ORTAČKI ugovor između Sergeja Gljadelkina, vlasnika Instituta IGH, i njegova partnera Ivana Paladine, aktualnog ministra u vladi Andreja Plenkovića, pokazao je kako je između njih dvojice dogovoreno prebacivanje imovine Instituta IGH u osobno vlasništvo Paladine.
>> Index Istrage objavljuju ortački ugovor između ruskog biznismena i Paladine
Naime, ortački ugovor pokazao je kako Paladina za izlazak iz partnerstva s Gljadelkinom nije isplaćen novcem, nego imovinom društva koje je vodio, a vrlo je izgledno da je došlo i do utaje poreza, odnosno da je Paladina temeljem ovog ugovora došao do značajne imovine nizom pravnih poslova, od kojih je većina bila cesija.
Upitali smo stručnjake što je zapravo sporno u samom ugovoru, koji, čini se, teško inkriminira Paladinu. Dubrovačka odvjetnica Viktorija Knežević smatra da bi krajnji cilj ortačkog ugovora mogao biti, između ostalog, i izbjegavanje plaćanja poreza.
Vrijeme je za istragu Paladine
Informatički stručnjak Marko Rakar, istraživač Državnog odvjetništva za financijsku forenziku slučaja Agrokor, ističe da je sporna raspodjela imovine trgovačkog društva kojem je Paladina na čelu, što nije dozvoljeno.
I odvjetnica Knežević i stručnjak Rakar slažu se da je vrijeme za temeljitu i neovisnu istragu, od Porezne uprave do DORH-a i USKOK-a.
Nakon što smo joj pokazali ugovore između Gljadelkina i Paladine, odvjetnica Knežević istaknula je da su ključna dva pitanja. Prvo, je li ovim transakcijama oštećena država ako je Paladina platio manji porez i drugo, jesu li ovim transakcijama oštećeni drugi dioničari IGH jer se dugovima i imovinom društva, koja je bila dana za osiguranje, nije gospodarilo na način koji je u interesu svih dioničara.
Je li ugovor ikad prijavljen Poreznoj upravi?
"Na prvo pitanje bi bilo prilično lako odgovoriti. Osnovni ortački ugovor, za koji bismo mogli reći da je majka svih kasnijih transakcija, ima obilježja ugovora o djelu. Netko nešto radi za nekoga i ovaj mu to plaća u ovom slučaju provizijom koja je mjerljiva", ističe odvjetnica Knežević, dodajući da je od 2003. godine uz neke izmjene uvedeno oporezivanje ugovora o djelu prema kojem se za te ugovore treba platiti doprinos za mirovinsko osiguranje (20 posto), doprinos za zdravstveno osiguranje (15 posto), porez na dohodak po stopi od 25 posto i prirez.
Dubrovačka odvjetnica Viktorija Knežević
"Prvo što bi trebalo utvrditi jest je li ovaj ugovor ikad prijavljen poreznoj upravi u RH, druga bitna činjenica je kolika je vrijednost imovine koju je dotični stekao temeljem ovog ugovora o djelu, a treća i najbitnija je koliko je poreza plaćeno i je li išta plaćeno", naglašava Knežević dodajući da ako je vrijednost sve imovine koju je stekao gospodin Paladina, primjerice, 12 milijuna kuna, onda je na tih 12 milijuna trebao platiti doprinose za mirovinsko, zdravstveno i porez na dohodak u ukupnom iznosu od oko 50 posto. No je li Paladina to napravio?
Knežević: Vjerujem da nije
"Vjerujem da nije, da su sve te 'pomoćne' transakcije po shemi - prebaci potraživanje ovamo pa cesiju tamo - dovele do toga da se izbjegne porezna obveza na majka-ugovor, koji je po svojoj pravnoj prirodi ugovor o djelu", odgovara Knežević istaknuvši da su ugovori o djelu porezno najskuplji oblik ugovora.
Dubrovačka odvjetnica podsjeća da su se ugovori o djelu prije često zloupotrebljavali tako da su se angažirali ljudi temeljem ugovora o djelu, umjesto ugovora o radu jer su bili porezno jeftiniji i lakše ih je raskinuti.
Nakon godina zloupotrebe država je odlučila tome stati na kraj tako što je 2003. godine gotovo izjednačila cijenu koju treba platiti za takav angažman uvevši obavezno plaćanje mirovinskog i drugih doprinosa i davanja kako bi destimulirala zloupotrebe, podsjeća Knežević.
Šteta i za Institut IGH
"Ako porez nije prijavljen na ovaj ugovor, nego su se plaćali samo mini porezi na druge transakcije koje su bile u funkciji izvršavanja ovog ugovora, onda bi svakako bilo elemenata za istraživanje porezne i/ili neke druge prijevare", zaključuje Knežević na pitanje o poreznoj prijevari.
Drugo pitanje, smatra Knežević, jest pitanje moguće štete za dioničare Instituta IGH.
