Dana 25. studenoga 1963., tri dana nakon atentata u Dallasu, Sjedinjene Američke Države oprostile su se od predsjednika Johna F. Kennedyja u jednom od najdubljih i najpraćenijih državnih pogreba u modernoj povijesti. Washington je toga jutra bio preplavljen tišinom i crnim zastavama, dok su milijuni Amerikanaca i gledatelja diljem svijeta pratili prijenos koji je simbolično označio kraj jedne ere i početak razdoblja političke i društvene nesigurnosti.
Tijelo predsjednika, nakon što je prethodna dva dana bilo izloženo u Rotondi Capitola, preneseno je u Nacionalnu katedralu sv. Mateja u kortežu koji je predvodila udovica Jacqueline Kennedy. Hodala je uz kovčeg sa sinom Johnom Jr. i kćeri Caroline, stvarajući jednu od najpoznatijih i najpotresnijih slika 20. stoljeća. John Jr. tada je izveo vojnički pozdrav koji je uskoro postao simbol javne tuge i nacionalne ranjivosti.
Pogrebu su prisustvovali svjetski državnici, od francuskog predsjednika Charlesa de Gaullea do etiopskog cara Haile Selassieja, kao i predstavnici iz Sovjetskog Saveza.
Njihovo zajedničko okupljanje usred hladnoratovskih napetosti dalo je događaju dodatnu povijesnu dimenziju. Nakon mise, povorka se uputila prema Nacionalnom groblju Arlington, gdje je Kennedy pokopan na brežuljku s pogledom na Washington.
Jacqueline Kennedy tada je zapalila tzv. vječnu vatru, koja i danas gori nad grobom i predstavlja jedan od najposjećenijih spomenika u SAD-u. Sam čin postao je trajni simbol nade, kontinuiteta i ideala koji su obilježili Kennedyjevo kratko, ali snažno predsjedništvo.
Pogreb je, unatoč šoku i nacionalnoj traumi, pokazao iznimnu sposobnost američkih institucija da se održe u ključnim trenucima i da tugu pretvore u jedinstvo.
Do kraja dana, više od 100 tisuća ljudi prošlo je pored svježeg groba, dok su milijuni ostali prikovani uz ekrane, svjedočeći završnom činu jedne tragedije koja je promijenila američku povijest.