BIVŠI policijski inspektor, bivši vojni specijalac i aktivni pripadnik Antiterorističke jedinice Lučko trojac je zasad poznatih ucjenjivača koji su od zaprešićkog poduzetnika tražili 100 tisuća eura. Zasad poznatih jer do informacija kojima su baratali mogli su doći samo iz aktivnih tajnih policijskih istraga, no još uvijek oni koji su im informacije doturali nisu ulovljeni.
Mogu što hoće
Odavno je poznato da informacije cure iz policije. Već godinama se vodi sudski proces u kojem se sudi za trgovinu tajnim informacijama, no ovaj slučaj je posebno zastrašujući jer pokazuje da u represivnom aparatu vlada kultura, stav, uvjerenje: "Možemo što hoćemo."
Nisu se u ovom slučaju na ucjenu odlučili neki pikzibneri, nego ljudi vrhunski i skupo obučeni da budu čvrsta brana, kako od kriminala tako i od terorizma ili napada na državu. U elitnim jedinicama, kakva je barem formalno ATJ Lučko, trebao bi vladati strogi moralni kodeks, stroži i od zakona, čvrsto uvjerenje da moraju biti pošteniji i ispravniji od svih ostalih jer im je dano da budu najjače, najbolje opremljeno i najubojitije oružje zakona. Jednaka pravila, pa ako hoćete i duh postrojbe, trebala bi vladati i među vojnim specijalcima i inspektorima za najteže zločine. Taj bi duh trebao biti drilom toliko jako usađen da se ne izgubi ni kada njihovi pripadnici odu u civilni život.
Oduvijek prelaze granice zakona
Međutim u Hrvatskoj nikada tako nije bilo, a nije ni sada. Vojni i policijski specijalci svoje su plaće još od rata popunjavali fušareći po noćnim klubovima, primali su novac za obranu tijela i života kontroverznih poduzetnika – domaćeg sinonima za mafijaše kojima ništa nije dokazano, a sada se pokazalo da ne prežu ni od ucjena.
Jedan od najpoznatijih incidenata u kojima se ATJ Lučko pokazala kao razbijačka snaga izvan kontrole zbio se ne tako davne 2006. godine. Desetak specijalaca uletjelo je u noćni klub Fontana izravnati neke neriješene račune. Među njima je, iako su tada najavljivane stroge kazne, bilo i ljudi koji su danas u samom vrhu specijalne policije. Ništa im se nije dogodilo, zadržani su u službi, još su i napredovali.
Prijete da će "na tržište"
Svako, pa i najbenignije, zadiranje u ono što smatraju svojim bogomdanim pravima kod specijalaca budi revolt da potiho, ali ipak dovoljno glasno, zaprijete da će, ako ih se ne ostavi na miru, svoje karijere nastaviti na "tržištu".
Kako u Hrvatskoj nema legalnog tržišta za njihove usluge, političarima je, naravno, jasno da specijalci prijete da će se u potpunosti posvetiti poslovima u podzemlju. I zato im idu niz dlaku i puštaju ih da sa strane zarađuju dok ne naprave preveliki problem.
Sumnjiva policijska aljkavost
U slučaju iznude poznatom pod egidom Krim tim 2 po Leonu Lučiću, bivšem policijskom inspektoru koji je u toj seriji glumio, primjetne su aljkavost, sporost i nevoljkost policije da razriješi slučaj. Novinarima su danima bili poznati akteri iznude, ali policija je, nakon što je zabrljala s primopredajom novca, otezala s uhićenjima. Jesu li time samo štitili bivše i sadašnje kolege, ili su pokušali zataškati sramotu, ili ima nešto i u glasinama da ekipa koja je organizirala cijeli posao ima ne samo dobre veze nego i da posjeduje kompromitirajuće materijale o visokorangiranim političarima?
Trebamo li se naoružati?
Javnost za sve te mogućnosti ne bi trebalo biti briga. Važno nam je da se osjećamo sigurnima, a bivši vojni specijalac, bivši policijski inspektor te aktivni specijalac udruženi u kriminalnu bandu ne izazivaju sigurnost nego jezu.
Nema svatko od nas, poput zaprešićkog poduzetnika, pri ruci profesionalnog kostolomca, bivšeg MMA borca, da nas zaštiti od onih koji bi trebali provoditi zakon. Pa čak i da imamo, moramo li se naoružati ili angažirati tjelohranitelje da bismo se osjećali sigurnima? Moramo li strepiti pri svakom susretu s naoružanim policajcem i pitati se je li taj tu da nas zaštiti ili da nam nešto otme ili nas ozlijedi jer mu nedostaje novca.
Ako je odgovor potvrdan, a sva je prilika da jest, onda se baš ničemu dobrome ne trebamo nadati od ove države.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala