Godinama je Solana gradila snažnu kulturu "stakinga", prakse u kojoj vlasnici kriptovaluta delegiraju svoje tokene validatorima kako bi osigurali mrežu, pri čemu je više od dvije trećine ukupne ponude SOL-a na taj način zarađivalo prinos od otprilike 6% godišnje. No, pojava novih fondova kojima se trguje na burzi (ETF-ova), a koji ne sudjeluju u "stakingu", mogla bi iz temelja promijeniti ovu dinamiku, piše CryptoSlate.
Aktivno sudjelovanje na mreži sada se suočava s novim konkurentom: ETF-ovima koji ili ne mogu ili ne žele ulagati (stakeati) svoje SOL tokene. Primjerice, ChinaAMC Solana ETF iz Hong Konga, koji je počeo s trgovanjem 27. listopada, izričito ne ulaže imovinu fonda. S druge strane, u SAD-u već postoje tri proizvoda koja omogućuju "staking": REX-Ospreyjev SSK, Bitwiseov BSOL i Grayscaleov GSOL. Ovi fondovi nalažu svom skrbniku da delegira tokene i distribuira nagrade umanjene za naknade. Ta podjela stvara svojevrsni prirodni eksperiment: hoće li veliki kapital iz ETF-ova koji ne sudjeluju u "stakingu" iscrpiti Solaninu validatorsku ekonomiju ili će mehanizam prinosa povući likvidnost natrag na mrežu?
Odgovor ovisi o tome koji će model prevladati. ETF-ovi bez "stakinga" investitorima nameću čisti trošak. Primjerice, ChinaAMC naplaćuje 1,99% naknade u prvoj godini, čime se potencijalni prinos od 6% pretvara u negativnu razliku od 2% u odnosu na spot cijenu. S druge strane, fondovi koji omogućuju "staking", poput SSK-a, mogu ostvariti pozitivan prinos, prenoseći ulagačima otprilike 4,8% do 5,1% nakon odbitka naknada. No, ta pogodnost dolazi s rizikom centralizacije. Prospekt SSK-a dopušta skrbniku da samostalno bira validatore, što znači da bi se milijarde dolara mogle sliti prema malom broju odabranih, koncentrirajući moć u rukama institucija umjesto zajednice.
Solanin model nagrađivanja za "staking" dizajniran je da se sam ispravlja. Inflacija se proporcionalno distribuira svim sudionicima, pa kada postotak uloženih sredstava padne, ista količina nagrada dijeli se na manji broj sudionika, što automatski podiže godišnji postotni prinos (APY) za svakog od njih. To stvara poticaj da se kapital vrati na mrežu dok se ne uspostavi nova ravnoteža.
Matematika je jednostavna: uz cirkulirajuću ponudu od oko 592,5 milijuna SOL-a i 67% uloženih sredstava, priljev od 1,5 milijardi dolara u ETF-ove bez "stakinga" smanjio bi udio uloženih sredstava na 65,7%. To bi podiglo APY sa 6,06% na otprilike 6,18%. S priljevom od 5 milijardi dolara, APY bi porastao za 41 bazni bod, a s 10 milijardi dolara za čak 88 baznih bodova.
To znači da ETF-ovi bez "stakinga" ne uništavaju prinose na mreži, već ih blago povećavaju. Što je veća količina neuloženog SOL-a u ETF-ovima, to nativni "staking" postaje privlačniji za svakoga tko može izravno držati i delegirati svoje tokene. Umjesto da iscrpljuju sustav, ovi fondovi zapravo djeluju kao subvencija za aktivne sudionike na mreži, koncentrirajući nagrade među onima koji nastavljaju ulagati.
