Zadnjih nekoliko dana glavna je vijest kako je predsjednik Biden odobrio Kijevu da koristi zapadne rakete za gađanje ciljeva na ruskom teritoriju. Prošlog tjedna je takva mogućnost najavljena, tj. postojala je mogućnost da Bidenova administracija "zakomplicira" situaciju novoj administraciji, odnosno dodatno je obaveže i "optereti" Ukrajinu.
No isto tako sama priča s dalekometnim oružjem je prilično konfuzna, a gotovo je nemoguće odrediti što je točno iz medijskih napisa, stoga je potrebno razlučiti neke stvari.
Nema službene potvrde
Prije svega, Bijela kuća nije službeno potvrdila ukidanje zabrane, ali je nije ni demantirala. To ukazuje da je odluka donesena, ali da je pitanje detalja. Kijev je tek nakon dva dana dao izravnu potvrdu da je dobiveno dopuštenje.
Jedina uvjetno službena potvrda u tom trenutku je stigla iz Njemačke, čija je vlada objavila da je primila obavijest iz Washingtona da je zabrana ukinuta. Istovremeno, Mađarska i Slovačka su očekivano kritizirale takvu odluku, nazivajući je pokušajem ometanja mirovnog sporazuma. Premijer Slovačke je bio prilično oštar kazavši da "tko god podržava Bidenovu odluku, podržava početak trećeg svjetskog rata".
Zanimljiv slučaj Velike Britanije i Francuske
Da priča nije do kraja jasna govori i sljedeća priča. Francuska i Velika Britanija zapravo još uvijek nisu dale dopuštenje za napad svojim projektilima. Navodno jer predsjednik Biden to nije odobrio. Međutim, francuski mediji su objavili informaciju da je dato dopuštenje. Kasnije su članci uklonjeni. Dakle, Kijev nije dobio dopuštenje da britanskim raketama Storm Shadow gađa ciljeve na ruskom teritoriju.
Velika Britanija je navodno već donirala ili pripremila donaciju Ukrajini spomenutih raketa, ali SAD je to stopirao. Zbog toga što je raketama potrebna američka tehnologija za ciljanje, korištenje raketa mora odobriti Washington. Američki mediji su pojasnili kako se dopuštenje odnosi za raketne napade ATACMS isključivo na području Kurska u Ruskoj Federaciji.
Također, navodi se da je to odgovor na uvođenje trupa iz Sjeverne Koreje na to područje. No, 19. studenog Rusija je službeno objavila da je Ukrajina gađala njezin teritorij američkim raketama dugog dometa. Rusko Ministarstvo obrane izvijestilo je da je u noći lansirano šest balističkih projektila ATACMS u regiji Brjansk, što znači da se ukidanje zabrane ne odnosi isključivo na Kursku oblast.
Što očekivati?
Iako nije sve do kraja jasno, Kijev je dobio dopuštenje za korištenje raketa dugog dometa za gađanje ciljeva na ruskom teritoriju. Kijev je tu vijest dočekao s velikim odobravanjem i nekom vrstom olakšanja, ali ta odluka neće postati odlučujući faktor u ratu.
Kako je pokazalo iskustvo napada istim tim projektilima na ciljeve koje kontroliraju ruske snage unutar Ukrajine, one zaista uzrokuju značajnu štetu, ali suštinski ne utječu na promjene na frontu. U tom smislu, nije realno očekivati da će se to sada drastično promijeniti.
No osim vojnog, postoji i politički aspekt. Ukrajina i Zapad po tko zna koji put prelaze "crvenu liniju" koju je postavio Kremlj. To znači da je bilo očekivano da će Rusija na neki način odgovoriti.
Jednostavno, to je svojevrsni "prirodni" tijek stvari. Kremlj otvorenim ili prikrivenim prijetnjama i odgovorima na ovakve poteze Zapada želi što više usporiti Zapad i Kijev da djeluju ili makar da se pripreme na idući korak.
Zapad uglavnom vrlo oprezno i inertno nastupa kada treba dodatnim angažmanom pomoći Ukrajini. Sličan scenarij je bio sa slanjem zapadnih tenkova pa slanjem dalekometnog oružja (sličnog kao i sada, samo s razlikom da se spomenuto koristilo isključivo na teritoriju Ukrajine), borbenih zrakoplova itd. Te odluke su išle toliko sporo da je Kremlj imao dovoljno vremena da se pripremi za svaku od njih.
