POČELA je škola. Zgrada bivše političke škole u Kumrovcu je zatvorena davnih dana, a događanja posljednjih tjedana, mjeseci i godina nam pokazuju da njen duh i dalje itekako živi na svim stranama političkog spektra. Kreiranje političkih podanika, a ne slobodnih ljudi je postalo naš moral/običaj jer kritički uopće ne propitujemo događanja oko nas. Kada u društvu ne postoji sustav vrijednosti ili apsolutni normativ, onda ponašanje većine definira što je moralno. Ali ne prave većine - koju čine punoljetni građani u Hrvatskoj - nego većine koja kontrolira državne resurse, a to je politički establišment.
Otkako sam se vratio u Hrvatsku, nikad mi nije bilo jasno kako je u društvu postalo "normalno", bez kritičkog osvrta, komentirati "dobivanje poslova preko veze". "Dobivanje poslova preko veze" je modus operandi većine političkih opcija u RH u cilju kupovanja političkih glasova, te se tako stvara povratna sprega podaništva tj. smanjuje se kvantum slobodnih građana u društvu.
Sustav je dizajniran da stvara podanike
No osnovno pitanje je - čini li prilika lopova ili mi školujemo podanike? Ispada da je ovo drugo. No školovanje nije samo odgovornost obrazovnog sustava nego integrativni pristup u cijelom društvu. Problem je što se cijeli državni, a samim time politički, pa onda i obrazovni sustav nije promijenio od vremena bivše države na ovim područjima i dizajniran je da stvara podanike i unaprijed predefinira vašu poziciju u društvu. Način je to funkcioniranja društva koji je bio kalibriran na plansku ekonomiju, ali nije funkcionalan u tržišnoj ekonomiji, gdje građani imaju svoje slobode i prava definirane Ustavom.
Prema istraživanju YSSE-a za 2019. rađenom na više od 10.000 ispitanika u dobi od 14 do 29 godina, pronađeni su poražavajući rezultati za cijelu regiju. U Hrvatskoj 51 posto mladih misli da je za dobivanje posla potrebno članstvo u stranci, dok čak 79 posto misli da su potrebne veze s osobama na poziciji moći. Društvo u kojem je tvoja vrijednost kao radnika mjerena time "koga poznaš", a ne intrinzičnom produktivnosti dobivenoj kroz minimalno 12 ili maksimalno 20 godina školovanja, osuđeno je na propast.
Slovenija, Rumunjska i Bugarska kao članice Europske unije imaju skoro dva puta manji postotak od nas, a razlog je ranije pristupanje tržišta rada Unije, tj. mladi su shvatili da ne trebaju ovisiti o nekakvom lokalnom aparatčiku da bi se ostvarili, nego im je otvoreno tržište rada cijele Europske unije. Taj će val kod nas vrlo brzo doći s većim EU-integracijama.
Izvor: https://soe.fes.de/features/youth-studies
Drugi problem, također vidljiv, taj je da je obrazovni sustav kalibriran da školuje buduće zaposlenike, a ne poslodavce. Razlog ovome je dvojaki. Prvi je taj da, kao i prije, država i dalje kontrolira kreaciju kapitala na većini tržišta, tj. postavlja se pitanje koja bi bila razina ekvilibrijskog kapitala da pristup stvaranju kapitala imaju ljudi s idejama, a ne samo politički povezane osobe. Drugo je ostavština obrazovnog sustava iz prošlosti, koji ne potiče slobodu razmišljanja, kritičko razmišljanje, kreativnosti i inovacije, nego je usmjeren na bubanje napamet.
Hrvatskoj trebaju inovatori i kreatori te propitkivači statusa quo, dosta je bilo kreiranje podanika. Dalje, hipoteza "ne talasaj sine" je i dalje prisutna u društvu, baš kao i manjak volje za preuzimanjem rizika, jer i dalje se očekuje da država riješi sve naše probleme, što je i vidljivo u sljedećem grafu. U istoj studiji 41 posto mladih u Hrvatskoj je izrazilo želju da radi u javnom sektoru, dok 20 posto u njoj zaista radi. U održivoj ekonomiji taj postotak ne bi trebao biti veći od 15 posto. Ako mladi ne budu željeli više i bolje, te ne budu spremni na rizike, tko će onda to željeti i biti?
Osnovno pitanje je...
Isplati li se školovati u Hrvatskoj? Moje osobno mišljenje je da se apsolutno isplati i potvrđeno je usporednim podacima sa zemljama Unije. Viša razina obrazovanja uvijek donosi veću prosječnu zaradu (u usporedbi s razinom obrazovanja koja je odmah ispod). Hrvatska je tu na četvrtom mjestu i otprilike svaka sljedeća razina donosi malo veće postotno povećanje od prethodne razine obrazovanja, npr. magisterij i doktorat donose najviše - oko 17 posto.
