Andrej Nikolajevič Tupoljev, jedan od najvećih zrakoplovnih konstruktora 20. stoljeća, rođen je 10. studenoga 1888. u selu Pustomazovo u Tverskoj oblasti u Rusiji, a umro 23. prosinca 1972. u Moskvi. Bio je osnivač i dugogodišnji vođa konstrukcijskog biroa Tupoljev (OKB-156), iz kojeg su nastali neki od najpoznatijih sovjetskih zrakoplova - od prvih metalnih bombardera do supersoničnog Tu-144.
Njegovi su avioni letjeli u ratovima, rušili rekorde i prevozili milijune putnika. Unatoč zatvoru tijekom Staljinovih čistki, Tupoljev je ostao ključna figura u izgradnji sovjetske zrakoplovne industrije.
Još kao mladić pokazivao je strast prema tehničkim inovacijama. Na Moskovskom visokom tehničkom sveučilištu (danas MGTU im. Baumana) studirao je kod znamenitog Nikolaja Žukovskog, utemeljitelja ruske aerodinamike. Još prije Prvog svjetskog rata sudjelovao je u prvim ruskim aerodinamičkim eksperimentima, a 1910-ih radio je na projektima jedrilica i ranih zrakoplova. Nema pouzdanih dokaza da je osobno konstruirao "prvi ruski aerotunel", ali poznato je da je radio na njegovom razvoju u timu Žukovskog.
Diplomirao je 1918. i iste godine se pridružio novoosnovanom Centralnom aerohidrodinamičkom institutu (CAGI ili TsAGI), gdje je ubrzo osnovao svoj konstruktorski odjel koji će kasnije postati biro Tupoljev.
Tupoljev je rano uveo konstrukcije od metala, što je tada bila revolucija. Njegov TB-1 (poznat i kao ANT-4), prvi sovjetski bombarder s potpuno metalnim trupom, poletio je 1925. godine. Uslijedio je TB-3, golemi četveromotorni bombarder iz 1930-ih, poznat po eksperimentalnom "Zveno" sustavu u kojem je nosio manje lovce - iako je često pojednostavljeno prikazivan kao "avion koji nosi tenkove", ta verzija nije povijesno potvrđena.
Jedan od njegovih slavnih projekata bio je ANT-25, dugolinijski avion koji je 1937. godine izveo legendarni let iz Moskve do Sjeverne Amerike preko Sjevernog pola – podvig koji je proslavio sovjetsku zrakoplovnu industriju. Njegov bombarder Tu-2, razvijen tijekom rata u tzv. "šaraški" (zatvorskom projektantskom uredu), bio je jedan od najboljih sovjetskih bombardera Drugog svjetskog rata, iako se ocjena "najbolji" u literaturi ponekad osporava.
Godine 1937. Tupoljev je uhićen tijekom Staljinovih čistki pod optužbom za špijunažu i sabotažu. Osuđen je na deset godina zatvora, ali je već 1941. prebačen u posebni zatvorski biro (šarašku), gdje je pod njegovim vodstvom nastao Tu-2. Oslobođen je 1941. (ne 1943., kako se ponekad pogrešno navodi), a potpuno rehabilitiran 1955. godine.
Nakon rata, Tupoljev je vodio razvoj niza revolucionarnih zrakoplova: Tu-95 "Medvjed", strateški bombarder i najbrži turbopropelerski avion na svijetu; Tu-104, prvi sovjetski mlazni putnički avion koji je ušao u redovnu službu 1956.; te Tu-144, prvi supersonični putnički avion koji je poletio 1968. godine - nekoliko mjeseci prije britansko-francuskog Concordea. Njegovi su putnički modeli poput Tu-134 i Tu-154 desetljećima činili okosnicu Aeroflotove flote.
Procjenjuje se da je tijekom karijere Tupoljevljev biro proizveo više od 18000 zrakoplova. Njegov sin Aleksej Tupoljev nastavio je obiteljsku tradiciju te bio glavni konstruktor Tu-144 i drugih modela. Andrej Tupoljev bio je tri puta odlikovan titulom Heroja socijalističkog rada, te je dobio Lenjinovu i Staljinovu nagradu. Umro je u 84. godini i pokopan je na moskovskom Novodevičjem groblju.