Ugledni crnogorski književnik i publicist Milorad Popović, autor trinaest zbirki poezije, romana i eseja, kaže da se Crna Gora „još uvijek lomi između bjelaša i zelenaša“, odnosno prosrpske i neovisne države. Popović, koji upravo završava novi roman koji će uskoro promovirati i u Zagrebu, poznat je hrvatskoj javnosti, osim po književnim djelima, i po izražavanju snažnih političkih stajališta u kojima stoji na poziciji neovisne i samostalne Crne Gore kojoj je mjesto u Europskoj uniji.
Razgovarali smo s Miloradom Popovićem o formiranju nove vlade u Crnoj Gori – koja mora biti izglasana do 8. studenog – a po svemu sudeći ona će biti manjinska uz podršku prosrpskih i proruskih stranaka u parlamentu u Podgorici.
Kako gledate na formiranje manjinske vlade koju bi u parlamentu podržala koalicija Za budućnost Crne Gore i čiji bi jedan od lidera Andrija Mandić bio izabran za predsjednika parlamenta?
Riječ je o taktičkim igrama Beograda i Moskve kako bi se prilagodili novim geopolitičkim okolnostima. Inače, u pitanju je kontinuitet koji traje od 30. kolovoza 2020. kada su bili prethodni parlamentarni izbori. U Crnoj Gori postoje samo dvije političke opcije – jedna je velikosrpska i proruska, dok je druga prozapadna, građanska i multikulturna. Svi izbori od trenutka kada se Milo Đukanović odvojio od politike Slobodana Miloševića borba su za opstanak prozapadne opcije koja je uvijek bila pod velikim pritiskom Beograda.
Podjela je bila uočljiva još 2006. godine na referendumu o neovisnosti Crne Gore, koja je do tada bila u Državnoj zajednici Srbije i Crne Gore?
Da, tada je neovisna opcija dobila 55.5 posto, a prosrpska 45.5 posto. Prag je bio 55 posto. Cijelo vrijeme vodi se borba za prevlast nad Crnom Gorom – hoće li biti prozapadna i europska ili aneks Srbije i ruski izlaz na Mediteran. U tom kontekstu, prva vlada nakon 2020. koju je vodio Zdravko Krivokapić, druga vlada Dritana Abazovića i nova vlada, koju će voditi Milojko Spajić, prije svega će dobivati domaću zadaću iz Beograda i od Aleksandra Vučića, srpskih tajnih službi i Srpske pravoslavne crkve.
Zastupnik prosrpskog Demokratskog fronta Jovan Vučurović kazao je da će koalicija Za budućnost Crne Gore kontrolirati zakonodavnu vlast, a Pokret Evropa mandatara Milojka Spaića izvršnu?
Sama činjenica da će predsjednik parlamenta biti Andrija Mandić, koji je osuđen zbog pokušaja državnog terorizma na pet godina zbog udara koji je pokušao te je otvoren neprijatelj NATO-a i poklonik Vladimira Putina, pokazuje u kakvoj su poziciji prosrpske stranke koje će sada pokušati asimilirati crnogorski narod kao većinski.
Na koji način bi to mogli napraviti?
Oduvijek je postojalo strateško i akcijsko jedinstvo između stranke Dritana Abazovića, Demokratskog fronta i nove proeuropske stranke Pokret Evropa. No, imaju podijeljenu ulogu kako bi zavarali biračko tijelo te vanjske čimbenike jer je vanjskopolitički položaj i Srbije i Rusije nakon agresije na Ukrajinu problematičan. Važno im je da se prikažu kao prodemokratska struja.
Jasno je sljedeće: nova vlast nastojat će napraviti novi popis stanovništva, poslije čega će promijeniti Ustav. Tako bi crnogorski narod postao manjinski. Tada bi Crna Gora postala nova srpska država te bi potom nastojali ponovno spojiti Crnu Goru i Srbiju. To je plan političke rekonfiguracije Balkana i stvaranja velike Srbije sastavljene od Republike Srpske, Srbije i Crne Gore. Na taj način bi Srbija postala mediteranska i podunavska zemlja.
Može li to izazvati nove ratove?
Svaki imperijalizam računa na rat kao krajnju konsekvencu, tako da ni ovaj nije isključen.
Nova vlada bit će većinska, ali je paradoksalno kako će parlament kontrolirati prosrpske, a vladu proeuropske stranke?
Nije, jer svi oni – i Milojko Spajić i Jakov Milatović i Andrija Mandić – imaju istog gazdu. Oni su pijuni na šahovskoj ploči. Gazda je Vučić u Beogradu, Rusija je prezauzeta ratom u Ukrajini.
Crna Gora je članica NATO saveza. Predsjednik parlamenta Mandić dobivat će i povjerljive dokumente, kako to predviđaju crnogorski zakoni. Kako je to moguće?
To nije ništa novo. Sadašnji predsjednik vlade Abazović više puta je išao u Beograd na sastanke s predstavnicima srpske Bezbednosno-informativne agencije, dok je savjetnik za sigurnost predsjednika Vučića, stanoviti Vukšić, susretao njega i druge funkcionare.
