Ruska vojska je pokrenula još jedan masovni napad na Kijev. Prema ukrajinskim oružanim snagama, glavni grad Ukrajine napadnut je s jedanaest projektila. Od toga jedan projektil tipa Kinžal, šest tipa Iskander i četiri krstareća projektila. Dodatno, izvršen je napad s čak 539 dronova. Ukupno je poslano 550 projektila, od čega je prema ukrajinskim izvorima neutralizirano njih 478. U usporedbi s ranijim napadima, postotak projektila i dronova koji nisu oboreni se povećao.
Kijev ove napade tumači kao postupno iscrpljivanje ukrajinskog sustava protuzračne obrane. Ukrajina već duže vrijeme ima problem nedostatka protuzračnih projektila. To se posebno odnosi na napade balističkim raketama, koje može srušiti samo sustav Patriot, čiju je opskrbu SAD nedavno blokirao.
Rusko ministarstvo obrane je navelo da je u Kijevu pogođena infrastruktura vojne industrije te vojnog aerodroma i rafinerije nafte. Šteta od udara nije ograničena na kuće ili civilne zgrade, već se iz dostupnih snimaka vide zapaljeni objekti spomenute vojne industrije, a o čemu ukrajinske vlasti ne izvještavaju. Nedugo nakon, Ukrajina je također izvela udare. Čule su se eksplozije u blizini Moskve. Glavni stožer je objavio udar na proizvodnju rezervnih dijelova za dronove. Ruske vlasti su, međutim objavile da je pogođena trafostanica, zbog čega je 50 000 kućanstava ostalo bez struje. Bilo je udara i u Rostovskoj oblasti.
Osim zračnih udara, nastavljaju se i borbe na terenu. Ruske snage su probile ukrajinsku obranu u Harkovskoj oblasti i zauzele selo Melove. Iako se naizgled ne radi o značajnom uspjehu ruske vojske, ključno je nešto drugo. Ovim manevrom, ruske snage su aktivirale još jedno područje, gdje će ukrajinska vojska morati prebaciti određen broj rezervi kako bi spriječila daljnji proboj.
Jugozapadno od ovog područja, 15-ak kilometara, nalazi se mjesto Veliki Burluk. To mjesto je važna logistička točka za opskrbu skupine ukrajinskih snaga u blizini Vovčanska. Teško je reći koliko bi ruska vojska kada bi krenula u tom smjeru bila uspješna, ali samom aktivacijom na tom području, tjera ukrajinske snage na novo preslagivanje. Rusko ministarstvo obrane je objavilo značajan napredak u blizini Časovog Jara.
Ruske snage, iako sporije nego ranije, nastavljaju s napredovanjem prema stavljanju gradova Konstatinovke i Pokrovska u poluokruženje. Vrlo vjerojatno je ideja da se te gradove odsiječe od ostatka Ukrajine te da se krene u završni napad. S obzirom na važnost i dinamiku rata, to bi moglo trajati mjesecima, a moguće i dulje.
Što se pregovora tiče, ovih dana je održan još jedan razgovor između predsjednika SAD-a i Ruske Federacije. Prema asistentu predsjednika Ušakovu, glavna tema je bila Ukrajina. Kako je Ušakov izjavio, predsjednik Trump je ponovno pokrenuo pitanje za što bržim prekidom vatre. Predsjednik Putin je pak odgovorio da Rusija traži pregovarački put za rješavanje sukoba, ali da teži ostvarivanju ciljeva zbog kojih je započeta "specijalna vojna operacija". Prema njegovim riječima, Moskva nije odustala od tih ciljeva.
Sličnu izjavu je dao i glasnogovornik Peskov. Prema njegovim riječima, trenutačno nije moguće dogovoriti se o prekidu rata tijekom pregovora u Istanbulu. Istovremeno, Rusija namjerava održati treći sastanak s ukrajinskom delegacijom u Istanbulu. Sam predsjednik Trump je komentirao razgovor s ruskim kolegom uglavnom negativno.
"Bio je to prilično dug razgovor, razgovarali smo o mnogim stvarima, uključujući Iran, a također, kao što znate, o ratu s Ukrajinom. I nisam oduševljen. Nisam postigao nikakav napredak s njim", rekao je predsjednik Trump.
