Kasno popodne 18. rujna prošle godine 55-godišnja hrvatska državljanka svojim je Nissanom njemačkih tablica preko Öresundskog mosta prelazila iz Danske u Švedsku. Carinska kontrola na švedskoj strani zaustavila je njezino vozilo zbog rutinskog pregleda. Pokazalo se da u prtljažniku skriva dva kalašnjikova, a u košari pod suvozačkim sjedalom 16 ručnih bombi i dva pištolja Zastava M57.
Ova neuspjela isporuka ilegalnog oružja i eksplozivnih sredstava bila je namijenjena švedskom organiziranom kriminalu i prije ili kasnije bila bi korištena u međusobnim obračunima. Ova ruta postoji već desetljećima, još otkako su balkanske zemlje završetkom ratova krajem 90-ih godina ostale preplavljene ilegalnim naoružanjem.
S obzirom na brojnu dijasporu iz Srbije, Kosova, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, na dobru komunikaciju i davno uspostavljene kanale, švedsko tržište odavno je postalo glavni kupac balkanskog vojnog naoružanja.
Razmjena je u jednom trenutku toliko porasla da se još prije desetak godina u švedskom parlamentu raspravljalo o mogućnosti organiziranog otkupa i uništavanja ilegalnog oružja u bivšim jugoslavenskim republikama.
No, ništa se suštinski nije promijenilo ni do danas. Balkan je i dalje najveći međunarodni izvor ilegalnog oružja u Švedskoj. Prema jednom internom dokumentu švedske policije iz 2022. godine, svakog dana s Balkana u Skandinaviju prosječno stižu dva komada vatrenog oružja. Osim u rijetkim slučajevima, takvom je oružju vrlo teško ući u trag.
Međutim, posljednjih se godina trend promijenio utoliko što su ručne bombe postale traženije od vatrenog oružja. Radi se gotovo isključivo o bombama M75 i M93, proizvedenima 80-ih i 90-ih godina u nekadašnjim jugoslavenskim republikama. Kriminalci ih u svojoj komunikaciji nazivaju "jabukama" i "kruškama". Cijena ovisi o veličini kupnje, ali počinje na oko 500 eura.
"Prije su dobavljači nudili ove bombe kao bonus pri kupnji drugog naoružanja. Sada su one glavna roba. Mladi počinitelji bacaju bombe u stubišta ili izravno u kuće i stanove. Ponekad i na pogrešne adrese. Namjera više nije samo zastrašiti, već i usmrtiti", kaže Malin Nygren, ravnateljica Nacionalnog podatkovnog centra za bombe, za Dagens Nyheter.
S obzirom na to da korištenje vatrenog oružja zahtijeva izravnu konfrontaciju s metom napada, bacanje ručnih bombi i podmetanje improviziranih eksplozivnih naprava postale su omiljene metode u sukobima kriminalnih klanova.
Prije se češće koristio industrijski eksploziv, obično ukraden iz skladišta građevinskih kompanija, no zahvaljujući strožim procedurama i policijskim kontrolama više ga nije tako jednostavno nabaviti.
Spomenuta hrvatska državljanka, koja je zaustavljena prilikom ulaska u Švedsku, na svoje putovanje krenula je iz Modriče, grada na sjeveru Bosne i Hercegovine, gdje je preuzela i oružje koje je pokušala prošvercati. Vjerojatno je potom prošla kroz Hrvatsku i vozila kroz Sloveniju, Austriju i Njemačku sve dok tri dana kasnije nije zaustavljena na Öresundskom mostu između Kopenhagena i Malmöa.
Isprva je vozačica tvrdila da ne zna odakle naoružanje u njezinom vozilu, da bi potom pod pritiskom policije ipak priznala da je smrtonosnu isporuku naručio jedan muškarac iz švedskog grada Helsingborga, inače državljanin Bosne i Hercegovine koji radi kao vozač kamiona.
Carinska služba je na njezinu mobitelu otkrila komunikaciju sa spomenutim 35-godišnjakom, za kojeg se pokazalo da je i ranije bio u kontaktu s ilegalnim oružjem na području Stockholma. Naime, nakon što je u studenom uhićen, tragovi njegova DNK pronađeni su na ručnim granatama koje su zaplijenjene u glavnom gradu Švedske.
Policijska statistika pokazuje drastičan pad broja pucnjava u Švedskoj - na vrhuncu 2022. bilo ih je čak 390, više od jedne dnevno, a dosad ove godine tek 139. No u istom razdoblju broj eksplozija porastao je s 90 na 168. I zato se fokus švedske policije i graničnih službi s vatrenog oružja usmjerio na ručne bombe.
U jednom pomalo bizarnom članku iz veljače ove godine, švedski dnevni list Aftonbladet donio je razgovor s izvorom iz kriminalnog podzemlja koji se požalio na nepouzdanost ručnih bombi koje dolaze s Balkana.
Budući da su stare i po 40 godina, u Švedsku su, kako je rekao, zbog neadekvatnog skladištenja pristigle u lošem stanju: "Obično ih se mora ponijeti nekoliko sa sobom, jer su na terenu vrlo nepouzdane".