Crvene linije
I ovoga se puta nije dogodilo ništa bitno drugačije. Mjesecima se spominjala mogućnost da se Ukrajini dozvoli gađanje ciljeva na ruskom teritoriju, pa kada je odluka napokon donesena, Kremlj je već na nju vojno spreman.
No, ponovno je potrebno se vratiti na politički aspekt. Kremlj će i dalje inzistirati na "crvenim linijama", upravo iz ranije spomenutog razloga. Ni u jednom trenutku nije jasno kada bi moglo doći do "potpune eskalacije", niti koja je zapravo "crvena linija" u kojoj će Kremlj koristiti sve metode ratovanja uključujući i nuklearno oružje.
Stoga, stalnim opominjanjem, Kremlj zapravo kupuje vrijeme prije svakog idućeg novog zaoštravanja konflikta. Isto tako, vrlo vjerojatno Kremlj želi spriječiti one poteze koji bi, za razliku od ovog dopuštenja, zaista promijenili tijek rata, kao što je slanje zapadnih trupa u Ukrajinu u obliku mirovne misije ili na pogranično područje s Bjelorusijom, ili da recimo ruske projektile obaraju sustavi protuzračne obrane NATO saveza.
Promjena nuklearne doktrine
S druge strane, iako Moskva "mora" odgovoriti na ovaj potez, stvar nije jednostavna. Moskva je još jednom promijenila nuklearnu doktrinu koju je nedavno, prije dva mjeseca, mijenjala. Ključna promjena je da će se "agresija protiv Rusije i njezinih saveznika od strane nenuklearne države uz potporu nuklearne države smatrati zajedničkim napadom".
Očito je ta promjena napisana posebno za rat u Ukrajini te kao takva ima za cilj opravdati mogućnost da Rusija upotrijebi nuklearno oružje kako protiv Ukrajine tako i protiv zemalja koje Kijevu pomažu u ratu. Ključno je ne samo to što je takva mogućnost navedena u nuklearnoj doktrini nego i to da je to potvrdio i glasnogovornik Kremlja Peskov, a ne dežurni "vjesnik apokalipse" Dmitrij Medvedev ili neki ruski političar.
Naime, Kremlj je preko Peskova prvi put od početka rata najavio mogućnost uporabe nuklearnog oružja u njemu i naveo konkretan razlog za to. Ovo je možda prvi put da je Kremlj izravno priznao potencijalnu upotrebu nuklearnog oružja kao odgovor na napade na ruski teritorij korištenjem projektila dugog dometa.
Čekanje Trumpa?
Trenutačna situacija predstavlja značajno iskušenje za predsjednika Putina. Budući da predsjednik Trump nije još preuzeo dužnost, drastičan potez bi smetao bilo kakvim trenutačnim mirovnim inicijativama i mogao bi ojačati onu struju među Republikancima koji su za "tvrđi" pristup prema Rusiji.
Opet, s druge strane, postoji mišljenje da to ne bi smetalo budućim pregovorima, baš zato što predsjednik Trump nije preuzeo svoju dužnost, a ovaj potez bi se tumačio kao "neodgovornost" politike odlazećeg predsjednika Bidena.
Isto tako, pozicija samog ruskog predsjednika nije do kraja jasna. Ne zna se je li predsjednik Rusije uopće spreman na pregovore, iako periodično šalje poziv za iste. Također, ako Rusija i jest za pregovore, oko čega bi se trebalo pregovarati? Je li to prekid rata po crti bojišnice? Što je onda s ostvarivanjem najavljenih ciljeva iz 2022. godine: "oslobađanje Donbasa", "demilitarizacija", "denacifikacija" itd.?
I najvažnije, zbog čega bi Moskva krenula u takvu "avanturu" dokle god ima pod kontrolom rat u Ukrajini? Stoga je moguće, iako je nemoguće išta predvidjeti, da se Kremlj odluči za neku vrstu "hibridnog" odgovora. To znači da udar ne bi bio izveden, ali bi se dalo do znanja da bi takav udar mogao biti izveden u budućnosti, s razmišljanjem da će se ipak postići dogovor s američkim predsjednikom.