U desetljećima dugom sukobu između Armenije i Azerbajdžana, potpisivanje mirovnog sporazuma u prisutnosti američkog predsjednika Trumpa bi mogao izgledati kao kraj neprijateljstava. Ali prije bi se reklo kako je to tek postaja na dugom putu, piše Deutsche Welle.
Radi se zapravo o jedva 40 kilometara dugom graničnom području na dalekom prijelazu između Europe i Azije. Do sad je ono imalo jedva nekakvu međunarodnu važnost, ali od kad su prometnice između Istoka i Zapada sve nesigurnije, sad i to područje postaje važnije.
To je kratak granični odsjek između države Južnog Kavkaza Armenije i Irana. Za te zemlje je to je životna žila kucavica. Sigurnost je ugrožena i zato što istočno leži stari neprijatelj Azerbajdžan, a zapadno njegova eksklava Nahčivan.
Azerbajdžansko vodstvo već dugo ustraje na kopnenoj vezi s tom eksklavom, ali bez armenskog nadzora nad tom tranzitnom rutom. Ujedno je riječ o važnom dijelu opsežnih infrastrukturnih planova Turske, "bratske države" Azerbajdžana.
Ionako mala Armenija strahuje za svoj opstanak i nipošto ne želi izgubiti još teritorija. Trasa je dio velikog sukoba između Armenije i Azerbajdžana oko kojeg su dvije zemlje desetljećima bezuspješno pregovarale uz međunarodno posredovanje.
No sada se čini da je rješenje pronađeno i to pod nazivom "Trumpov put do međunarodnog mira i blagostanja" (The Trump Route for International Peace and Prosperity – TRIPP). Sjedinjene Države mogle bi doista smiriti osjetljivu situaciju i to u stilu Trumpovih "dealova": američka vlada i Armenija sklopile bi sporazum o zajedničkom ulaganju za izgradnju i upravljanje tranzitnom rutom koja bi obuhvaćala željezničku prugu, cjevovode, elektro- i komunikacijske kabele — na 99 godina. Tom bi rutom Azerbajdžan dobio "nesmetan komercijalni pristup".
SAD bi tada osiguravao siguran protok tim koridorom dogovorom s "prvoklasnim operaterima", pod čime se misli na privatne sigurnosne tvrtke. Naglasak na "komercijalnom" rješenju važan je Armeniji jer država ugovorom ne predaje teritorij. U slučaju incidenata, armenske bi snage bile ovlaštene imati pristup koridoru.
Slična se zamisao, primjerice sa švicarskom sigurnosnom tvrtkom, već razmatrala uz europsko i njemačko posredovanje.
Rješenje je ipak postignuto s Trumpovim timom, premda vlada prilično nepovjerenje koliko će njegovo zalaganje trajati i koliko dobro razumije stanje na terenu. Ipak, dogovor se dugo pripremao pa je i Azerbajdžan pristao: Trumpov izaslanik Steve Witkoff već je sredinom ožujka bio u Bakuu na razgovorima. Trump Azerbajdžan poznaje i po tome što je ondje nekoć postojao Trump Tower.
U Washingtonu su se sada susreli Witkoff i predsjednik Ilham Alijev kako bi prisustvovali potpisivanju sporazuma, među ostalim između ExxonMobila i azerbajdžanskog energetskog koncerna SOCAR. Alijev želi učvrstiti položaj svoje zemlje kao globalne sile, a oslanja se na energetsku politiku koja zahtijeva velika ulaganja.
Korist ima i Washington: dobiva pristup dijelu graničnog područja prema Iranu. To što vodstvo u Teheranu nema mogućnost spriječiti taj razvoj pokazuje njegovu slabost nastalu nakon sukoba s Izraelom. Malo je vjerojatno da će predsjednik Masud Pezeškijan uspjeti uvjeriti armensko vodstvo da odustane od dogovora prilikom skorog posjeta.
Drugi gubitnik je Rusija. Politika Vladimira Putina dovela je do toga da je Rusija izgubila svoj dominantni položaj u regiji i teško će ga povratiti dok je zaokupljena ratom u Ukrajini. Ipak, ruske pogranične trupe i dalje su raspoređene na armenskoj granici s Iranom, zajedno s nekoliko tisuća ruskih vojnika. No sredinom kolovoza već treći put u Armeniju stižu američki vojnici za vojnu vježbu "Eagle Partner".
Tako se čini mogućom i prisutnost američke sigurnosne tvrtke u zemlji kojoj je nekad zaštitnik bila Rusija. Ipak, ceremonija kod Trumpa u Bijeloj kući već danima se kritizira, osobito među Armencima.
U pozadini su duboki strahovi i nepovjerenje, i to i prema premijeru Pašinjanu koji nespretno tumači vlastitom narodu što on to sad potpisuje. Protivnici mu predbacuju "rasprodaju Armenije" zbog opsežnih ustupaka Azerbajdžanu nakon što su Armenci 2023. definitivno izgubili regiju Gorski Karabah.
Osim toga, na obje su strane vidljive posljedice desetljećima duge ratne propagande. Tek se polako probija spoznaja da regija može napredovati samo ako se sukobi koji traju desetljećima konačno riješe mirnim putem.
Dogovor o tranzitnoj ruti uz sudjelovanje SAD-a važan je dio dugotrajnog procesa približavanja Armenije i Azerbajdžana. Druge su aspekte dvije države po prvi put dogovorile izravno, bez posrednika.