravu.
S druge strane, kada je nedavno u SAD-u izvršen atentat na desničarskog aktivista Charlieja Kirka, američki predsjednik Donald Trump požurio je za napade optužiti radikalne ljevičare čak i prije nego što je istraga započela. Taj napad ni dan danas nije jasno klasificiran. No Trump je iskoristio povod kako bi se obračunao s ljevicom pa je u rujnu antifašističku organizaciju Antifu proglasio terorističkom, ne samo u SAD-u, nego u EU.
S treće strane stručnjaci upozoravaju da je u SAD-u ekstremna desnica veća sigurnosna prijetnja, a tužitelji u Milanu istražuju tvrdnje da su strani desni ekstremisti i ljubitelji oružja plaćali za sudjelovanje u „snajperskom safariju“ nad civilima tokom opsade Sarajevo (1992.-96.).
No, što nam govore službeni podaci? Koliko smrti danas uzrokuje terorizam i tko stoji iza najviše nasilnih, ideološki motiviranih napada? Radikalna ljevica, desnica ili islamisti?
U ovakvim usporedbama i analizama treba imati na umu da se definicije "terorizma" razlikuju među institucijama. Problem dodatno komplicira činjenica da je napade nacionalista i separatista, osobito u EU, teško klasificirati lijevo ili desno pa se uglavnom vode odvojeno.
Osim toga, pojedinačni veliki napadi, poput onih 2001. u New Yorku ili 2016. u Parizu, snažno utječu na ukupne brojke i mogu iskriviti trendove i doživljaje rizika koji postoje posljednjih godina, odnosno danas, a to je ono što posebno želimo znati.
Za početak treba istaknuti da teroristički napadi imaju golem učinak, unatoč malom broju žrtava u usporedbi s drugim oblicima nasilja, primjerice ubojstvima ili samoubojstvima.
Prema podacima stranice Our World in Data (na grafici u donjem desnom uglu), udio terorističkih napada među različitim uzrocima smrti u 2019. bio je tek 0.2%, iza ubojstava (0.7%), samoubojstava (1.3%), prometnih nesreća (2.3%) i drugih raznih nesreća (3.1%).
Prosjek žrtava terorizma u svijetu u posljednjem desetljeću kretao se oko 20.000. Pritom treba imati na umu da terorizma u EU-u i u SAD-u ima značajno manje nego u Africi i Aziji.
Za ilustraciju, u Europi je vjerojatnost da će netko izgubiti život u terorističkom napadu nekoliko puta manja nego da će umrijeti od udara munje, a samo nečist zrak godišnje odnosi oko 300.000 života (nasuprot nekoliko desetaka žrtava terorizma).
Teroristički napadi proizlaze iz relativne slabosti terorističkih organizacija, a osmišljeni su tako da izazovu disproporcionalan strah i osjećaj nemoći kod građana.
Primjerice, ako nam prijete munje ili zarazne bolesti, uvijek možemo bar nešto poduzeti – možemo se kloniti nevremena i oboljelih ili se zaštititi gromobranom i cijepivom. Teroristi svojim napadima na mjestima kao što su javni prijevoz, sajmovi, disko klubovi i sl. stvaraju dojam da nitko, nigdje, nikada nije siguran i da uglavnom ne može ništa poduzeti kako bi se osigurao.
Ciljevi terorizma nadilaze samo izazivanje straha – terorističke grupe žele stvoriti podjele u društvu, potaknuti sukob između "nas" i "njih" te isprovocirati reakcije vlasti koje mogu izgledati kao opresija ili marginalizacija određenih skupina. Time se pojačava osjećaj nepravde, što pogoduje radikalizaciji pojedinaca i regrutiranju novih članova. Uspješno stvaranje slike o borbi protiv moćnog i nepravednog sistema omogućava teroristima da privuku simpatije i donacije iz ideološki bliskih krugova.
U SAD-u je teroristički napad 11. rujna 2001., u kojem je ubijeno 2.977 ljudi, pojedinačno bio najgori incident u povijesti te zemlje. Samo on čini više od 90% svih smrtnih slučajeva povezanih s terorizmom u SAD-u u posljednjih nekoliko desetljeća.
No, ako želimo vidjeti kako se kreću trendovi u posljednje vrijeme, trebamo uzeti recentnije brojke. U SAD-u su od sredine 2010-ih do danas najviše žrtava uzrokovali desničarski napadi.
Primjerice, baza New America pokazuje da su, nakon islamističkog napada 11. rujna, desničarski napadači u domaćim incidentima usmrtili više Amerikanaca nego džihadistički.
