Godine 1471., u razdoblju nemira i borbe za prevlast u Skandinaviji, Švedska je pronašla svog junaka u Stenu Stureu Starijem, čovjeku čija je odlučnost i strategija spasila naciju od danske dominacije. Dana 10. listopada te godine, na poljima Brunkeberga, blizu današnjeg Stockholma, Sten Sture vodio je švedske snage do pobjede u ključnoj bitci protiv danskog kralja Kristijana I.
Ova bitka, poznata kao Bitka kod Brunkeberga, nije samo osigurala švedsku autonomiju unutar Kalmarske unije, već je učvrstila Sturea kao narodnog vođu i simbol otpora. Njegova hrabrost i sposobnost ujedinjavanja razdvojenog plemstva i seljaka postavili su temelje za buduću švedsku neovisnost, a njegovo nasljeđe i danas živi kao primjer borbe za slobodu.
Kalmarska unija, osnovana 1397. godine, ujedinila je Dansku, Norvešku i Švedsku pod jednom krunom, pod vodstvom danskih kraljeva. Iako je cilj bio stvoriti stabilnu skandinavsku silu, unija je često bila izvor sukoba, posebice za Švedsku, čiji su plemići i seljaci često osporavali dansku dominaciju. Do sredine 15. stoljeća, švedski otpor danskoj vlasti rastao je, potaknut teškim porezima, centralizacijom moći i čestim zanemarivanjem švedskih interesa.
Sten Sture Stariji, rođen oko 1440. godine, potjecao je iz ugledne švedske plemićke obitelji. Njegov ujak, Karl Knutsson, bio je kralj koji se tri puta borio za švedsku krunu, pružajući mladom Stenu uzor u otporu.
Godine 1470., nakon smrti Karla Knutssona, Sten je izabran za regenta Švedske, što je bila pozicija sličnoj kraljevskoj, ali unutar okvira Kalmarske unije. Njegov zadatak bio je delikatan: ujediniti švedsko plemstvo, smiriti pobunjene seljake i suprotstaviti se danskom kralju Kristijanu I., koji je nastojao učvrstiti svoju vlast nad Švedskom.
Kristijan I., kralj Danske i Norveške, suočavao se s financijskim problemima i unutarnjim pobunama, ali je bio odlučan u namjeri da zadrži Švedsku pod svojom kontrolom. Godine 1471., iskoristio je unutarnje podjele u Švedskoj - sukobe između Sturea i dijela plemstva, uključujući nadbiskupa Jakoba Ulvssona i obitelj Oxenstierna - kako bi pokrenuo vojnu kampanju.
Danska vojska, podržana njemačkim plaćenicima iz hanzeatskih gradova, iskrcala se u ljeto 1471. s ciljem zauzimanja Stockholma, tadašnje srži švedske političke i gospodarske moći.
Sten Sture, svjestan inferiornosti svojih snaga u broju i opremi, oslanjao se na strategiju i narodnu podršku. Mobilizirao je seljačke milicije iz regija Dalarna i Uppland, čiji su rudari i farmeri bili poznati po borbenom duhu. Također je pridobio ključne plemiće, poput Nilsa Bossona Sturea, svog rođaka, i uspio ujediniti različite frakcije pod zajedničkim ciljem obrane Švedske. Njegova karizma i govori, u kojima je pozivao na slobodu od "danskih jarma", inspirirali su narod, čineći ga više od vođe – simbolom otpora.
Dana 10. listopada 1471., na brdovitom terenu Brunkeberga, sukobile su se dvije vojske. Kristijan I. vodio je oko 12.000 vojnika, uključujući teško oklopljenu konjicu i profesionalne plaćenike, dok je Stureova vojska brojila oko 10.000 ljudi, uglavnom seljaka i lako naoružanih boraca. Danske snage zauzele su strateške položaje na brdu, oslanjajući se na artiljeriju i formaciju kopljanika, dok su Stureove trupe bile razmještene u šumi i na padinama.
Sture je iskoristio teren u svoju korist. Dok je dio njegovih snaga, pod vodstvom Nilsa Bossona, izvodio frontalni napad kako bi privukao pažnju Danaca, Sture je s glavninom vojske izveo obuhvatni manevar kroz šumu. Ovaj iznenadni bočni napad izazvao je paniku u danskim redovima.
Seljačke milicije, naoružane sjekirama i kopljima, probile su danske linije, dok je konjica pod Knut Posseom dodatno razbila njihovu formaciju. Ključni trenutak bio je ranjavanje Kristijana I., koji je pogođen ostacima topovske kugle u lice, što je demoraliziralo njegove trupe.
Do večeri, danska vojska bila je u bijegu, ostavljajući za sobom stotine mrtvih, uključujući nekoliko visokih zapovjednika. Stockholm je ostao u švedskim rukama, a Stureova pobjeda učvrstila je njegov autoritet kao regenta. Bitka je bila ne samo vojni trijumf, već i simbol narodnog otpora, jer su seljaci igrali ključnu ulogu u porazu profesionalne vojske.
Pobjeda kod Brunkeberga imala je dalekosežne posljedice. Kalmarska unija, iako formalno netaknuta, izgubila je stvarnu moć nad Švedskom, koja je dobila de facto autonomiju. Sten Sture Stariji vladao je kao regent do 1497. godine, a zatim ponovno od 1501. do svoje smrti 1503., boreći se protiv unutarnjih i vanjskih neprijatelja.
Njegova vladavina bila je obilježena naporima za jačanje švedske ekonomije, posebice rudarstva u Dalarni, i smanjenjem danskog utjecaja.
Međutim, Sture nije bio bez mana. Njegova borba s plemstvom i crkvom često je izazivala unutarnje sukobe, a njegova politika favoriziranja seljaka stvorila je napetosti s aristokracijom. Ipak, njegova pobjeda 1471. godine učinila ga je narodnim herojem, a Brunkeberg se i danas pamti kao trenutak kada je Švedska odbila strani jaram.
Sten Sture Stariji umro je 1503. godine, ali njegov duh nastavio je živjeti u švedskoj borbi za potpunu neovisnost, koja je konačno ostvarena 1523. godine pod Gustavom Vasom. Bitka kod Brunkeberga ostala je simbol švedskog otpora, a Sture je postao legenda, često slavljen u narodnim pjesmama i povijesnim zapisima.
Danas, spomenik na mjestu bitke u Stockholmu podsjeća na njegovu hrabrost, dok se njegovo ime povezuje s počecima švedskog nacionalnog identiteta.