BRITANSKI fizičar i astronom Brian Cox, poznat kao "rock zvijezda znanosti", ponovno dolazi u Hrvatsku, nakon što je 2024. rasprodao Lisinski i oduševio publiku. Ovog puta stiže nam s još ambicioznijim showom Emergence (nastajanje), koji će spojiti više područja - od astronomije i biologije do estetike, filozofije i etike.
Podsjetimo, njegov prethodni znanstveni spektakl Horizons - A 21st Century Space Odyssey obišao je svijet, privukao gotovo pola milijuna ljudi i srušio njegove prijašnje rekorde prodaje za znanstvene turneje.
Novi multimedijski spektakl, koji ćemo imati prilike vidjeti 16. rujna 2026. u Dvorani Vatroslava Lisinskog, bavit će se temama nastanka, razvoja i složenosti svemira - od crnih rupa, preko nastanka života do ljudskog mozga. Za Index smo ga pitali što nam novog sprema.
Bio sam već prije u Zagrebu prije mnogo godina, ali nikada nisam imao nastup ili predavanje u Hrvatskoj, pa sam bio iznenađen i oduševljen reakcijom publike. Bilo je prekrasno. Nisam ni sanjao da će nastup biti rasprodan. Publika mi se učinila jako entuzijastičnom, obrazovanom i zainteresiranom. Zato sam, kad smo počeli planirati ovu turneju, odmah rekao - moramo se vratiti u Hrvatsku.
Vaša nova predstava nosi naziv Emergence. Što vas je inspiriralo da spojite teme poput astrofizike, biologije, filozofije i etike u jednu naraciju? Mislite li da znanost danas ima odgovornost da se uključi u dijalog s humanističkim znanostima?
Inspiraciju za predstavu pronašao sam u knjizi "Šesterokutna pahuljica snijega" koju je Johannes Kepler napisao oko 1610. To je jedna od ranih knjiga koje opisuju početke onoga što zovemo modernom znanošću. Moderna znanost počinje u Europi krajem 1500-ih i početkom 1600-ih. Kepler je, naravno, najpoznatiji po zakonima gibanja planeta koji su doveli do Newtonova zakona gravitacije. U tom kratkom razdoblju počinjemo prepoznavati znanost kakvu danas poznajemo. Tu je fascinantno pitanje – zašto je baš tada naše razumijevanje prirode naglo ubrzalo?
Od tada je prošlo samo 400 godina. Kepler je u 1600-ima razmišljao o tome kako se planeti – te svijetle točke na nebu – gibaju. Danas smo već poslali letjelice na sve njih. Znamo kako su nastali, tražimo život na nekima, znamo koliko je svemir star, koliko galaksija postoji. Znanost je dramatično napredovala. Tako da se dio predstave bavi upravo time – ne samo onime što smo otkrili, već i kako smo to uspjeli.
U jednom dijelu predstave koristit ću najnovije slike koje možemo dobiti – svaki se tjedan pojavljuju nove, primjerice s teleskopa James Webb.
Danas smo suočeni s ogromnom količinom informacija. Neke su pouzdane, neke nisu. Ključno pitanje je – kako učimo razumjeti prirodu? Jer u svijetu prepunom mišljenja, ideja i internetskih "činjenica", vrlo je teško razlikovati što je stvarnost, a što fikcija. Mislim da predstava ima i političku ili polemičku dimenziju – pokušava odgovoriti na pitanje kako smo uopće došli do razumijevanja prirodnih zakona?
Povijest pokazuje da je usponima autoritarnih režima često prethodio gubitak povjerenja u znanstvenike, znanost i institucije. U vremenu teorija zavjere i dezinformacija te jačanja populizama, što smatrate ključnom ulogom znanstvenika u javnoj sferi?
Slične političke probleme već smo vidjeli. Richard Feynman, poznati dobitnik Nobelove nagrade, o tome je pisao još 1950-ih. Smatrao je da znanstvenici imaju dužnost govoriti ne samo o tome kako dolazimo do znanja, već i kada ne znamo odgovor na neko pitanje. Jer znanost je izgrađena na ideji da ne znamo sve, da još mnogo toga treba razumjeti.
To se odnosi i na pitanja o tome kako organiziramo društvo. Feynman je napisao jedan prekrasan esej "Vrijednost znanosti" u kojem je rekao da je demokracija priznanje da ne znamo kako najbolje voditi zemlju, jer se okolnosti i vlasti mijenjaju. Demokracija je spremnost da svakih nekoliko godina promijenimo način na koji organiziramo društvo.