"O tome ne možemo govoriti sa sigurnošću, a ni suditi s ove distance. Ono što je sigurno je da je izdaleka vidljiv potencijalni sukob interesa. Ako Gljadelkin ima dužnost isplatiti mlađeg partnera s 10 posto od isključivo svoje imovine, moguće je da mu je rekao kako će mu dati 10 posto od zajedničke imovine IGH koju ima pod kontrolom", ističe Knežević dodajući da je Gljadelkin to možda napravio tako što je prepustio potraživanja koja sadrže puno veću vrijednost zbog imovine kojom su osigurana.
Upitali smo odvjetnicu Knežević da nam objasni na primjeru što se zapravo dogodilo.
Istrage bi trebale ići u smjeru porezne prijevare
"Gledajte, na primjer, ja i vi smo vlasnici 55 posto neke tvrtke, 45 posto imaju neki drugi ljudi. Mi smo se razišli i ja bih vama trebala isplatiti 5.5 posto vrijednosti od svog dijela. No meni to ne odgovara jer, između ostalog, tada gubim kontrolu na tvrtkom, pada mi udio na manje od 50 posto, pa vam kažem umjesto da platim 5.5 posto, što vrijedi 1 milijun kuna od svoje imovine, dat ću ti 1.5 milijuna od imovine naše firme", objašnjava Knežević dodajući da je to bolja opcija i za jednog i za drugog.
Onaj koji izlazi naplatit će se 50 posto više, a onaj koji ostaje platio je samo 55 posto ili 800 tisuća kuna. "Problem je u tome što su ostali dioničari oštećeni jer je na njima teret isplate 700 tisuća kuna duga prema onom koji izlazi", ističe Knežević zaključivši da bi istrage mjerodavnih tijela trebale ići upravo u tom smjeru.
Rakar: Ne smije se izuzimati imovina trgovačkog društva
Rakar u svom odgovoru ističe da ugovori između vlasnika i Uprave tvrtke nisu nepoznata kategorija, no rijetko se pojavljuju u formi ortačkog ugovora, kao što je navedeno u ugovoru između ruskog vlasnika IGH i ministra Paladine.
"Iz teksta samog ugovora proizlazi nekoliko temeljnih problema. Razvidno je kako je krajnji cilj ugovora raspodjela imovine trgovačkog društva kojem je Paladina na čelu. Tako nešto nije dozvoljeno", ističe Rakar dodajući da su zaposlenici, kao i uprava trgovačkog društva, dužni poslovati pažnjom dobrog gospodara i na dobrobit trgovačkog društva u kojem rade, odnosno kojim upravljaju. Rakar pojašnjava da vlasnik ulaže u društvo i svoj povrat ostvaruje kroz isplate dobiti i eventualni rast vrijednosti dionica.
Informatički stručnjak Marko Rakar, istraživač Državnog odvjetništva za financijsku forenziku slučaja Agrokor
"S druge strane, vlasnik ili ortaci, kao u slučaju ministra Paladine, ne smiju izuzimati imovinu trgovačkog društva ako očitim nerealnim valuacijama imovine ili potraživanja i prodajom dramatično ispod tržišnih cijena oštećuju trgovačko društvo kojim upravljaju", pojašnjava Rakar odgovarajući na naše pitanje.
Smisao ortačkog ugovora je i utaja poreza
Kako je pojasnio, vlasništvo trgovačkog društva, a to su imovina, potraživanja, prava i slično, nisu i ne mogu biti privatna imovina vlasnika ili ortaka niti se njome smije tako postupati.
"Moguć razlog zašto je napravljen ortački ugovor upravo na ovaj način je izbjegavanje plaćanja poreza. Budući da ministar Paladina nije suvlasnik trgovačkog društva, sve isplate prema njemu se tretiraju kao dohodak", ističe Rakar pojašnjavajući da ako je Paladinina trenutna imovina šezdesetak milijuna kuna, na to je trebalo platiti poreze i doprinose koji bi iznosili otprilike polovicu iznosa.
"Dakle, ne samo da je imovina iznesena iz društva po nerealno niskim vrijednostima, čime je oštećen IGH, nego je istovremeno oštećen i državni proračun, kao i mirovinski i zdravstveni sustav, u milijunskim iznosima", ističe Rakar.
U budućim postupcima i država i dioničari tražit će namirenje od ortaka Paladine i Gljadelkina
Drugi mogući razlog zbog kojeg su ove isplate karakterizirane kao kapitalne transakcije kroz cijeli niz subjekata, koji su cijelo vrijeme pod punom kontrolom ortaka, jest prikrivanje krajnjeg korisnika s obzirom na to da je očito postojala svijest o nezakonitosti cijelog pothvata.
"Postojanje ovakvog ugovora dokazuje kako su Paladina i Gljadelkin u smislu Općeg poreznog zakona djelovali kao povezane osobe te ih se stoga može smatrati kao jedan subjekt, a s obzirom na to da su očigledno djelovali na štetu IGH i raznim metodama izvlačili vrijednost iz trgovačkog društva te su imovinom društva raspolagali kao svojom, očigledan je i proboj pravne osobnosti, što znači da će u budućem sudskom postupku država, ali i vjerovnici i preostali dioničari IGH moći tražiti namirenje nastale štete od ortaka", zaključuje Rakar.