Torinsko platno, drevna lanena tkanina s tajanstvenim otiskom ljudskog lika, stoljećima intrigira vjernike i znanstvenike. Iako se dugo smatralo svetom relikvijom, najnovija studija sugerira da ovaj poznati artefakt možda nije ono što se čini. Od prvog spominjanja u Francuskoj 1354. godine, pitanje tko je prikazan na platnu i kako je otisak nastao ostaje neriješeno, piše ScienceAlert.
Dok mnogi kršćani vjeruju da je riječ o platnu u koje je bilo umotano tijelo Isusa Krista nakon raspeća, skeptici ga smatraju vještom krivotvorinom. Katolička crkva pritom nema službeni stav. Sada, novo svjetlo na misterij baca brazilski 3D dizajner i istraživač Cícero Moraes, koji tvrdi da otisak na platnu, iako prikazuje muškarca duge kose i brade, anatomski ne odgovara stvarnom ljudskom tijelu.
Moraesova analiza podupire teoriju iz 1978. godine, prema kojoj je otisak na platnu zapravo umjetničko djelo. Ta hipoteza pretpostavlja da je slika stvorena polaganjem tkanine preko plitkog reljefa, odnosno skulpture, nakon čega je lan utrljan pigmentom ili na neki drugi način zatamnjen kako bi se stvorio lik.
Kao stručnjak za povijesnu rekonstrukciju lica, Moraes je uočio da kruti i ravni oblici na platnu nisu u skladu sa stvarnom ljudskom anatomijom. Deformacija tkanine, smatra on, ne odgovara načinu na koji bi se platno omotalo oko trodimenzionalnog tijela. Kako bi provjerio svoju pretpostavku, digitalno je usporedio dvije mogućnosti: platno omotano oko 3D modela ljudskog tijela i platno položeno na plitki reljef.
Rezultati su bili jasni. Kada je platno digitalno omotano oko 3D modela ljudskog tijela, dobiveni otisak bio je znatno širi i izduženiji od onoga na Torinskom platnu. Ovaj fenomen poznat je kao "efekt Agamemnonove maske", nazvan po zlatnoj pogrebnoj masci iz antičke Grčke koja je, nakon što je oblikovana prema licu i izravnata, pokazivala iskrivljene crte.
S druge strane, otisak dobiven polaganjem platna na plitki reljef pokazao je iznenađujuću podudarnost s likom na Platnu. "Otisnuta slika, generirana iz kontaktnih područja u niskom reljefu, pokazuje visoku kompatibilnost s onom prisutnom na Torinskom platnu, značajno odgovarajući njegovim konturama, čak i uzimajući u obzir ne sasvim ravnu podlogu", zaključio je Moraes u svojoj studiji. Njegova analiza tako nudi dokaz da otisak ne potječe od stvarnog tijela, zaobilazeći time rasprave o točnoj starosti samog artefakta.
Iako su i drugi znanstvenici ranije primijetili da platno nema deformacije koje bi se očekivale od omatanja oko tijela, žustre rasprave o njegovu nastanku i starosti se nastavljaju. Moraes ističe da je njegova metoda transparentna i ponovljiva. "Koristeći opisane besplatne alate otvorenog koda, svatko s takvim znanjem može rekonstruirati dinamiku tkanine i simulacije mapiranja kontakta, istražujući predstavljene scenarije", poručuje. Njegov rad, objavljen u časopisu Archaeometry, naglašava kako moderna tehnologija može pomoći u rješavanju povijesnih zagonetki, spajajući znanost, umjetnost i povijest.