Dana 12. studenoga 1912. ekspedicija potrage pronašla je zaleđeni šator s tijelima kapetana Roberta Falcona Scotta, dr. Edwarda Wilsona i poručnika Henryja Bowersa na Rossovoj ledenoj polici, oko 18 kilometara od skladišta One Ton Camp.
Pet članova Scottove Terra Nova ekspedicije - koji su 17. siječnja iste godine stigli do Južnog pola, samo da ondje zateknu norvešku zastavu Roalda Amundsena - stradalo je na povratku, iscrpljeni glađu, hladnoćom i antarktičkom zimom. Njihova priča, zabilježena u Scottovu dnevniku pronađenom uz tijela, postala je simbol britanskog herojstva i tragičnog poraza.
Scottova ekipa - Scott, Wilson, Bowers, Edgar Evans i Lawrence Oates - krenula je prema Južnom polu 1. studenoga 1911., koristeći motorne saonice, ponije i vlastitu snagu. Nakon više od dva mjeseca iscrpljujućeg putovanja stigli su na cilj, samo da bi otkrili da ih je Amundsen pretekao za 35 dana.
Povratak je bio još teži. Evans je umro 17. veljače od ozljeda i iscrpljenosti, dok je Oates, teško ozebao i svjestan da usporava skupinu, 17. ožujka izašao iz šatora uz riječi: "Izlazim van i možda ću se neko vrijeme zadržati." Njegovo tijelo nikad nije pronađeno.
Preostala trojica nastavila su borbu, no na 240 kilometara od baze zarobila ih je oluja. Posljednji zapis u Scottovu dnevniku, 29. ožujka 1912., glasi: "Svaki dan smo bili spremni krenuti... ali vani je oluja. Ne mislim da možemo još dugo izdržati. Kraj je blizu. R.I.P."
Potražna ekipa pod vodstvom dr. Edwarda Atkinsona pronašla je šator prekriven snijegom. Unutra su bila tijela Scotta, Wilsona i Bowersa, uz njih dnevnik, pisma obiteljima i 16 kilograma geoloških uzoraka koje su vukli do samoga kraja. Šator je srušen preko tijela i prekriven snijegom, a mjesto je označeno križem od skija.
Scottov dnevnik objavljen je 1913. pod naslovom Scott's Last Expedition i ubrzo postao svjetski bestseller. Britanija je proglasila nacionalnu žalost, a kralj George V. nazvao je članove ekspedicije "herojima". Fond osnovan za njihove obitelji prikupio je više od 75.000 funti - iznos koji bi danas vrijedio gotovo devet milijuna.
Scottove odluke - oslanjanje na ponije umjesto na pse, loša logistika i podcjenjivanje vremenskih uvjeta - danas se proučavaju u vojnim i istraživačkim akademijama kao primjer pogubne kombinacije hrabrosti i planerskih pogrešaka. Amundsen je do cilja stigao prvi, ali Scottova smrt učinila ga je besmrtnim u javnoj percepciji.
Mjesto šatora sada je duboko pod ledom Rossove ledene police, koja se pomiče oko 10 metara godišnje prema moru. Pretpostavlja se da bi, ako se kretanje nastavi istim tempom, njihovi ostaci jednog dana mogli dospjeti u more.