Bila je blaga proljetna večer u ruskom gradu Krasnojarsku, no Jekaterina Fatjanova užurbano je pakirala zimsku odjeću. Samo nekoliko sati ranije, sibirska aktivistica i honorarna urednica novina dobila je nalog da se sljedeći dan ukrca na avion i odleti 1500 kilometara sjeverno, iza Arktičkog kruga, kako bi odslužila dvogodišnju kaznu zbog kršenja ruskih zakona o ratnoj cenzuri, piše Reuters.
Njezino odredište bio je Norilsk, sumoran i zagađen grad od 175.000 stanovnika, nekadašnja zloglasna ispostava mreže zatvorskih logora Gulag iz doba Josifa Staljina. Kazna koja ju je čekala je prisilni rad, mjera koja osuđenike umjesto u zatvor šalje na rad u tvrtke ili lokalne općine.
"Fizički mi je muka kad se toga sjetim", rekla je Fatjanova, prisjećajući se besane noći uoči odlaska. Ona se tako pridružila rastućem broju osuđenika koji popunjavaju praznine na ruskom tržištu rada, suočenom s kroničnim nedostatkom radnika zbog rata u Ukrajini.
Kazne prisilnog rada, koje se izriču za desetke lakših kaznenih djela poput krađe, porasle su peterostruko između 2020. i 2023. godine, potvrdio je ministar pravosuđa Konstantin Čujčenko. Prošle godine najavio je da vlada planira povećati kapacitet sustava prisilnog rada s 15.000 u 2022. na čak 80.000 osuđenika, iako nije naveo rok.
Ministarstvo financija Rusije predviđa da će državni prihodi od osuđeničkog rada ove godine doseći oko 50 milijardi rubalja (590 milijuna dolara), što je porast za čak trećinu u odnosu na 2020. godinu.
Vlada tvrdi da je prisilni rad, uveden u sadašnjem obliku 2011. godine, human oblik kažnjavanja koji smanjuje recidivizam i omogućuje osuđenicima da doprinesu društvu. Osuđenici žive pod nadzorom u "popravnim centrima", ali formalno nisu zatvorenici.
Primaju plaću, smiju koristiti mobilne telefone i imaju nekoliko sati "osobnog vremena" dnevno. "Ovo neće biti Gulag", izjavio je 2021. tadašnji čelnik kazneno-popravne službe Aleksandar Kalašnjikov. No, kritičari u širenju sustava vide zabrinjavajuće odjeke prošlosti, posebno na mjestima poput Norilska, grada izgrađenog na radu sovjetskih zatvorenika.
"Na Arktiku su, prvi put u 69 godina, vlasti ponovno stvorile Norillag za žene, u kojem se uništava njihovo zdravlje", rekla je Olga Suvorova, sibirska aktivistica za ljudska prava. Eva Levenberg, odvjetnica iz njemačke grupe za ljudska prava OVD-Info, ističe da se osuđenici nalaze u položaju bliskom ropskom radu": "Ne mogu birati poslodavca; nemaju slobodu organiziranja i obrane svojih prava".
Otkako je Rusija započela invaziju na Ukrajinu u veljači 2022. godine, stotine tisuća ljudi pridružile su se vojsci ili pobjegle u inozemstvo, ostavljajući tvrtke s velikim nedostatkom radnika. Osuđenici se zapošljavaju u proizvodnji, građevinarstvu, šumarstvu, pa čak i u obrambenoj industriji.
U studenom 2022. državna agencija TASS izvijestila je da je 250 osuđenika poslano na rad u Uralvagonzavod, tvornicu tenkova. Ruski dužnosnici ne kriju da rad osuđenika vide kao rješenje za tvrtke koje se bore s nedostatkom osoblja, što je poseban problem u izoliranim gradovima poput Norilska.
Problemi za Jekaterinu Fatjanovu započeli su u ožujku 2023. godine, kada je u komunističkim novinama malog tiraža objavila članak o ratu u Ukrajini. Iako nije bila autorica teksta, koji je tvrdio da je rat vođen imperijalističkim motivima, sud ju je 2024. poslao na mjesec dana u psihijatrijsku bolnicu.
U prosincu je osuđena na dvije godine prisilnog rada zbog "diskreditiranja oružanih snaga". Mjesece je provela u neizvjesnosti, noseći elektroničku narukvicu, da bi joj jedne večeri policajci priopćili da se sutradan mora javiti za let u Norilsk. S dopuštenom prtljagom od samo 10 kilograma, na brzinu je spakirala najnužnije.
Po dolasku u Norilsk, 38-godišnja Fatjanova smještena je u popravni centar. Dnevni režim je strog: buđenje u šest sati ujutro, vježbanje, inspekcija i doručak u 50 minuta. Radi kao čistačica na industrijskim lokacijama, a vizualni dokazi koje je podijelila pokazuju da čisti hostel za zaposlenike rudarskog diva Nornickela.
Posao je fizički naporan, a za srpanj je primila plaću od 52.150 rubalja, dok je prosječna plaća za taj posao u Norilsku iznosila 68.669 rubalja. Tvrdi da je nadzornici u centru maltretiraju jer je jedina osuđena za političko kazneno djelo. Njezine žalbe i molbe da je vrate u rodni Krasnojarsk su odbijene.
Unatoč svemu, nada se da bi njezina priča mogla privući pozornost na tešku situaciju ruskih političkih zatvorenika. "Vjerujem da bi pozornost međunarodne zajednice trebala dovesti do reforme ruskog kaznenog prava", poručila je Fatjanova.