No vrag se, kao i uvijek, krije u detaljima i povezan je s prijašnjim grafovima. Kod nas je politika postavila velike ulazne barijere da se postane magistar ili doktor znanosti, barem u društvenim znanostima. Mehanizam djelovanja je jednostavan - za magisterij i doktorat su postavljene školarine mjerene u desecima tisuća eura. Rijetke će firme u privatnom sektoru platiti takvu vrstu obrazovanja, tako da se doktorati većinom plaćaju od strane državnog i javnog sektora i to upravo onima s početka teksta.
Plaća se politički povezanima, a ne sposobnima i inteligentnima. Tako da smo u posljednjih 30 godina stvorili inflaciju doktora i magistara znanosti koji to iskonski nisu, nego su u funkciji politike i aktiviraju se po potrebi. Ujedno smo spustili kriterije za dobivanje titula, što je unazadilo većinu sveučilišta u Hrvatskoj.
Izvor: Eurostat, Structure or Earnings Survey 2018
Uz percepciju dobivanja poslova preko veze, spuštanje ljestvica u obrazovnom sustavu, te političku selekciju dobivanja najviših obrazovnih titula, ogroman problem u društvu je i percepcija kupovanja ocjena i ispita.
Ako uspoređujemo podatke YSSE-a, u 2015. 23 posto mladih je vjerovalo da se na institucijama i sveučilištima u Hrvatskoj ispiti i ocjene kupuju, dok je taj postotak skočio na 49 posto u 2019. Ako svaka druga mlada osoba vjeruje da se ispiti kupuju, postavlja se pitanje - tko onda uopće uči u Hrvatskoj i kako to utječe na motivaciju za učenje budućih naraštaja?
Obrazovani sustav je iznimno bitan
Sve ove stavke nam dosta govore o našem sustavu vrijednosti i kako valoriziramo obrazovanje u društvu. Kako Aristotel kaže, oni koji odgajaju djecu bi trebali biti više cijenjeni nego oni koji ih proizvode jer ovi su im samo dali život, dok su im učitelji dali umjetnost življenja. Prema podacima Structure of Earnings Survey iz 2018., prosječne plaće u Hrvatskoj u obrazovnom sustavu su za 9 posto niže od ostatka ekonomije. Kako tretiramo osobe koje nam uče djecu, takva će nam biti i budućnost.
Izvor: Eurostat, Structure or Earnings Survey 2018
No mislim li da svima treba povećati plaću jednako - apsolutno ne! Rekao bih da je obrazovni sektor u Hrvatskoj u prosjeku potplaćen, a pojedinačno su neki previše plaćeni. I to pokazuju moja istraživanja. Graf je dio mojih trenutnih istraživanja i prikazuje prosječan broj bodova na državnoj maturi iz matematike i hrvatskog jezika po školama. Svaka točka je jedna škola.
Biste li učitelja u donjem lijevom kutu platili jednako kao i onog u gornjem desnom kutu, ako to ima izravan utjecaj na budućnost vaše djece? Obrazovni sustav je iznimno bitan jer komparativna prednost pojedine zemlje dolazi upravo iz veće produktivnosti rada. Proces prenošenja znanja s jedne generacije na drugu postaje iznimno važan za budući razvoj zemlje, a samim time i važnost učitelja/profesora.
Osnovni promašaj hrvatskog obrazovnog sustava je što mi nagrađujemo "input" profesora, a ne proizvodni "output". Mi trenutno nagrađujemo utrošeno vrijeme (na nastavi, dopunska, razredništvo itd.), a ne koliko si ti, profesore, moje dijete osposobio znanjem i/ili kognitivnim/nekognitivnim vještinama. Iz ranije navedenog očito je da je u posljednjih trideset godina sustav kreiran za manjinu koja je dobro politički umrežena i većinu koji su tretirani kao "građani drugog reda". Ako je već sve unaprijed određeno - zašto se uopće školovati?
Učite uvijek radi sebe, ne zbog drugih
Ponovit ću svoju poruku školarcima za prvi dan škole, poruku za buduće Nikole Tesle i Ivane Brlić-Mažuranić. Djeco moja, bez obzira na situaciju u društvu koja relativizira obrazovanje, zapamtite nekoliko smjernica koje su meni pomogle na mojem znanstvenom putu. Obrazovanje nije relativno, ono je apsolutno. Uvijek će biti trenutaka kada ćete se propitkivati, ali nemojte, jer uvijek će biti osoba koje razumiju vrijednost obrazovanja.
Obrazovanje ne prosvjetljuje samo vas nego vaš sjaj prosvjetljuje i ljude oko vas. Učite uvijek radi sebe, ne učite zbog drugih. Ne morate imati sve petice, sve dok ste sami uvjereni da ste dovoljno savladali gradivo. Petice i četvorke su samo broj na papiru, bitno je što ćete tim znanjem kasnije napraviti. Učite jer vam to hrani duh i oplemenjuje vas kao osobu. A sad, u školu i učite, jer u svakom od vas se skriva bolja budućnost za sve nas! Samo je morate pronaći sami. A mi odrasli ćemo se i dalje nastaviti boriti da vam pružimo bolje uvjete za školovanje i život.