Nevjerojatan eksperiment proveden na glavonošcima još jednom je potvrdio koliko je važno ne podcjenjivati inteligenciju životinja. U studiji iz 2021. godine, sipe su podvrgnute prilagođenoj verziji slavnog 'marshmallow testa', a rezultati su otkrili da se u njihovim mozgovima događa mnogo više nego što se dosad pretpostavljalo, piše Science Alert.
Znanstvenici vjeruju da se njihova sposobnost učenja, predviđanja budućih nagrada i prilagodbe ponašanja vjerojatno razvila kako bi im pružila ključnu prednost u surovom morskom svijetu gdje vrijedi pravilo 'pojedi ili budi pojeden'.
Slavni 'marshmallow test', izvorno poznat kao Stanfordov eksperiment, vrlo je jednostavan. Djetetu se ponudi sljezov kolačić (marshmallow) uz obećanje da će, ako ga ne pojede 15 minuta, dobiti još jedan. Sposobnost odgađanja zadovoljstva pokazuje kognitivne vještine poput planiranja budućnosti.
Zbog svoje jednostavnosti, test je prilagođen i za životinje. Iako im se ne može verbalno objasniti, životinje se može naučiti da će dobiti bolju hranu ako pričekaju. Osim nekih primata i pasa, test su uspješno prošle i vrane.
Znanstvenici su već ranije utvrdili da sipe (Sepia officinalis) mogu preskočiti jutarnji obrok od rakovog mesa ako nauče da ih za večeru čeka poslastica - škampi. Kako bi potvrdili da se radi o samokontroli, tim predvođen bihevioralnom ekologinjom Alexandrom Schnell sa Sveučilišta Cambridge osmislio je novi eksperiment.
Šest sipa stavljeno je u akvarij s dvije komore. U jednoj se nalazio manje omiljen komad sirove kozice, a u drugoj živi škamp, njihova omiljena hrana. Vrata komora imala su simbole koje su sipe naučile prepoznavati: krug je značio da se vrata otvaraju odmah, trokut da se otvaraju s odgodom, a kvadrat da ostaju zatvorena.
U ključnom dijelu testa, manje ukusna kozica bila je dostupna odmah (iza vrata s krugom), dok je živi škamp bio dostupan tek nakon odgode (iza vrata s trokutom). Ako bi sipa uzela kozicu, škamp bi bio uklonjen.
Sve sipe u eksperimentu odlučile su čekati svoju omiljenu hranu. U kontrolnoj skupini, gdje je škamp bio trajno nedostupan (iza vrata s kvadratom), nisu se ni trudile čekati.
"Sipe u ovoj studiji sve su mogle čekati bolju nagradu i tolerirale su odgode do 50-130 sekundi, što je usporedivo s onim što vidimo kod kralježnjaka s velikim mozgom kao što su čimpanze, vrane i papige", pojasnila je Schnell.
Drugi dio eksperimenta testirao je njihovu sposobnost učenja. Sipama su pokazana dva znaka, sivi i bijeli kvadrat, pri čemu je jedan bio povezan s nagradom. Nakon što su naučile koji znak donosi nagradu, znanstvenici su zamijenili pravila. Zanimljivo, sipe koje su najbrže naučile novo pravilo bile su upravo one koje su pokazale najveću strpljivost u čekanju škampa.
Ostaje pitanje zašto su sipe razvile samokontrolu. Kod primata, vrana i papiga, ova je sposobnost povezana s korištenjem alata, pohranom hrane ili društvenim životom. Sipe ne rade ništa od toga.
Znanstvenici stoga vjeruju da je odgovor povezan s njihovom strategijom lova.
"Sipe većinu svog vremena provode kamuflirajući se, sjedeći i čekajući, isprekidano kratkim razdobljima hranjenja", rekla je Schnell. "Prekidaju kamuflažu kada traže hranu, pa su izložene svakom grabežljivcu u oceanu koji ih želi pojesti. Spekuliramo da se odgođeno zadovoljstvo možda razvilo kao nusprodukt toga, tako da sipe mogu optimizirati hranjenje čekajući da odaberu hranu bolje kvalitete."
Ovo je fascinantan primjer kako različiti evolucijski putevi mogu dovesti do sličnih kognitivnih sposobnosti kod potpuno različitih vrsta. Ranije su kod sipa pronađeni i dokazi o 'epizodičnoj memoriji', a znanstvenici su 2024. godine izvijestili i o prvom opažanju stvaranja lažnih sjećanja kod ovih stvorenja. Buduća istraživanja usredotočit će se na to jesu li sipe doista sposobne i planirati budućnost.