Znači, u praksi nema promjena?
Promjene su u tome što će se sada u Crnog Gori moći javno proklamirati četništvo, velikosrpstvo, anti-NATO poruke i slično.
Slaže li se s tim predsjednik Jakov Milatović?
Treba imati u vidu da su vladu 2020. formirale srpske tajne službe i SPC. Milatović je došao iz Londona, dok je novi premijer Milojko Spajić došao iz Singapura. Tamo su radili kao činovnici, a danas su dio plana za rušenje samostalne i nezavisne Crne Gore. Razlike su u stilu, ali ne u suštini. Istina je da političko-obavještajni Beograd ima manje povjerenja u Spajića nego u Milatovića, vjerojatno zbog njegove profesije, on je broker, financijaš, on je manje prijemčiv na nacionalne i crkvene porive.
Pokret Evropa Milatovića i Spajića predaju Crnu Goru Beogradu?
Već sam rekao – oni nastavljaju staru politiku, ali pod modernijom agendom.
Pisali ste o strankama Albanaca u parlamentu koje će podržati – prosrpsku liniju?
To je novi moment za sve koji poznaju odnos Srba i Albanaca na Balkanu. Srpski nacionalisti imaju rasističke predrasude prema Albancima. Prema Hrvatima i Bošnjacima imaju šovinistički odnos. Ali, na Balkanu je sve moguće. Vidite, Dritan Abazović je Albanac, ali takvih „albanaca“ ima svugdje. On u parlament nije ni ušao kao Albanac, nego kao predstavnik neke navodno reformske stranke koja je imala zadatak da prelomi za srpski blok. Među strankama koje spominjete, a koje bi podržale novu vladu, radi se ili o trgovini ili se radi o dubljem strateškom planu koji navodno vodi politička struktura oko Edija Rame. Radi se o osovini Tirana-Beograd, koja je vidljiva kroz inicijativu Otvoreni Balkan i za koju sada traže „mlađe partnere“. Po tom navodnom planu, Crna Gora bi se podijelila po etničkim granicama – na pravoslavni dio i na albanski muslimanski dio u sklopu šire promjene granica koja bi obuhvaćala više država. Za to ne postoje dokazi.
Prije će biti riječ o trgovini?
Da, tada bi prvi put etnički Albanci rušili savezništvo s Crnogorcima i prozapadnom politikom. Prije samo 24 godine Crnogorci su primili stotine tisuće Albanaca s Kosova i spasili im žive glave u vrijeme NATO intervencije. Stoga je to moralno upitno, dok je politički davanje podrške antisrpskoj koaliciji krajnje problematično.
Može li značajniju ulogu odigrati DPS Mile Đukanovića?
U ovom trenutku njihova uloga dosta je ograničena. Sadašnja vlast ni pod koju cijenu ne želi koalirati s Demokratskom partijom socijalista, koja nosi stigmu kriminala i korupcije, kao ni s bilo kojom strankom koja je 2006. godine bila na strani samostalne Crne Gore. DPS je stranka vlasti, ne snalaze se kao opozicija, a ne zamjeraju im njihove loše osobine, nego ono što su najbolje napravili – samostalnu Crnu Goru i ulazak u NATO.
Hrvatska građanska inicijativa, koja ima jednog zastupnika, ostaje u opoziciji?
Da, zajedno s bošnjačkim strankama. No, treba znati kako velikosrpska opcija stvara novi entitet - „Bokelje“, a ne Hrvate. Ali, još uvijek postoji sve manja hrvatska i katolička sredina u Boki Kotorskoj. Valja reći da je i hrvatska javnost slabo informirana o stanju u Crnoj Gori zbog rada srpsko-ruskog lobija – čak je i dopisnik Hine iz Crne Gore zastupnik rusko-srpskog svijeta.
Crna Gora imala je dvije vlade od kolovoza 2020. godine. Hoće li biti i treće, one Milojka Spajića – postizborni rok za formiranje vlade istječe 8. studenog – ili je moguće da i ne prođu kao manjinska vlada?
Crna Gora nije normalna demokratska država. Sada na vlasti imate strukturu sa šovinističkom i fašističkom agendom čiji je zadatak uništenje Crnogoraca kao nacije. To je marionetska država i mnogo više zavisi od političke dinamike u Beogradu, te sudbine Vučića i raspleta rata u Ukrajini, nego o unutarnjim zbivanjima u Crnoj Gori. Po svemu sudeći, deklaracija Europskog parlamenta upravo donesena u Bruxellesu previđa poluizoliranu vladu u Podgorici. Hrvatski zastupnik Tomislav Sokol rekao je ključnu rečenicu: Crna Gora je balkanska Bjelorusija. Crnogorski predsjednik Milatović ima manji integritet nego Aleksandar Lukašenko u odnosu na Vladimira Putina. Podgorica je podvrgnuta Beogradu – to je suština, ostalo su varijante.