Izvješća navode da je broj džihadističkih napada i žrtava nakon napada ISIL-ovca na gay klub u Orlandu 2016. prilično nizak, dok FBI/DHS-ovi zajednički pregledi kao vodeće prijetnje ističu tzv. rasno/etnički motivirane, posebice bijelosupremacističke napade.
Isto se doznaje i iz izvješća Ministarstva domovinske sigurnosti iz 2021. i Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS), prema kojima je, kada se izuzmu napadi u Orlandu (49 žrtava) i Pensacoli (3 žrtve), većina smrtonosnih terorističkih napada u SAD-u nakon 2015. bila povezana s ekstremnom desnicom.
Neki od poznatijih desničarskih napada bili su oni u Pittsburghu 2018. (11 žrtava), El Pasu 2019. (23 žrtve) i Buffalu 2022. (10 žrtava), čiji su počinitelji sami jasno naveli rasne, etničke, vjerske ili ideološke motive u manifestima ili u objavama na internetu.
Zanimljivo je također da CSIS u svojem izvješću navodi da su napadi ljevice 2021., iako su u toj godini porasli s 23% na 40%, čime su se približili postocima napada desničara (49%), bili značajno manje smrtonosni kako po izboru oružja, tako i po broju žrtava (1, naprama 28).
Zaključno, prema Institutu Cato od 1975. do danas oko 87% svih žrtava terorizma u SAD-u ubili su radikalni islamisti, pri čemu napad 11. rujna čini čak 83% svih smrti. Desničarski ekstremisti bili su odgovorni za oko 11% žrtava (391 smrt), a ljevičarski za samo 2% (65 smrti). Ipak, zadnjih nekoliko godina bilježi se povijesni porast napada lijevih ekstremista, iako uglavnom bez žrtava (grafikon dolje).
U Europi, prema Europolovom TE-SAT-u džihadistički terorizam postojano je najsmrtonosniji, kako po broju žrtava, tako i po broju uhićenja, odnosno osujećenih napada.
Europol napominje da su uhićenja desničara u porastu, kao i ljevičara, s time da su napadi potonjih primarno usmjereni na imovinu. Prema Europolu, često se radi o "paljevinama s manjom novčanom štetom i oštećivanju infrastrukture".
Koliko je ubojit islamistički terorizam jasno govori činjenica da su samo napadi u Madridu 2004. (193 poginulih), Londonu 2005. (52 poginula), Parizu 2015. (130 poginulih), Nici 2016. (86 poginulih) i Bruxellesu 2016. (32 poginula) zajedno odnijeli 493 života.
Desničarski ekstremizam imao je u Europi u istom razdoblju znatno manje žrtava, no bilo je nekoliko teških napada, uključujući masakr koji je izveo Andersa Breivik u Norveškoj 2011. (77 poginulih), te novije napade u Halleu 2019. (2 poginula), Hanauu 2020. (9 poginulih) i Bratislavi 2022. (2 poginula).
Istodobno, ljevičarski i anarhistički terorizam u Europi posljednjih godina nije rezultirao smrtnim ishodima (grafikon dolje).
Pad broja islamističkih napada posljednjih godina u Europi i SAD-u ponajprije se povezuje s razbijanjem teritorijalnih i operativnih uporišta ISIS-a, Al-Qaide i povezanih mreža te sa slabljenjem njihove sposobnosti planiranja i logistike.
Strah da će se tisuće europskih državljana koji su otišli u Siriju i Irak masovno vratiti i potaknuti nove valove napada uglavnom se nije ostvario: većina ih je poginula, ostali su zatočeni ili su po povratku procesuirani, nadzirani i lišeni putovnica. Rizik su dodatno smanjili stroži nadzor granica i jača razmjena obavještajnih podataka.
Na globalnoj razini, kada se promatraju ukupne brojke smrtnih slučajeva u posljednja dva desetljeća, najveći broj žrtava također odnosi islamistički ekstremizam. To je ponajviše rezultat aktivnosti skupina poput al-Qaide, talibana, Boko Harama i ISIS-a u ratom pogođenim državama kao što su Afganistan, Irak, Sirija, Nigerija i Somalija.
Prema podacima Our World in Data, islamistički terorizam čini većinu smrtnih slučajeva u globalnoj statistici od 2001. nadalje, no najveće brojke ipak se pretežno odnose na oružane sukobe i napade u nestabilnim državama, a ne u zapadnim zemljama (interaktivna karta dolje).