Detaljna simulacija otkrila je zastrašujući scenarij onoga što bi se moglo dogoditi ako Sjeverna Koreja odluči lansirati nuklearni balistički projektil prema Sjedinjenim Američkim Državama. U svijetu u kojem devet zemalja posjeduje nuklearno oružje, prijetnja takvog sukoba i dalje je prisutna zbog globalnih političkih napetosti, piše UNILAD.
Među nuklearnim silama su SAD, Velika Britanija, Francuska, Izrael, Pakistan, Indija, Kina, Rusija i Sjeverna Koreja. Video koji je kreirao The Infographics Show još 2022. godine detaljno razrađuje potencijalni napad korištenjem sjevernokorejskog projektila Hwasong-15, dvostupanjskog oružja sposobnog nositi tešku nuklearnu bojevu glavu.
Simulacija sugerira da bi Pjongjang mogao pribjeći "primitivnoj telefonskoj tehnologiji" kako bi naredba o lansiranju ostala tajna i izbjegla prisluškivanje. Međutim, unatoč pokušaju iznenađenja, američki obrambeni sustavi vjerojatno bi brzo detektirali termalni trag projektila, što bi pokrenulo hitno upozorenje i provjeru prijetnje.
Nakon potvrde, informacija bi stigla do Bijele kuće, a predsjednik bi se uputio u kriznu sobu kako bi pratio podatke u stvarnom vremenu. Istovremeno, Tajna služba započela bi pripreme za evakuaciju predsjednika na sigurnu i strogo tajnu lokaciju. "Ako je projektil usmjeren na Bijelu kuću, predsjednik ima manje od 40 minuta da je napusti", navodi se u videu.
Američki ratni brodovi, opremljeni presretačima kratkog dometa, pozicionirali bi se kako bi pokušali uništiti projektil izvan Zemljine atmosfere, ciljajući ga u fazi spuštanja. Na kopnu, Sjeverno zapovjedništvo oružanih snaga SAD-a aktiviralo bi kopneni obrambeni sustav, dizajniran za presretanje projektila u srednjoj fazi leta pomoću presretača znatno većeg dometa.
Video napominje da sjevernokorejski projektili mogu dosegnuti i istočnu obalu SAD-a, ali bi napadi na zapadnu obalu bili znatno precizniji. Istodobno bi takozvani "zrakoplovi sudnjeg dana" poletjeli bi na sigurnu visinu kako bi izbjegli uništenje na tlu, a predsjednik bi se vjerojatno nalazio u zrakoplovu Air Force One.
Dok bi se obrana razvijala, zrakoplovi sposobni nositi nuklearno oružje pripremali bi se za mogući protunapad, a flota podmornica s nuklearnim balističkim projektilima također bi bila u stanju pripravnosti. Nakon što bi američka računala odredila putanju, visinu i brzinu neprijateljskog projektila, poslala bi podatke presretačima koji bi, u idealnom scenariju, uspješno uništili prijetnju.
Ipak, čak i uspješno presretanje ne bi značilo kraj. Predsjednik bi u tom trenutku mogao zatražiti od Kongresa službenu objavu rata Sjevernoj Koreji, što znači da bi spriječeni napad bio tek početak mnogo većeg sukoba.