SPORAZUM koji su u američkoj Bijeloj kući potpisali srpski predsjednik Aleksandar Vučić i kosovski premijer Avdulah Hoti, uz blagoslov američkog predsjednika Donalda Trumpa, nazvan je povijesnim. Tako su ga opisali i Trump i srpska premijerka Ana Brnabić, među ostalima.
"Još jedan dan za koji su svi mislili da je nemoguć! Čestitke predsjedniku Srbije Vučiću i premijeru Kosova Hotiju za obvezivanje na ekonomsku normalizaciju! Ovo je veliki korak naprijed prema donošenju prosperiteta i mira Balkanu i svijetu. Ponosan sam što sam pomogao ovim liderima!" napisao je Trump na Twitteru prilikom potpisivanja.
Ali što ustvari znači sporazum između Kosova i Srbije, koja i dalje formalno drži Kosovo svojom odmetnutom pokrajinom i ne priznaje njenu neovisnost? Za početak, jasno je što, barem formalno, sporazum ne znači - međusobno priznanje državnosti. Ipak, jasno je da obje zemlje ne gledaju jednako na tu točku prijepora. Tako je Hoti nakon potpisivanja izjavio da bi sporazum "trebao voditi uzajamnom priznanju dviju zemalja".
Brnabić: Vučić je odbio potpisati priznanje Kosova
Međutim, srpska premijerka Brnabić naknadno je otkrila da je srpsko izaslanstvo predvođeno Vučićem ostalo zatečeno desetom točkom sporazuma, koja je navodno predviđala uzajamno priznanje, te da je Vučić to odbio jer priznanje predstavlja "crvenu crtu" za Beograd.
Umjesto toga, uključene strane, prvenstveno SAD, fokus su stavile na sporedne točke sporazuma - ili barem one koje bi trebale biti sporedne - poput kosovskog priznanja Izraela i srpskog premještanja svog veleposlanstva iz Tel Aviva u Jeruzalem, po uzoru na SAD. Trump je tako na Twitteru sporazum opisao kao, među ostalim, "još jedan veliki dan za mir na Bliskom istoku" jer su "većinski muslimansko Kosovo i Izrael pristali na normalizaciju odnosa i uspostavu diplomatskih odnosa".
Zbog toga je američki portal Slate protumačio sporazum kao Trumpov pokušaj da, nakon sporazuma o uspostavi diplomatskih odnosa između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata kojim se hvalio u kolovozu, predstavi svojevrsni nastavak koji bi sugerirao da su muslimanske zemlje, jedna za drugom, počele priznavati Izrael - zahvaljujući Trumpovoj pregovaračkoj vještini, naravno.
Trumpu priznanje Izraela na prvom mjestu, priznanje Kosova na drugom
Drugim riječima, Trumpu je normalizacija odnosa Kosova i Izraela očito daleko važnija od normalizacije odnosa Srbije i Kosova. No za razliku od UAE-a i drugih većinski muslimanskih zemalja, Kosovo se nije ni protivilo uspostavi diplomatskih odnosa s Izraelom. Izrael je zapravo oklijevao, prvenstveno zbog straha da će priznanje Kosova predstavljati presedan za međunarodno priznanje Palestine, piše Slate.
U svakom slučaju, Trumpovo bizarno sročeno objašnjenje, koje na prvi pogled izgleda kao da govori o Kosovu kao bliskoistočnoj zemlji, postalo je predmet ismijavanja na društvenim mrežama.
Mapu pravio fox news
Objavljuje Užasi postmoderne u Subota, 5. rujna 2020.
Pa ipak, daleko veći predmet ismijavanja postao je sam Vučić, kako zbog pomalo ponižavajućeg protokola, odnosno razmještaja sjedenja kojem ga je Trumpova administracija podvrgnula, tako i zbog njegovog snishodljivog i nesuvislog hvaljenja olovkom "kojom samo predsjednik Trump potpisuje" i "ključevima Bijele kuće" - tako da, kako je rekao, "može uvijek ući u Bijelu kuću".
>>Vučić: Trump mi je dao ključeve Bijele kuće da uvijek mogu ući u nju
Vučić nakon potpisivanja postao predmet sprdnje
A zbog ruske glasnogovornice ministarstva vanjskih poslova Marije Zaharove, koja se također našalila na račun Vučićevog sjedenja pred Trumpom, gotovo je došlo i do diplomatskog skandala između Beograda i Moskve.
