LEGENDARNI umirovljeni pilot Ivan Selak bio je gost N1 Studija uživo i govorio kako je to prije 27 godina izgledalo u vojno-redarstvenoj akciji Oluja iz pozicije Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Kaže da je iz fotelje u kojoj sad sjedi lako biti general.
"U danima Oluje izuzetno teško je bilo biti pilot. Bilo je djelovanje po neprijateljskim ciljevima koji su bili ranije planirani duboko u neprijateljskom teritoriju. Druga zadaća je bila neposredna vatrena podrška našem pješaštvu na mjestima gdje je nešto zapelo, gdje je bilo tvrdo, gdje je neprijatelja trebalo omekšati. Kad vas pozovu da na nekom dijelu bojišta treba doći, a vi nemate podatke i nemate aerofoto snimku. Razgovarate s našim časnikom za navođenje i govori što on vidi dalekozorom i govori gdje biste vi trebali djelovati, a ono što pilot vidi je skroz drugačije", objašnjava Selak.
Napominje da svi sebi vole dati zasluge, ali da ih on daje onima koji ih zaista imaju.
"Te zasluge idu pješaštvu. Pješak je taj čija čizma dok ne stane na kamen, taj kamen nije oslobođen. Onog trenutka kad on stane, oslobođen je. Mi smo samo bili ti koji smo im pomogli tamo gdje je trebalo", rekao je.
Istaknuo je i da su Srbi imali izuzetno dobru protuzračnu obranu.
"Mi danas takvu protuzračnu obranu nemamo kakvu su oni imali od 1991. do 1995. Ja se šalim i kažem, svaka baba u srpskom selu je imala Strelu doma. Oni su imali zrakoplove tip jastreb, tip orao i tip galeb. Imali su ih na aerodromu Udbina. U skladu s njihovom ratnom doktrinom, kad su vidjeli da je voda došla do grla, uspjeli su pobjeći. Napali smo aerodrom Udbinu i dio toga smo uništili", kaže.
Kad su saznali za VRO Oluja?
Za akciju su saznali koji dan ranije, govori.
"Dan ranije su bili podijeljeni ciljevi. Noć uoči akcije svaki pilot je znao koji mu je cilj. Kretalo se s dva aerodroma, pulskog aerodroma i aerodroma Pleso. Prva zadaća tog jutra 4.8., sjećam je se po nekim zanimljivim detaljima. Dobio sam poprilično kompliciranu zadaću sa sredstvima koja nisu pametna – s bombama koje su balistički vođene. Cilj je bio prilično kompliciran, morao sam ga pogoditi, da sam ga pogodio možda bi bilo jako puno mrtvih civila i unproforaca.
Gledao sam stabilizatore bombi, morate znati da krilca stabilizatora ako su imalo pomaknuta, bomba će otići u krivom smjeru. Bombe su jednostavno morale pasti točno na cilj. Sustav Strela 2 vas ne može gađati ako idete preko 950 kilometara na sat i zato sam išao preko 1000 kilometara na sat", rekao je.
Baš 5. kolovoza imao je, tvrdi, borbene zadaće sjeverno od Knina.
"U povratku sa zadaće, moj kolega koji me pratio nije imao dovoljno goriva, ali je sletio na aerodrom Krk. Ja sam sa zadnjim kapima goriva uspio sletjeti na aerodrom Pleso", ističe.
Odnosi Milanovića i Plenkovića
Selak je rekao da kad gleda što se događa u Kninu, osjeća sramotu.
"To nije moja sramota, to je sramota onih koji se ovako prepucavaju. Ja osjećam ponos i dalje, jednak onome prije 27 godina. To je ponašanje koje je na nivou malog djeteta. Danas je ipak Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i izdići ću se iznad toga", komentirao je Selak.
Kaže da je napredak hrvatskog ratnog zrakoplovstva morao biti brži i da je ono bilo zapostavljeno.
"Ono što ja mislim kako se trebalo naoružavati, očito nije zanimljivo. Osobno smatram da trebali smo borbene zrakoplove nabaviti daleko ranije. S obzirom na to da smo zakasnili, trebali smo pogledati same sebe i svoje sposobnosti i mogućnosti i nabaviti ono što je prijeko potrebno. Lijepo je imati Ferrari, ali ako Ferrari koristiš da bi išao do dućana, onda ti on ne treba. Ako taj Ferrari nećeš moći održavati, a kad Francuzi odu mi to nećemo moći održavati.
Tvoji piloti neće imati nalete koje trebaju imati, tvoji piloti neće biti obučeni za ono što taj Ferrari u svijetu zrakoplovstva može. Sad imaš avion druge generacije – Mig 21, koliko onoga što on daje koristiš – niti trideset posto? I onda ćete koristiti sve što daje avion četvrte plus plus generacije. Nemojte mi pričati priče za malu djecu, predugo sam u ratnom zrakoplovstvu."
Upitan je i smatra li da postoje ugroze mira na našem području.
"Kada vas s druge strane predsjednik druge države proziva za Oluju, kad moje kolege i nas prozivaju ratnim zločincima – zar to nije ugroza? Taj predsjednik te iste države sad lije suze nad Srbima, zar je zaboravio gdje je bio 1995.? Je l' on ratni huškač? Je l' on ratni zločinac? Što je radio ovdje? Što je radio u Sarajevu i iznad Sarajeva? Hoćemo li prozvati te ljude ratnim zločincima", pita se.