ETF-ovi koji omogućuju "staking" mijenjaju računicu. Ako fondovi poput SSK-a delegiraju svoju imovinu, udio uloženih sredstava ostaje stabilan, ali odabir validatora prelazi iz ruku zajednice u ruke skrbnika i sponzora fondova. To je operativno slično načinu na koji je Lido koncentrirao "staking" na Ethereumu, gdje je u jednom trenutku kontrolirao gotovo trećinu uloženog ETH-a, izazivajući ozbiljnu zabrinutost zbog centralizacije.
Ipak, situacija sa Solanom je drugačija. Mnogi ETF-ovi, posebno u Aziji, ne sudjeluju u "stakingu" i stoga ne mogu koncentrirati moć. Oni koji to čine, poput europskih proizvoda CoinSharesa i 21Sharesa, nude manji prinos od nativnih likvidnih "staking" tokena (LST) kao što su JitoSOL ili Marinade, koji obično donose 5 do 6% prinosa uz minimalne naknade. Zbog te razlike u prinosu, uloženi ETF-ovi prvenstveno su namijenjeni računima koji ne mogu izravno držati kriptovalute, poput mirovinskih fondova i reguliranih institucija.
Pravi rizik leži u koncentraciji delegacija unutar malog broja fondova koji sudjeluju u "stakingu". Ako šačica skrbnika dobije većinu institucionalnog kapitala, Solanina validatorska scena mogla bi se nagnuti prema subjektima s jakom infrastrukturom za usklađenost s propisima i pravnim sjedištem u SAD-u. Takav razvoj događaja mijenja sigurnosni profil mreže, čineći je ovisnijom o institucionalnim skrbnicima nego o podršci zajednice.
Odluka američkog SEC-a iz rujna da snizi kriterije za uvrštenje spot kripto ETF-ova otvorila je vrata za proizvode vezane uz kriptovalute osim Bitcoina i Ethereuma. To znači da bi veliki igrači poput BlackRocka, Fidelityja i VanEcka uskoro mogli podnijeti zahtjeve za Solana ETF-ove. JPMorgan predviđa da bi u prvoj godini američki SOL ETF-ovi mogli privući 1,5 milijardi dolara, što je značajan iznos koji čini oko 1,3% cirkulirajuće ponude Solane.
Ako većina tog kapitala završi u fondovima bez "stakinga", nativni APY će skromno porasti. Ako, pak, prevladaju proizvodi koji omogućuju "staking", ubrzat će se koncentracija moći među validatorima. U scenariju s priljevom od 5 milijardi dolara, što je vjerojatno ako cijena Solane poraste, to bi predstavljalo preko 4% ponude. Ako taj kapital ostane neuložen, APY na mreži raste, čineći nativni "staking" još privlačnijim. Ako se uloži putem ETF-ova, skrbnici će usmjeravati milijarde dolara, postajući ključni akteri u Solaninom konsenzusu.
Budući razvoj ovisit će o tri ključne varijable.
Ključno je pratiti kojim će validatorima skrbnici ETF-ova delegirati sredstva. Ako većina institucionalnog kapitala ode malom broju velikih validatora, ekonomija mreže će se nagnuti prema subjektima koji mogu servisirati ETF-ove, a ne onima koji daju prioritet decentralizaciji.
Brzina rasta imovine u ETF-ovima odredit će razmjere utjecaja. Ako potražnja nadmaši očekivanja, pitanje više neće biti hoće li doći do promjena, već koliko brzo će one preoblikovati validatorsku scenu.
Zajednica aktivno raspravlja o politici nagrađivanja. Prijedlog SIMD-228 iz 2025., koji je imao za cilj učiniti inflaciju dinamičnom, nije prošao, ali pokazuje da se razmatraju promjene koje bi mogle utjecati na ravnotežu između ETF-ova i nativnog "stakinga".
Na kraju, ključno pitanje nije hoće li ETF-ovi uništiti staking, već kako će se upravljati institucionalnim kapitalom koji donose. Pitanje je hoće li taj kapital ostati pasivan ili će početi aktivno oblikovati Solaninu ekonomiju iznutra.