Nakon toga je predsjednik Trump razgovarao i s predsjednikom Zelenskim. Prema zapadnim medijima, predsjednici su razgovarali o povećanim ruskim napadima na Ukrajinu i opskrbi sustavima protuzračne obrane. Prema pisanjima, američki predsjednik nije dao konkretna obećanja o nastavku isporuka sustava protuzračne obrane.
Vraćajući se na razgovor Putina i Trumpa, može se izvući zaključak. Jasno je da od brzog rješenja i "prijateljskog" dogovora predsjednika Trumpa i Putina nema ništa. Ovo je "udarac" teoriji koja se razvila dolaskom Trumpa na vlast. Činjenice koje stoje jesu da predsjednik Trump želi brzo primirje ili prekid rata, ali Kremlj postavlja uvjete koji su potpuno neprihvatljivi za Kijev. Čak i članovi tima američkog predsjednika, uključujući i JD Vancea, negativno govore o tim uvjetima. Drugim riječima, Kremlj ne surađuje s SAD-om, na način na koji je jedan dio javnosti vjerovao da će se dogoditi. Drugim riječima, Kremlj svjesno "potkopava" Trumpov proces.
Vrlo vjerojatno Kremlj vjeruje da su ukrajinske OS na rubu sloma, na što doduše i dodatno utječe obustava određene vrste oružja od strane SAD-a. Dodatno, SAD neće ići dalje s politikom sankcija, a sam Washington čak i kad bi htio ne može znatno povećati količinu isporuka sustava protuzračne obrane, zbog iscrpljivanja vlastitih rezervi.
Izračun Moskve je takav da će zbog kombinacije gore navedenih čimbenika, Kijev u nekom trenu biti prisiljen prihvatiti glavne uvjete za prekid vatre, čak moguće ove jeseni. Dodatno, vjeruje se da će američki predsjednik do kraja izgubiti interes za Ukrajinu, prelazeći na druge teme. Američki predsjednik iako u prilično negativnom kontekstu spominje razgovor s ruskim kolegom, ne govori o dodatnom zaoštravanju prema Rusiji. Uz to, ne odustaje od okrivljavanja bivšeg predsjednika Bidena, kojeg u svakoj prilici apostrofira kao glavnog krivca za početak rata u Ukrajini.
U slučaju drugačijeg scenarija, odnosno da se front ne uruši i da Kijev i dalje odbija ispuniti uvjete, isporuka američkog oružja će se nastaviti na ovaj ili na onaj način (npr. u okviru trgovinskog sporazuma između Europe i SAD-a), a SAD bi i dalje nastavio s uvođenjem carina za kupce ruske robe. Dodatno, SAD bi mogao pojačati antiruske procese na Kavkazu i u Centralnoj Aziji. Prema primjeru Azerbajdžana vidljivo je da je tako nešto moguće.
Međutim, Kremlj i dalje, čak i da se pojača pritisak, ima gospodarsku podršku od strane Kine, koja je najveći uvoznik energije i neosporni lider u proizvodnji dronova. U tom smislu, vrijedna je pažnje i izjava ministra vanjskih poslova Wang Yija koji je rekao da Peking ne može dopustiti poraz Rusije, jer bi se u tom slučaju fokus SAD-a u potpunosti prebacio na Kinu. To je bila jedna od izravnijih izjava nekog kineskog dužnosnika, kada su međunarodni odnosi u pitanju.
Sukus svega jest da Rusija polaže nade u skorašnji slom ukrajinske obrane i nastavak "mlake" politike naoružavanja Ukrajine od strane SAD-a, dok s druge strane Kremlj vidi gospodarsko utočište u Pekingu. Ukrajina očekuje nastavak vojne pomoći od strane SAD-a (izravne ili neizravne) te je uvjerena da se front neće urušiti. Vjeruje se da će Moskva u dogledno vrijeme potrošiti unutarnje resurse (što ljudske, što vojne) i da će se, dodatno, početi narušavati unutarnja sigurnost zemlje.