Rusija navodno koristi olupinu trajekta MS Estonia, koji je u tragičnoj nesreći 1994. godine potonuo u Baltičkom moru, kao stratešku bazu za tajne podvodne operacije i nadzor NATO snaga, otkriva novo izvješće neovisnih europskih istražitelja. Mjesto potonuća, u kojem su život izgubile 852 osobe, službeno je zaštićeno grobno mjesto i zabranjeno za ronjenje, no sumnja se da je Rusija prekršila tu zabranu, piše Newsweek.
Prema izvještajima njemačkih televizijskih kuća WDR, NDR i Süddeutsche Zeitung, Moskva je lokaciju pretvorila u platformu za špijunažu i vojne vježbe u neposrednoj blizini ključnih NATO plovnih putova.
Ove optužbe naglašavaju eskalaciju napetosti između Rusije i NATO-a, posebno u strateški vitalnoj baltičkoj regiji. Ako se dokaže, rusko korištenje mjesta pomorske katastrofe za tajne vojne svrhe predstavljalo bi ozbiljnu sigurnosnu prijetnju i osjetljivo kršenje međunarodnog sporazuma čiji je cilj odavanje počasti žrtvama.
Prema zajedničkoj istrazi njemačkih medija, nekoliko država članica NATO-a primilo je obavještajne podatke da su ruske vojne jedinice posljednjih godina provodile dubokomorske operacije na lokaciji olupine Estonije.
Moskva je, kako se navodi, postavila opremu na olupinu ili u njezinoj blizini, uključujući visokoprecizne navigacijske uređaje i senzore sposobne za navođenje podvodnih dronova. Ta oprema također može snimati akustične 'potpise' NATO-ovih ratnih brodova i podmornica koje plove Baltičkim morem.
Ove tehnologije omogućuju Rusiji diskretno praćenje pomorskih aktivnosti i potencijalnu pripremu za ometanje ključnih morskih ruta, uključujući energetske i komunikacijske kabele.
Kao nadzornik takvih operacija identificirana je ruska Glavna uprava za dubokomorska istraživanja (GUGI), strogo tajna jedinica unutar ruskog Ministarstva obrane. GUGI upravlja flotom specijalnih plovila i podvodnih dronova, uključujući brod za prikupljanje obavještajnih podataka posebne namjene Yantar, kojeg mornarice NATO-a redovito prate u blizini osjetljive podvodne infrastrukture u Sjevernom i Baltičkom moru.
Finska granična straža izjavila je njemačkim medijima da zbog operativnih razloga neće komentirati specifične operacije nadzora, dok je estonsko Ministarstvo vanjskih poslova poručilo da pomno prate događaje na Baltiku u suradnji sa saveznicima.
U izvješću se navodi: "Položaj olupine u Baltičkom moru između Švedske, Finske i baltičkih država, prema nekoliko vojnih predstavnika u raspravama, idealan je za tajno prikupljanje relevantnih obavještajnih podataka zbog svojih morskih ruta.
Osim toga, Rusija tamo može djelovati nesmetano jer postoji službena zabrana ronjenja. Još jedna prednost je što je, za razliku od pješčanog dna Baltičkog mora, oprema pričvršćena na olupinu teško primjetna i može se trajno montirati."
Ova izvješća mogla bi dovesti do pojačanog nadzora NATO-a i uvođenja novih sigurnosnih mjera u Baltičkom moru, uključujući proširene patrole i pokretanje operacije Baltic Sentry. Iako se suzdržavaju od rasprave o operativnim detaljima, zapadni dužnosnici naglasili su svoju predanost obrani ključne podvodne infrastrukture i praćenju lokacija sa strateškim ranjivostima.
Trajekt MS Estonia potonuo je u noći s 27. na 28. rujna 1994. na putu iz Tallinna prema Stockholmu, u jednoj od najtežih pomorskih katastrofa u poslijeratnoj Europi. Na brodu je bilo 989 putnika i članova posade, a preživjelo ih je samo 137.
Istraga je pokazala da je uzrok nesreće bio kvar na pramčanom poklopcu, koji se odvojio zbog jakog vjetra i visokih valova, što je omogućilo vodi da uđe u garažni prostor i prevrne brod u manje od pola sata. Većina žrtava nikada nije izvučena, a mjesto potonuća proglašeno je grobnim mjestom i zaštićeno međunarodnim sporazumom.