>>Ruska glasnogovornica sprdala Vučića na Fejsu, on uzvratio: Primitivno i vulgarno
Najapsurdnija scena s potpisivanja sporazuma ipak je bila ona na kojoj Trump govori o premještanju srpskog veleposlanstva, na što Vučić, vidno zabezeknut, počinje listati dokument pred kamerama, kao da nije imao pojma za tu točku sporazuma koji je upravo potpisao.
Vučić se naknadno opravdavao da je "cijeli dan i cijelu noć svaku riječ provjeravao 500 puta" i da je zapravo bio zabrinut da nije potpisao krivi dokument. Naime, dokument koji su on i kosovski premijer potpisali, iako su slični, ustvari nisu identični. Zbog toga je i došlo do konfuzije oko toga tko je točno potpisao sporazum s kim. Dok je Vučić tvrdio da je potpisao sporazum s Washingtonom, a ne Prištinom, specijalni izaslanik predsjednika SAD-a za pregovore Kosova i Srbije Richard Grenell je objasnio da to nije točno, jer je Trump potpisao samo izjavu kojom obećava podržati normalizaciju na relaciji Kosovo-Priština.
Upitan zašto je onda Vučić tvrdio da nije potpisao sporazum s Kosovom nego SAD-om, Grenell je samo rekao kako "ne bi ni pokušavao razjasniti što je predsjednik Vučić mislio kada se obraćao srpskim medijima".
>>Vučić o snimci iz Bijele kuće: Ja sam 500 puta provjeravao svaku riječ
No što je konkretno dogovoreno u sporazumu, ne računajući odnose s Izraelom i odustajanje od korištenja 5G opreme "nepouzdanih dobavljača" - drugim riječima, kineskog Huaweija, protiv kojeg Trumpova administracija također vodi lobističku kampanju?
Brnabić: Povijesni sporazum koji se u ovom trenutku ne može shvatiti u potpunosti
Brnabić je rekla da se ovaj "povijesni" sporazum u ovom trenutku ne može "shvatiti u potpunosti". To je jedan način da ga se opiše. Drugi je onaj portala Balkan Insight, koji vodi regionalna nevladina istraživačka mreža Balkan Investigative Reporting Network, a prema kojem su se Beograd i Priština "u neku ruku složili da se u neku ruku ne slažu".
"Tri aktera upitnog legitimiteta proizveli su sporazum bez sporazma koji mijenja malo toga", piše Balkan Insight, ističući kako sporazum nema klasičnu snagu ugovora koji obvezuje potpisnice. Uostalom, vrijedi ponoviti, ne postoji jedinstveni dokument koji su potpisali i Vučić i Hoti.
>>Pogledajte sporazum koji su potpisali Trump, Vučić i Hoti
Naravno, dogovori o poboljšanju ekonomskih odnosa i zajedničkim ulaganjima i projektima autoceste, željezničke pruge, zračne linije Beograd-Priština, granične infrastrukture, zajedničkog ulaska u zonu, bez graničnih i carinskih kontrola, odnosno "mini-Schengen" s Albanijom i Sjevernom Makedonijom, međusobnim priznanjem diploma i certifikata, podjele jezera Gazivode/Ujmani kao pouzdanog izvora vode i energije, lociranja nestalih i povratka izbjeglica - sve su to pozitivni pomaci, no u isto vrijeme, uglavnom se radi o stavkama koje su obje strane već prihvatile u ranijim pregovorima.
Dogovor koji to nije
Ono najkonkretnije - dogovor da će i jedna i druga strana na godinu dana prekinuti svoje lobiranje da druge države priznaju, odnosno ne priznaju Kosovo - samo odgađa pronalazak rješenja za ključno i jedino uistinu bitno pitanje. Jer bez međusobnog priznanja Kosova i Srbije, sa ili bez promjene trenutne granice, svi ostali aspekti ne znače puno.
Uostalom, kako piše Balkan Insight, i Beograd i Priština mogli bi lako odustati od ove jednogodišnje pauze u svojim diplomatskim naporima, ako im se to pokaže politički oportunim. No dijelovi sporazuma koje su dvije strane prihvatile, a koje imaju malo ili nimalo veze s njihovim bilateralnim odnosima - priznanje Izraela, premještanje veleposlanstva u Jeruzalem, odbijanje "nepouzdanih" dobavljača 5G-a, proglašenje političkog (i oružanog) krila Hezbolaha terorističkom organizacijom - sve su to stavke koje primarno koriste Trumpovoj političkoj agendi, dok Beogradu i Prištini samo donose moguće komplikacije.