Znanost je primjer, vjerojatno najuspješniji, kako možemo, ne pretpostavljajući da znamo sve, pažljivim razumijevanjem, stvoriti točnu sliku svijeta. To je jedan od temelja našeg društva.
Znanstvenici nemaju nikakvu posebnu moć da odlučuju kako bi društvo trebalo organizirati. Oni su građani poput svih ostalih. No ono što imaju je iskustvo u stjecanju pouzdanog znanja o složenim stvarima. Mislim da o tome trebamo govoriti – i upravo je to tema predstave.
Zamislite ovo: da uzmete nekoga iz starog Egipta, iz 3000. g. pr. Kr., i preselite ga u Europu 1500-ih – on ne bi bio previše iznenađen. Zgrade bi bile malo drukčije, ali pogled na svijet se još nije bitno promijenio. No ako biste nekoga iz 1500. preselili u 1700. ili 1800., našao bi se u potpuno drukčijem svijetu. Imali bismo već teorije o silama prirode, mjerili bismo udaljenosti do planeta i zvijezda – sve se odjednom mijenja.
Vrijednost znanosti je u tome što smo pronašli način kako steći znanje o prirodi – i to se znanje može proširiti i na druge aspekte života.
Na vašem prošlom nastupu u Zagrebu uspjeli ste objasniti kompleksne koncepte poput protoka vremena u blizini crnih rupa na način koji je bio prilično jasan i laicima i stručnjacima. Budući da uključujete i teme iz drugih znanosti, umjetnosti i humanistike, mogu li se i tu očekivati slični 'aha efekti'?
Mislim da je u mojim predstavama uvijek bilo elemenata humanistike. Ne dijelim znanost, umjetnost i humanistiku - sve su to pokušaji da razumijemo svoje mjesto u svemiru.
Naravno, teme koje ću obrađivati u ovoj predstavi bit će nešto drukčije. Bit će govora o kvantnoj mehanici i fizici čestica, što ranije nisam dublje obrađivao. Bit će i puno astronomije, ali i povijesti. U posljednje vrijeme čitam mnogo povjesničara koji se bave razvojem moderne znanosti, pa ću se osvrnuti i na te ideje. Neću ići u prevelike detalje jer nisam povjesničar, no pokušat ću prenijeti suvremeno razumijevanje tog razdoblja.
Razvoj umjetne inteligencije posljednjih godina donosi fascinantne pomake u raznim područjima, ali i određene rizike. Jeste li više optimist ili pesimist kada je riječ o AI-u?
Dotaknut ću se područja koja će, po meni, u narednim desetljećima značajno promijeniti svijet. Jedno od njih je AI, drugo je industrijalizacija svemira. Oba će donijeti duboke promjene. Već smo to doživjeli – industrijska revolucija, digitalna revolucija, uspon interneta. Još uvijek se nosimo s nekim posljedicama tih promjena, kao što su dezinformacije i problemi društvenih mreža.
Izazov s novim tehnologijama je osigurati da njihovi učinci budu pozitivni za sve. Tu do sada nismo bili baš uspješni. Industrijska revolucija bila je izrazito disruptivna, a koristi su došle kasnije i bile su nejednako raspoređene.
Dotaknut ću se toga u smislu da ću podsjetiti kako smo već prošli kroz takve revolucije te što možemo iz njih naučiti. Snažne tehnologije nose i prijetnje i potencijalne koristi. Na nama je da mudro upravljamo tim razvojem.
Jedna važna stvar kod AI-a i industrijalizacije svemira je da traže globalna rješenja. Moramo surađivati kao civilizacija kako bismo iskoristili njihove prednosti i smanjili rizike. To gledam kao pozitivnu stvar jer nas tehnologije tjeraju da surađujemo.
Za kraj - ako biste morali izdvojiti jednu znanstvenu ideju ili otkriće koje bi moglo promijeniti naše razumijevanje svemira - sada ili u budućnosti - što bi to bilo?
Mislim da bi otkriće života izvan Zemlje imalo najveći utjecaj. To može biti otkriće mikroba na Marsu ili na mjesecima Jupitera ili Saturna, ili pak dokazi o inteligenciji negdje u svemiru. Bilo što od toga temeljno bi promijenilo način na koji vidimo sebe i svoje mjesto u svemiru.